Zvižduci Matiću - pljesak generalu Markaču, Šimuniću i Thompsonu

U prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, u organizaciji braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata, nazočilo je nekoliko tisuća branitelja, predstavnika braniteljskih udruga iz cijele Hravatske i njihove obitelji. Prisutni ministar Matić bio je pozdravljen zvižducima.

Pripadnici brojnih braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata u Lisinski su došli s mnoštvom zastava i obilježja svojih postrojba, te s hrvatskim zastavama.

Objavljujemo pozdravnu riječ pomoćnog zgrebačkog biskuša - Ivana Šaško

Poštovani gospodine Cvitan, koristim, prije svega, priliku da Vam osobno čestitam na jednoglasnom (!) izboru na, za razvoj pravne države i pravednoga društva vrlo važan, položaj Glavnog državnog odvjetnika, iako osobno ne volim jednoglasne izbore, jednoumlje i "civilizaciju aplauza", jer me podsjećaju na prošla i još uvijek nesvršena vremena, ne zamjeram Vam što ste od 106 mogućih stekli svih 106 glasova, jer vi za to niste nimalo krivi. Kriva je kultura jednoglasja.

Svidjelo mi se, uz to, Vaše kratko i jasno prigodno, malte ne, poetično slovo, izgovoreno nakon polaganja Vaše svečane prisege pred predsjednikom Sabora g. Josipom Lekom i inim biranim uzvanicima. Tom ste prigodom, između ostaloga, kazali: "Posao državnog odvjetnika nije lak, stresan je i iziskuje odricanja, no s druge strane, ako obavite dobar posao to znači da ćemo svi živjeti u boljem društvu."

Povjesničar dr. Stjepan Razum:

"U Jasenovcu su partizani svoje okrutne i masovne zločine podmetnuli ustašama - mi povjesničari to ćemo i dokazati!"

Možete li nam reći nešto više o skupini povjesničara koja se okupila u Zagrebu, na Fratrovcu, s ciljem istraživanja Jasenovca? Kako je došlo do ideje okupljanja i tko je sve u sastavu?

Daljnje okolnosti našega okupljanja vjerujem da su svima ili barem mnogima poznate. Naime, hrvatskoj je javnosti nametnuta činjenica postojanja ratnoga logora u Jasenovcu kao argument protiv opstojnosti hrvatske države. Cijeli niz desetljeća maše se pred našim očima tom činjenicom kao crvenom krpom. Logor u Jasenovcu malj je kojim se tuče svaku hrvatsku državotvornu zamisao i kojim se unazadno pokušalo uništiti u temeljima hrvatsku državnost, u teškim okolnostima Drugoga svjetskoga rata ostvarenu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Evo, i najnovija iskapanja u Srbu pokazuju da kosti hrvatskoh stradalnika iz doba Drugog svjetskog rata nikako da istrunu

I poput tijela svetaca-mučenika - nekom čudesnom snagom preživljavaju duge decenije i ostaju svježe kao da su tamo ostavili svoje živote prije godinu dana, a ne pred 73 godine. Zadnja iskapanja ukazuju da je riječ o odraslima i djeci iz susjednog sela Brotnja, kao i cijeloj obitelji Ivezić, koji su svi živi bačeni u tu duboku jamu odmah nakon prve "ustaničke puške" u Srbu. Taj čin se od 1945. g. sve do danas slavio kao Dan ustanka naroda i narodnosti Hrvatske protiv fašizma za vrijeme SRH, ali nažalost i danas u nekim političkim krugovima Republike Hrvatske.

Igor Mandić nije toliko star, 75 mu je godina, koliko je duhovno i intelektualno ostario. Bio je ove nedjelje opet u gostima kod Aleksandra Stankovića na HTV-u i zorno demonstrirao duševnu i intelektualnu opustošenost. Muljao je kao priglupi dječak, ispaljivao tinejdžerske floskule u nastojanju da ispadne provokativan i duhovit, momački se zalagao za jednu i jedinu Serbikroaciju, omakla mu se i po koja zrela misao o tragici ljudskog života, a argumentacija mu bješe senilna, aljkava, na trenutke dementna.

