KAD ĆEMO IH VEĆ JEDNOM POČETI SLIJEDITI

Uoči ovih dana kad nam Hrvatsku uvaljuju u novu zajednicu ne vjerujem da ima drugog izbora do li svakom mladom Hrvatu pokazati kako su naši predci ustajali i branili domovinu. Ukoliko se ugledamo u prošlost i na Hrvate koji su značili nešto u obrani i preživljavanju kakve takve hrvatske slobode lako ćemo ustanoviti, da nas danas u Zagrebu i Sarajevu predstavljaju ne samo puki služnički činovnici, nego, dapače, neki između njih su i sami izdajnici našeg roda, koji su ostali na čelu naših istrošenih ili od samih naših neprijatelja stvorenih različitih političkih struktura.

Da bi Hrvatska i njezina mladost opet ustala, pobunila se ukazati ću na dva događaja s juga domovine, koji izgledaju kao bajke, snovi u odnosu na poteze koje vuku naši današnji političari.

Za srpsko svojatanje hrvatske književnosti krivi su hrvatski pisci koji nisu srpskima znali odbrusiti

Slobodan Prosperov Novak srdito se u rubrici Stajališta 29. srpnja obrušio na jednoga srpskog pisca i njegovu knjigu u kojoj se dubrovačka književnost priključuje srpskoj ("Vrijeme je za političke sankcije protiv onih koji i dalje pokušavaju dokazati srpstvo Dubrovnika"). I traži da hrvatska diplomacija poduzme korake kako bi se stalo na kraj takvoj raboti.

Dobro je što je Slobodan P. Novak privukao pozornost na taj slučj, ali ljutnja je deplasirana i znak je nemoći. Srpski pisci mogu o hrvatskoj kulturi pisati kako im drago, a diplomacija tu nema nikakva posla. Krivi su hrvatski pisci koji srpskima nisu znali odbrusiti.

Njemački novinar i bivši izvjestitelj iz Beograda, Moskve i Washingtona Urlich Schiller objavio je 2010. godine knjigu 'Deutschland und seine Kroaten' u kojoj krivotvori povijesne činjenice o borbi hrvatskoga naroda za slobodu i samostalnost, kao i o ulozi Njemačkr kod priznavanja Hrvatske kao neovisne države.

Knjiga o kojoj se naveliko raspravljalo dobila je svoj odgovor za što se pobrinuo naš suradnik Gojko Borić, a o čemu smo mi u Hrvatskom listu već nekoliko puta i pisali. 'Kroatischer Unabhängigkeitskampf: berechtigt und gerecht' odnosno 'Hrvatska borba za neovisnost: opravdana i pravična' naslov je knjige koju je uredio Gojko Borić.

U odgovoru na Schillerove klevete i laži sudjeluju hrvatski znanstvenici i publicisti dr. Mario Grčević, prof dr. Aleksandar Jakir, prof. dr. Ivan Pederin, mag. Branko Salaj, dr. Tomislav Vujeva, dr. Tvrtko P. Sojčić i Gojko Borić koji ističe da je njihovo raščlanjivanje Schillerova pamfleta znanstveno i pokrijepljeno stvarnim dokazima. 'Nije se išlo u polemike nego se na svaku Schillerovu tvrdnju odgovorilo činjenicama'.

Kraljica Domaslava možda bi mogla biti majka kralja Mihajla Krešimira koji je vladao od 949. do 969. godine

Povjesničar dr. Neven Budak, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ne skriva oduševljenje nakon objave svog otkrića o Domaslavi, najstarijoj hrvatskoj kraljici, koje je ovih dana izašlo u javnost. Prema njemu, vladala je u prvoj polovici 10. stoljeća.

Hrvatski jezik je neuništiv, ne mogu mu ništa ni Snjegulica ni svi jugoslavenski patuljci!

Nataša Bašić, jezikoslovka i urednica u Leksikografskom zavodu 'Miroslava Krleže'

Hrvatsko kulturno vijeće organiziralo je prošloga tjedna u Zagrebu vrlo posjećenu tribinu 'Hrvatski jezik (opet) u političkom vrtlogu'. Tom prigodom govorili su književnik Hrvoje Hitrec i jezikoslovci Nataša Bašić i Mario Grčević. U svezi s iznesenim stavovima na tribini, razgovarali smo s urednicom u Leksikografskom zavodu 'Miroslava Krleže' i povjesničarkom hrvatskoga jezika i pravopisa dr. Natašom Bašić.

Ja sam dizajner. To znam raditi - to mi je posao. To želim raditi u budućnosti.

