Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman o jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu

Posljednjih se dana razvila politička rasprava o tome što je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman mislio, govorio i pisao o Josipu Brozu Titu. Sve što smo čuli izvađeno je iz konteksta te samo služi za dnevnopolitička prepucavanja. Ovdje donosim prvorazredan analitički tekst dr. Nikice Barića iz moje knjige "Tito - tajne vladara" upravo na ovu temu.

Ana Bogdan, djevojačko Ajdučić 1920.-2010. na Bleiburgu je izgubila obadvoje djece i supruga

Dječak Ilija star godinu dana je umro od gladi. Djevojčica Pava stara pet godina je ubijena.
Suprug Dominik Bogdan, ustaški časnik, rođen 1904. g., ubijen.

Ana Ajdučićovka je bila moja prijateljica.

Kreneš li iz Hrvatske prema Sloveniji brzo ćeš zateći veliki privlačni pano sa natpisom: Slovenija-zemlja čovječje ribice" / jedva čekaš kroćiti u podzemlje tog prostora i vidjeti to čudo žive prirode.

Kreneš li iz Hrvatske prema Italiji brzo ćete zaskočiti atraktivni natpis: Italija-zemlja veličanstvenog Verdija" / jedva čekaš domoći se prve operne kuće i to uživo doživjeti.

Kreneš li iz Hrvatske prema Mađarskoj nemalo te neće iznenaditi ogromni natpis: Mađarska - zemlja tokaja i Bele Bartoka / jedva čekaš stupiti na tlo mađarske pusti i u tim slastima uživati.

Zadah povampirene "srpske istine" iz Miloševićeva groba

Da je Slobodan Milošević živ bio bi jako ponosan na srbijanski pravni tim koji pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu brani njegovu agresiju na Hrvatsku s istim onim žarom i 'argumentima' s kojima ju je on započeo. Izgleda da je taj tim izmišljen za njega zbog sličnosti u miješanju jedinstvenog koktela 'žaljenja' za žrtvama, elegantnog ignoriranja činjenica i agresivnog svaljivanja krivice na suprotnu stranu. Ali i maestralnog izrugivanja s istinom koju je Milošević, na gotovo indentičan način, tako samouvjereno i sjajno demonstrirao na jednom drugom Haaškom sudu. Onom za bivšu Jugoslaviju.

Zanimljivo je i prilično čudno što se po pitanju odrastanja djeteta u homoseksualnoj zajednici nitko nije pozabavio o tome kako djeca doživljavaju dvije mame ili dva tate. Homoseksualci se razmahuju svojim ljudskim pravima (kao da im ta netko osporava) i dobivaju podršku "napredne" političke ljevice. Što je s pravima djeteta? Imaju li ona pravo odrastati uz mamu i tatu?

Poznato je i neosporno dokazano, da posvojena djeca, čak i onda kada su odrasla u intaktnoj obiteljskoj zajednici, kad-tad požele znati tko su njihovi pravi roditelji. Nerijetko tek tada nastaju prave ljudske drame. Jednako posvijene djece kao i one nastale umjetnim začećem. Da ne spominjem ostale načine "nabave" djeteta. Na koncu se i sudovi moraju pozabaviti takvim slučajevima, ali se o njima ne piše u javnosti.

Ima li nekoga tko bi mogao i htio pomoći ovome hrvatskom branitelju???

Nije nam jasno zašto neki pozivi u pomoć nailaze na veliki odaziv (bolesno djete, poplava...), a neki, poput ovoga, nikoga ne zanimaju. Zar naši branitelji ne zaslužuju jednaku angažiranost? Zašto nema više empatije za ljude koji su, braneći našu zemlju od srpskog okupatora, na raspolaganje stavili cijeloga sebe, svoje zdravlje, pa i život?

U više smo navrata pokušali pomoći obitelji Čulina, nažalost bez većeg uspjeha. Objavljujemo još jedno njegovo otvoreno pismo i apeliramo na dobre ljude da se angažiraju oko ovog slučaja. (hkz)

Neka samo još netko kaže da se razumijemo sa susjedima u "regionu"!

Hrvati su imali vojsku, ali je im je nedostajala politika

Rat je društvena pojava, kojoj se može prilaziti s više različitih stajališta pa na njega drukčije od trgovaca gledaju etičari, a od etičara opet bankari, od njih pak industrijalci, a posebice nasuprot njima vojnici i široki slojevi pučanstva. Sve su to pitanja na koja se različito može gledati tek iz perspektive slobodnoga naroda, čiju okvirnu slobodu nudi samo njegova državna nezavisnost.