Stanković je bio nježan prema izlapjelom doajenu srbohrvatske misli. Njegova pitanja i potpitanja odveć su podsjećala na mekane čmarne ubruščiće i pelene za staračku inkontinenciju da bi se iz njih moglo prepoznati nervoznog i nasrtljivog HTV-a utjerivača jedine dopuštene istine. Svejedno, Mandić se propisno obrukao. Laprdao je o tome kako je u redu što se naslađivao stradanju Vlade Gotovca nakon 71., a branio srpskog pjesnika Gojka Đogu, koji je također bio politički zatvorenik. Nesuvislo je pokušavao dokazati kako su to različite stvari te da je Đogu trebalo braniti, a Gotovca trebalo osuditi. Umjesto da junački prizna ono što misli i osjeća, to jest da je Gotovac zaslužio zatvor jer je Hrvat, a Đogo zaštitu jer je Srbin.

Splitska pljuska vodećem beogradskom i londonskom 'gnjidoslovu'

Sutkinja Općinskoga suda u Splitu Eneja Stejskal Kanazir 18. travnja presudila je u prvostupanjskoj presudi da Slobodna Dalmacija mora isplatiti skupini od deset splitskih građana - Stjepanu Lozi, Guidu Piasevoliju, Tatjani Alajbeg, doljepotpisanom Jošku Čelanu, Miroslavu Klariću, Gordanu Sladoljevu, Barbari Kovačić-Domančić, Željku Ostoji, Miroslavu Lozini i Marku Džaji - odštetu i trošak suđenja od ukupno oko 350.000 kuna.

Razlog: objava uvrjedljivoga i klevetničkoga teksta 'Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji' od 28. svibnja 2012. godine autora Borisa Dežulovića, napisanoga kao reakcija na njihov javni angažman protiv održavanja homoseksualnoga mimohoda te iste godine u Splitu.

ANDRIJA HEBRANG: Ne nasjedajmo na manipulacije Frljića i sličnih kojima ništa, pa ni život Aleksandre Zec, nije sveto

Nedavno je u riječkome HKD teatru izvedena predstava 'Aleksandra Zec' autora Olivera Frljića. Mediji su uporno isticali kako su predstavi nazočili ministrica Zlatar Violić, Milorad Pupovac, Rade Šerbedžija i još niz likova koji u svojim životopisima imaju sive zone za razdoblje trajanja srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku. Već sama ta činjenica pokazuje da se radi o jeftinoj politizaciji smrti jedne djevojčice, dakle najtežega zločina koji ljudska ruka može počiniti.

Govor Hrvoja Hitreca na Kazališnom trgu u Zagreb 8. svibnja 2014. na prosvjedu "Krug za Trg. Zakonom protiv Trga maršala Tita"

Gospođe i gospodo, okupili smo se danas po tko zna koji put da prosvjedujemo protiv ove sablazni, protiv naziva ovoga lijepog trga po zločincu uz čije ime na ploči stoji njegov vojni čin, maršal. Poruka je to svih režima, od komunističkoga do kvazidemokratskih u samostalnoj hrvatskoj državi da nazivom odaju počast prvenstveno vođi jugoslavenske vojske. Vođi one vojske koja je zavila u crno stotine i stotine tisuća hrvatskih obitelji, vojsci koja je bila udarna šaka komunističke revolucije i ostavila krvav trag ubijanjem civila i zarobljenih vojnika u ratu i poraću.

U Hrvatskoj se malo ili gotovo ništa ne piše i ne govori o "suđenju stoljeća" na Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu, gdje Hrvatska tuži Srbiju, a Srbija Hrvatsku za genocid počinjen u hrvatskom Domovinskome ralu. Za hrvatske političare, ali i predstavnike istaknutijih medija, to je očito još jedna od "nevažnih" tema, to prije jer se već sada "zna" da ćemo mi taj spor dobiti! S druge pak strane srpski mediji svakodnevno opširno izvješćuju s ovog suđenja, pljuju po Hrvatima, a poglavito po prvom hrvatskom predsjedniku, vojskovođi, pobjedniku hrvatskog Domovinskoga rata Franji Tuđmanu, okrivljujući ga za sve i svašta.

Otkad je svijeta i vijeka bilo je i, dok god bude svijeta i vijeka, bit će i zločina. Biblija nas uči da je Kajin ubio svog brata Abela kao prvi zločin ubojstva. Razvojem moderne tehnologije razvijaju se i novi i moderniji oblici zločina, često vrlo suptilni, - ubojstva, krađe, pljačke, otimačine, prijevare, utaje i naprosto se rascvjetalo na tisuće cvijetova zla koji zagađuju naš život. Svaki zločin je dio borbe između zla i dobra gdje u principu zlo pobjeđuje dobro jer je jače i dolazi samo po sebi, kao što korov obrasta naše njive i vrtove na kojima je zasađeno plemenito bilje ili cvijeće.

Ako bismo povijesno razmatrali pojavu i trajanje zločina, a time i povijest kazne trebalo bi nam na stotine i stotine tomova knjiga na tu temu. Zlo samo po sebi dolazi, a za svako dobro treba se itekako boriti da nastane, ali ni onda nemamo garanciju da ćemo brati njegove plodove.

Zbog navodnoga ugrožavanja nacionalne sigurnosti nedavno je predsjednik države Ivo Josipović najavio sazivanje sjednice Vijeća nacionalne sigurnosti, na kojoj bi se trebalo raspravljati o neprevedenim provjerama pojedinih ljudi pri zapošljavanju u hrvatske sigurnosne službe. Ne bi to bio loš postupak kad se ne bi radilo o "dobro odglumljenoj", odnosno simuliranoj zabrinutosti za nacionalnu sigurnost hrvatske države. Naime, licemjerje oko predsjedničke brige za pitanja nacionalne sigurnosti jednostavno otkriva pojava Dejana Jovića koji se, i kad govori u vlastito ime, predstavlja kao Josipovićev glavni analitičar.

Bez znanja, bez projekata, bez ideja i bez poštenja, ova je vlast uspjela samo u jednome: ideološkoj demonizaciji i klevetanju vlastitoga naroda pred cijelim svijetom te potpunoj destrukciji onoga što je iole držalo vodu. Poraz na sljedećim izborima nije dostatna kazna za sve ovo što čine hrvatskome narodu.

Japundže, novi roman Ivana Aralice, već naslovom signalizira da se autor pomjerio iz svog dosadašnjeg prostora autorskog interesa, dakle dalmatinskog zaleđa s okrajcima jugozapadne Bosne i Hercegovine. Doduše, znao je on i ranije zakoračiti iz tog prostora, ne samo do Zagreba, do mora i preko mora u Italiju nego i do Budima i Stambola, ali izvorišta i sjecišta njegovih romanesknih svjetova uglavnom su ostajala vezana uz širi zavičaj.

Nemjerljiva je njegova zasluga za hrvatsku književnost što je ljude tog podneblja učinio književno funkcionalnim i uvjerljivim likovima, ono što je za sjevernohrvatske krajeve učinio već Šenoa, za Slavoniju dvojica Kozaraca, a za Bosnu Andrić. Do Aralice - recimo, kod Šimunovića, Božića, Kaleba ili nekih manjih pisaca - likovi iz Morlakije bijahu više simboli, bilo primordijalne snage, primitivizma i grubosti ili krhke ljepote koja stradava u okružju te grubosti, negoli kao pravi književni karakteri.

S ciljem upoznati javnost o počinjenom ratnom zločinu i genocidu u Lovasu i Tovarniku 1991. godine, te da su najodgovorniji za zločine 23 godine bez optužnice, Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika i njezin predsjednik Antun Ivanković došla je do teksta s kojim želi upoznati hrvatsku javnost. Zločin u Lovasu, Uloga JNA u minskom polju kako piše prije izvjesnog vremena beogradski tjednik Vreme (Vreme br. 885.) prenosimo u originalu i cijelosti:

"Zašto nikoga od nadležnih - ma ko bili - iz redovnih struktura bivše vojske, iz Prve gardijske brigade, nema među optuženima? Ko je bio nadležni organ bezbednosti te brigade? Slika koja je nakon zločina ostala je ova: prilikom napada na selo Lovas 10. oktobra 1991. godine u kućama i dvorištima ubijena su 22 civila, a do 18. oktobra te godine još su 23 mještana Lovasa ubijena u improviziranim zatvorima.

Predsjednik Josipović koji u svom prvom, i, nadamo se posljednjem mandatu, gotovo nikada nije spomenuo hrvatski narod (samo građane) a niti Boga, zbog koga, paradoksalno, danas samozadovoljno i sjedi u počasnoj loži, krajnje licemjerno ubire političke bodove u tko zna kojem po redu vlastitom igrokazu za neuki narod.