Hrvati su ušli u Prvi svjetski rat bez državne nezavisnosti, premda je jedan dio hrvatskoga teritorija u određenoj mjeri čuvao državnopravne elemente stare hrvatske državnosti pa je primarna zadaća hrvatske politike trebala biti da rezultate tog svjetskog sukoba iskoristi za uspostavu vlastite državnosti.

Je li Stockinger namagarčio i ismijao predsjednika Josipovića, ili je ipak riječ o nečemu drugom?

Iako su mu savjetnici rekli da s time ne izlazi u javnost, predsjednik RH Ivo Josipović nije se mogao suzdržati nego je sazvao izvanrednu konferenciju za medije na kojoj je izvijestio o "obavještajnoj operaciji Barbika" odnosno o planu da se diskreditira njegova protukandidatkinja na predsjedničkim izborima, HDZ-ovka Kolinda Grabar Kitarović.

Hrvatska je, nažalost, neodgovorno društvo

O tome je progovorio i kardinal Bozanić ponavljajući, ali sa novim sadržajem, svoju staru čuvenu izjavu o grijehu struktura. Bozanić smatra "da ne postojanje kulture odgovornosti i neadekvatan institucionalni poredak omogućuje korupciju, kriminal, nepotizam, mito, neplaćanje poreza, neplaćanje obveza prema radnicima i dobavljačima, reketarenje, bilo ono kroz medije ili na druge načine, i niz drugih zala koji uništavanju budućnost naše države i našeg naroda".

Bozanić s pravom apelira i traži cjelovite institucionalne promjene i razvijanje kulture odgovornosti.

Postoji u povijesnoj mudrosti našeg naroda izreka - Tko s Vragom tikve sadi o glavu mu se razbijaju

Plan "BARBIKA" nije običan pamflet kako su nam ga vladajući s Pantovčka pokušali predstaviti. Predstavili su ga kao običan tekst, pamflet, nepismeno i neuko sastavljen od neke politički, desničarski nastrojene sredine ili pojedinca, kojim se želi osramotiti aktualnog predsjednika RH.

Ali to je lažna inverzija u interpretaciji, jer se željelo lažno osramotiti i izrugati, poniziti i nanijeti svaku porugu i sramotu osobi nazvanoj Barbika (što bi se u našem duhovnom mentalitetu moglo prevesti kao - šupljoglava), a to se odnosi na mudru, poštenu, domoljubnu i nadasve plemnitu osobu - Kolindu Grabar Kitarović, koja se je poput zlatne zore pojavila na hrvatskom političkom nebu, a ponajprije iznad Pantovčaka, da je svima, dok još nije rekla ni jedu riječ utjerala strah u kosti od gubitka sinekura za barem par stotina osoba, vrlo moćnih i utjecajnih, koji njenim dolaskom sve to gube a najviše svoju moć.

Polovica srpnja

Zar već polovica srpnja? Nije moguće. Ljeto samo što nije počelo... i samo što nije završilo. Ako po tradiciji druga polovica kolovoza bude ponešto kišovita, ostaje znači samo mjesec dana za punu turističku sezonu. Turizam je i dalje bez strategije: hoćemo li juvenalni s "elektronskom" glazbom, masovni ili starijedobni, za dubok ili za plitki džep, eksluzivan ili inkluzivan, hotelski, motelski, hostelski, goli (ne otok), oskudno odjeveni, bučni ili tiši, decibelni ili na druge načine imbecilni, tjelesni ili duhovni, privatni ili javni, kulturni ili nekulturni, kruzerski ili jahtanski, jednomjesečni ili durchgodišnji... e pa kvaka je i dalje u potonjoj dvojbi: ili ćemo se rastegnuti na cijelu godinu ili ostati sezonci.

Hrvatski neokomunizam

U Hrvatskoj je riječ o teatralnoj restauraciji propale diktature. Indikativno je da adolescentska ljevica i njezini sponzori ne mogu bez titoističkog obrasca. Duboko reakcionarna i protudemokratska, takva je neokomunistička ljevica osuđena na farsično ponavljanje starih jugokomunističkih stranputica

Da, "dvadeset i pet godina nakon pada komunizma te u suprotnosti s očekivanjima nakon pristupa postkomunističkih država članica Europskoj Uniji nismo uspjeli utemeljiti uspješne i razvijene demokracije u Srednjoj i Istočnoj Europi," kao što stoji u praškoj poruci Platforme europskog sjećanja i savjesti (23. lipnja 2014), što nije posebna novost za kritičku hrvatsku javnost. A nije ni za elite proizašle iz komunizma i njihov propagandno-medijski aparat, s kojim danas otvorenije nego ikad vode žestoku ideološku borbu u prilog pohrvaćenja jugoslavenskog komunističkog režima. Upravo je Ivo Josipović na iznimno sektaškoj proslavi u Brezovici 22. lipnja naglasio kako bi, "da nije bilo pobjede antifašizma, naša budućnost a potom i samostalnost bila daleko neizvjesnija i teža."