Nešto iza podneva današnje nedjelje završilo je veličanstveno slavlje proglašenja svetima dvojice papa-velikana nove evangelizacije svijeta, istinskih slugu Božjih i pastira stada Njegova, Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. Od današnjega dana velika Crkva katolička bogatija je za još dva svoja sveca čije djelo i gromki glas promicanja ljubavi i poštovanja među narodima cijeloga svijeta još odzvanja u srcima i dušama nebrojenih milijuna vjernika.

KAKO UTJEŠITI NIJEMCE I

- Hrvati sada ne predstavljaju prijetnju njemačkim radnicima i svjesni su da u Njemačkoj više ne postoje velike tvornice te da se isključivo traži kvalificirana radna snaga. Stoga nema potrebe za nametanjem restrikcija hrvatskim radnicima.

KAKO UTJEŠITI NIJEMCE II

- Ništa vas nećemo koštati. Čak i ako se srušimo, to će biti naš problem, ne problem njemačkih poreznih obveznika.

Koji i kakav to um može zaobilaziti ili zabranjivati činjenice o zločinima komunizma i Josipa Broza Tita?

U Večernjem listu, odnosno njegovu podlistku Obzor, od subote 12. travnja 2014., objavljen je tekst s osvrtom na ipak pregledanu, premda za sada službeno 'ostavljenu po strani', četvrtu epizodu serijala Zločini komunizma u Hrvatskoj'. Kako sam i osobno bio sudionikom u tome serijalu, ovim putem držim potrebitim dodatno naglasiti neka svoja stajališta, bez obzira kome takva jesu ili nisu 'odviše srcu draga'.

Pa krenimo redom: istina je da podosta toga što je izrečeno u spomenutome serijalu nije nešto posebice novo, ali jednako je tako još veća istina da upravo to poznato, što znači već posve staro, do danas u Republici Hrvatskoj nije doživjelo očekivanu i društveno nepodijeljenu ljudsku, moralnu i civilizacijsku osudu. A da se u tome kontekstu priupitamo kako tek stojimo s pravnim sankcioniranjem toga poznatog?!

Malo španjolsko selo stoljećima se zove "Castrillo Matajudíos", što na španjolskom znači "Ubij Židove"

Na predstojećim europskim izborima 25. svibnja 2014. odlučivat će o promjeni svoga imena u "Castrillo Motajudios" što znači "Židovski brijeg".

Mediji u Hrvatskoj nikada nisu bili posebno skloni strankama konzervativne i domoljubne političke orijentacije, ali ovo što se događa u posljednje vrijeme poprimilo je, valjda i zbog predstojećih izbora, obilježje prave harange u kojoj se javnosti pokušava predočiti pakao koji će tek uslijediti ako kojim slučajem pobijede stranke kategorizirane u političku desnicu.

Brojni režimski mediji, njihovi kolumnisti i drugi tzv. lijevo orijentirani intelektualci priznat će da su razočarani sa SDP-om i njegovim liderom Zoranom Milanovićem, zatim da je stanje u Hrvatskoj pod njegovom vlašću postalo krajnje otužno i da je gospodarstvo u kolapsu ili pred bankrotom, pa ipak kad sve zbroje i oduzmu, zaključuju, alternativa je još gora, a pod alternativom smatraju, naravno, HDZ, skupinu stranaka okupljenu u Savez za Hrvatsku i još poneke.

U Hrvatskom prvavopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u poglavlju Razlike u pisanje velikoga i maloga početnoga slova pišše: "ŽŽidov/ŽŽidovka (pripadnik/pripadnica židovskoga naroda i žžidov/žžidovka (pripadnik/pripadnica židovske vjere" (Hrvatski pravopis, Zareb, IHJJ, 2013., str. 46.). Slično nalazimo i u pravopisnom rječniku:"žžidov (pripadnik ili sljedbenik žžidovske vjere) i ŽŽidov (pripadnik žžidovskoga naroda)" (str. 480.).

Vjersko poistovjećivanje nije uvijek isto što i narodnosno pa i obratno. Tako, na primjer, prema popisu stanovnišštva provedena 2011. godine u Hrvatskoj ima 509 ŽŽidova po narodnosti i 536 žžidova po vjeroispovijesti. Od tih 509 Žžidova su: Hrvati – 231, Austrijanci – 2, Mađari – 2, Nijemci – 1, Srbi – 6, Talijani – 3, ŽŽidovi – 266, ostali – 10, po područnoj pripadnosti – 3, neraspoređeno – 1, ne izjaššnjavaju se – 11. Istražživači popisa stanovnišštva u Hrvatskoj piššu: "Obzirom da žžidovski identitet obuhvaća i narodnost i vjeru, dolazi do dihotomije podataka, ali je sigurno da je broj ŽŽidova veći od onoga koji se obično obrađuje u popisima stanovnišštva – samo po narodnosti".

S novim prilozima naših čitatelja, želimo svima lijepu nedjelju!

Svaki tjedan se otvara po jedna nova afera vezana uz ovu vlast. Na početku tjedna smo čuli da je Ustavni sud poništio već šestu odluku Milanovićeve vlade, odnosno odluka iz Jovanovićevog resora i po tome ova Vlada ulazi u povijest. Do te razine ne znaju ni donijeti zakone da im je Ustavni sud poništio šest zakona!

Listam neki dan stare novine i pronađem na početku preuzimanja vlasti izjavu ministra Grčića: "Gospodarstvo će biti srce našeg programa!" i gledam tri godine kasnije kako deseto tromjesječje zaredom pada BDP, a zemlja ulazi u ponižavajući fazu doslovnog siromaštva, a Grčiću ne pada na pamet odstupiti! Vlast je ispucala sve što je znala, situacija je sve gora, a očaj u Vladinim redovima poprima razmjere groteske.

Tumači se i piše da je današnje društveno uređenje u Hrvatskoj feudalno društveno uređenje, a da su demokratski izabrani pojedinci, demokratski izabrani feudalci.

U takvom uređenju naša zemlja funkcionira na principu podijeljenih lovišta. Konstatira se da svaka hrvatska regija ima svog šerifa i gubernatora ili nekoliko njih, koji kontroliraju ukupni život na tom području. Napominje se kako se njihova moć temelji na kapitalu, bez obzira na koji način je stečen. Ti moćnici miješaju se u rad sudova, raspolažu i određuju lokalne proračune, određuju kapitalne i infrastrukturne projekte, umrežuju u strukturu lokalne poduzetnike, zapošljavaju prijatelje i one koji su ih zadužili te zagorčavaju živote svojim protivnicima. Doći u sukob s njima znači ugroziti svoju egzistenciju.

Nijedna vlast taj princip nije ni pokušala promijeniti, a on funkcionira i utemeljen je u našoj zemlji još za vrijeme rata. Jedino ako to zahtijevaju osobni interesi političkog vrha "Središnja vlast" umiješat će se u poslove lokalnih moćnika, čija je moć teritorijalno ograničena i u okrugu drugih hrvatskih šerifa. Pripadaju strukturama zla i projektu zla. Puna ih je Hrvatska, a danas će ovdje biti govora o onima koji drmaju Zagrebom i koji predstavljaju savršenu formu organiziranog kriminala u Zagrebu.

"Ne, propasti ne ćemo, nego ćemo radom opstati! Ne, nad sudbinom djece ne ćemo plakati, nego ćemo ih odgajati za neprolazne vrjednote! Ne, manipulaciju sijačima nemira ne ćemo dopustiti, nego ćemo pokazati što mirotvorci mogu učiniti za domovinu! Ne, domovinu nitko ne će uništiti, nego ćemo je izgraditi još ljepšu i plemenitiju! Ne, odreći se obitelji ne ćemo, nego ćemo je još čvršće uzidati u temelje hrvatskoga društva! Na Uskrs ova Crkva i njezini vjernici poručuju: Ne, umrijeti ne želimo, nego živjeti!" - rekao je u uskrsnoj homiliji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i tako izravno odgovorio brojnim zlogukim prorocima, kao i onima koji tako rade, da je očito da ne žele dobro ni hrvatskom narodu ni društvu ni državi.

Te riječi, duboko ukorijenjene i utemeljene u vjeri u Krista uskrsnuloga, nisu samo opis postojećih ugroza u Hrvatskoj, nego su i odgovor na te različite ugroze. Više je nego tužno što su i ovoga Uskrsa naši biskupi, tj. Crkva (kao i inače kroz crkvene medije) prisiljeni opisivati pravo stanje u suvremenom hrvatskom društvu jer političari i kreatori glavne struje javnoga mnijenja u Hrvatskoj svjesno i namjerno falsificiraju stvarnost bilo da je prikazuju ružičastom bilo da je ocrtavaju najcrnjim bojama beznađa.