Uz priloge naših čitatelja želimo svima lijepu nedjelju!

Sotonski bijes sručio se na msgr. Vladu Košića

Nakon što je dočekao Darija Kordića po izlasku iz zatvora te javno rekao kako misli da je Kordić nevin odležao u zatvoru, sisački biskup msgr. Vlado Košić suočio se s nenadziranom mržnjom uvijek istih protivnika Crkve i hrvatske države koji sada traže njegovu smjenu s dužnosti predsjednika Vijeća HBK za ekumenizam.

Napadi na biskupa Košića nisu slučajni. Činjenica je kako je biskup mnogima stao na žulj zbog svojih stavova koje se, za razliku od pojedinih biskupa, ali i čelnika HBK, ne plaši govoriti u javnosti, dapače Košić inzistira na istini, ali i upozorava na nepravde koje se još od komunističkih vremena nisu promijenile. Poznat je njegov stav oko Bleiburga, njegovo upiranje na ostatke komunističke hobotnice u hrvatskome društvu, kao i otvoreno kritiziranje vladajućih i njihovih poteza. Biskup Košić, za razliku od mnogih u crkvenim krugovima, radi ono što bi svaki pravi crkveni pastir trebao raditi - otvoreno štiti svoje stado, bez obzira na salve kritika kojima je zbog toga (već dulje) izložen. Slučaj Kordić mnogima je došao samo kao dodatan povod kako bi još jače udarili po biskupu kojega ne uspijevaju saviti.

Hrvatska akademska zajednica "Kralj Tomislav" iz Zagreba, (koja okuplja znatan broj uglednih intelektualaca, znanstvenika i umjetnika iz Hrvatske i Dijaspore) pokrenula je inicijativu da se pristupi izradi planetarnog projekta - THE WORLD'S CATALOGUE OF TRADEMARKS, najprije kao virtualne knjige koja bi bila dostupna milijunima UNESCOzainteresiranih na Internetu, a potom izdavanje i prvih tomova klasične knjige koja bi sadržavala na desetke, pa i stotine tisuća, aktivnih logotipa (trade marks) kao robnog znaka koji se pojavljuje još pred tri tisuće godina na kineskim porculanima i drugdje. Svaki tom klasične knjige sadržavao bi po pet tisuća znakova, sve s ciljem da se to grafičko bogatstvo sačuva kao dragocjena svjetska kulturna baština.

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman o jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu

Posljednjih se dana razvila politička rasprava o tome što je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman mislio, govorio i pisao o Josipu Brozu Titu. Sve što smo čuli izvađeno je iz konteksta te samo služi za dnevnopolitička prepucavanja. Ovdje donosim prvorazredan analitički tekst dr. Nikice Barića iz moje knjige "Tito - tajne vladara" upravo na ovu temu.

Tuđman nije Titovu bistu ni donio ni postavio u svoj ured

Sudjelujući nedavno na obilježavanju Dana antifašističkog ustanka u šumi Brezovica kod Siska, aktualni hrvatski predsjednikk Ivo Josipović još jednom nekritički je veličao Josipa Broza Tita i partizansko-komunistički pokret. Njegova ekstatična uznesenost tim razdobljem hrvatske povijsti mogla se vidjeti i dosad, primjerice prigodom sudjelovanja u Srbu, na obilježavanju četničkog ustanka.

Ona nije mišta novo i lako se dade objasniti Josipovićevom cjeloživotnom pripadnošću komunistićkome sustavu i hereditarnim razlazima budući da mu je otac Ante bio pripadnik najrigidnijega dijela toga pokreta i partije. No jedno su svjetonazori i ideološka privrženost, a obveza na poštivanje činjenica nešto je posve drugo. Upravo u tom drugom dijelu, predsjednik Josipović opet je posrnuo. U Brezovici se zauzeo za rehabilitaciju NOB-a, a kao potkrjepu ili poruku onima koji tomu nisu skloni naveo je da u svome uredu ima bistu Josipa Broza Tita. Dodao je kako ju je tamo postavio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. 'Ta bista i danas tamo stoji. Bila je tamo za predsjednika Mesića, bit će do kraja moga mandata, a siguran sam da će biti i u uredu budućega predsjednika, tko god da to bude', rekao je Josipović.

Vruć početak srpnja

Odlazak u paketu

Prvi veliki intervju s Kolindom Grabar Kitarović, objavljen u našem stisnutom tisku, prvi je i vrlo dobar korak buduće predsjednice hrvatske države. Nastupila je jasno, jednostavno i nedvosmisleno, točno je detektirala probleme i najavila da će ih rješavati bez obzira jesu li formalno u njezinim ovlastima - što je nadonosno jer za formalnosti više nema vremena, a ako se uspostavi normalna suradnja s budućom Vladom desne opcije (a hoće), stvari bi u takvom prirodnom zajedništvu mogle krenuti nabolje. Rečenicom da će biti sve što Josipović nije, razvidno se distancirala od nečinjenja sadašnjeg predsjednika, čija su se djela svela na komentiranje dnevnih događaja i puštanje crnila u stilu onih morskih stvorenja koja na taj način preživljavaju.

Viruj Nimcu kao suncu zimsku (grof Nikola Zrinski)

Skupina hrvatskih intelektualaca: Gojko Borić, Mario Grčević, Aleksandar Jakir, Branko Salaj, Tomislav Vujeva i Tvrtko Sojčić odgovori su Schilleru nizom znanstvenih i publicističkih radova okupljenih u brošuri "Kroatischer Unabhängigkeitskampf: berechtigt und gerecht", (Hrvatska borba za neovisnost: opravdana i pravična).

Navodni stručnjak za jugoistočnu Europu Wolf Oschliess godinama je vodio propagandni rat protiv Hrvatske. Pisao je u brojnim publikacijama koristeći najgoru srpsku i jugoslavensku promidžbu, nijekajući Hrvatima pravo na jezik, kulturu i samostalnost, te tvrdeći kako Hrvatska nije spremna za članstvo u Europskoj Uniji. Na Oschlesove lingvističke krivotvorine glede hrvatskoga jezika reagirao je Mario Grčević na njemačkom jeziku u časopisu "Filologija" (br. 48 /2008.).

Iz godine u godinu sporadično nam stižu upiti o radu udruge AMAC-CH, o tome znamo li mi postoji li ta udruga još, te što se dogoilo s njenom imovinom. Poznato je, naime, da je u trenutku prestanka rada na računu udruge "ležalo" više od 13'000 Franaka.

Mi smo neke od tih pisama proslijedili trojici gospode koji su prije 9 godina izabrani kao "Krizni Upravni odbor", bez da smo ikada zaprimili bilo kakav odgovor.

Temu smo obradili u zadnjem broju Društvenih obavijesti, ovdje donosimo rezultat našeg raspitivanja kod "odgovorne" gospode i komentar.

Kolinda Grabar-Kitarović, kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice na predsjedničkim izborima za koje se još ne zna hoće li ih Vlada raspisati u prosincu ili siječnju iduće godine, trenutačno radi na dva velika projekta. Prvi je dovršetak priprema za Summit NATO saveza koji će se održati početkom rujna u Velikoj Britaniji. Kao pomoćnica glavnog tajnika zadužena je za javnu diplomaciju, a svi politički centri svijeta pratit će nove smjernice te vojno-političke organizacije posebno s obzirom na moguće proširenje, ali i na krizu u Ukrajini i Bliskom istoku.

Drugi njen projekt na kojemu radi je osmišljavanje svoje predsjedničke kampanje. Sa šefom u Bruxellesu dogovorila je da Summit bude otvoreniji za medije i javnost, dok je s predsjednikom svoje stranke Tomislavom Karamarkom utvrdila politički okvir s kojim idu u borbu za Pantovčak. U ekskluzivnom razgovoru za Obzor, Kolinda Grabar-Kitarović govori o izborima za predsjednicu te o svojim stavovima o najaktualnijim političkim i gospodarskim pitanjima u Hrvatskoj.

U Ured predsjednika u četvrtak je stigla pošta u kojoj je bio takozvani dokument sastavljen na trinaest stranica s nazivom Akcijski plan "Barbika", povjerljivo, radna verzija.

Uz njega je bilo popratno pismo anonimne, navodno zabrinute SDP-ovke koja ukazuje na spomenuti uradak i tvrdi da je nastao u SDP-u, za potrebe Ive Josipovića u predsjedničkoj kampanji. Navodni akcijski plan "Barbika" popis je aktivnosti čiji je cilj omalovažiti protukandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović, i to tako da se kroz medije podmeću informacije o njezinu privatnom životu, imovini i još dosta toga što bi joj škodilo.