Zbog nedostatka pravog dijaloga, kritike i istine u medijima, ovo je moja reakcija na ono što nas okružuje i stvara gorčinu.

Slobodno koristite kako želite - šaljite dalje, printajte, bacite u smeće...
Autorstvo ne mora biti naznačeno, ali ga molim nemojte mijenjati.

Srdačan pozdrav

Ivan Richter

Čitam nedavno na portalu katolici.org slijedeće:

"Svašta danas možemo naći u medijima. Tako se u posljednje vrijeme ljudi sve više natječu da se na razne načine domognu bilo kakve svote novca. No, do izražaja dolazi naša stara socijalistička navada - čvrsta želja da se zaradi što više sa što manje truda. U tome se gotovo natječemo i taj način bogaćenja ili zarađivanja je društveno i politički potican i popularan. Nema na TV-u niti jedne emisije koja propagira rad i pošten život, ali ovakvih strahota kojima naši ljudi rado pristupaju ima na pretek.

Član Predsjedništva Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, Ivan Fumić, najavio je kako će njihov Izvršni odbor predložiti Hrvatskom saboru prestanak pokroviteljstva nad komemorativnim svečanostima kojima se svake godine obilježavaju žrtve Bleiburga te da se ne ukine državni praznik 22. lipnja, Dan antifašizma u Hrvatskoj.

Prijedlog su podržali sudionici izborne i izvještajne skupštine Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Petrinje. Osim Fumićeve najave javilo se s podrškom te inicijative i niz drugih tzv. antifašista poput Ivina, Maričića..., a i Josipovićev istup u Izraelu može se smatrati koordiniranim početkom jedne, ne slučajne, "antifašističke" kampanje.

Želim se osvrnuti na objavljeni članak u Vašem listu od 5. siječnja pod naslovom 'Žestoka borba Snježane Kordić za srpskohrvatski' koja osporava ime hrvatskom jeziku i traži da ga se izbaci iz temeljnog državnog akta, Ustava Republike Hrvatske - jer za nju postoji samo 'srpskohrvatski'.

Otkuda toj Snježani Kordić tolika doza drskosti i bezobrazluka pa se čak usuđuje i predlagati da se reformira ili transformira Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i tko je bio njezin mentor kada je po Njemačkoj kao lingvistica obrađivala i propagirala srpskohrvatski jezik?

Naše svakodnevno nerazumijevanje

Kad riječi gube smisao, i kada se (ne)namjerno izvrće njihovo (prvobitno) značenje, tada nemoralno postaje moralno, određeno neodređeno, znanstveno neznanstveno, višeznačno jednoznačno i smisleno besmisleno.

Postoje nebrojeni primjeri riječi koje su izgubile prvobitno značenje. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim terminima koji jezikoslovce nisu primarno (za)interesirali, pa su njihovo novo značenje dali političari, tekstopisci, pedagozi, rutineri. bez sluha za savjetovanje sa strukom, logičarima i semantičarima. Izdvojit ću neke.

Jedan od nekolicine najvećih hrvatskih književnika Ivan Aralica objavio je svoj novi roman 'Kepec' koji već sada, jedva nešto više od mjesec dana od izdavanja, izaziva veliko zanimanje čitateljske publike u Hrvatskoj, a po informacijama iz knjižara i knjižnica, trenutačno je jedno od najtraženijih djela.

Maestralni i uvjerljivo najbolji hrvatski pripovjedač i ove će godine oduševiti svoje čitatelje. Nakon što je prošle godine objavio opsežni roman 'Život nastanjen sjenama' u kojemu iz perspektive vlastite uloge i iskustva opisuje dramatične i slavne dane hrvatske osloboditeljske bitke 'Oluja', ovaj put Aralica u romanu od 600 stranica čini korak unatrag u nacionalnoj povijesti i piše o razdoblju jednog surovog totalitarizma u Hrvatskoj, onog komunističkog, demistificirajući sve pozlate kojim je taj totalitatizam pola stoljeća, pa čak i danas s pokušajem rehabilitacije, lažno prikazivao kao humanizam i kao nekakav 'vrhunac' društvenoga razvoja.

KOLIKO VRIJEDI RIJEČ HRVATSKE DIPLOMACIJE I DRŽAVNIH DUŽNOSNIKA

U siječnju 2007. g. Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj organizirala je, u okviru svoga projekta "Dva tjedna hrvatske kulture", između ostaloga i izložbu hrvatske naive u galeriji Anixis u Badenu. Zastupljeni su bili ugledni slikari druge generacije škole naivne umjetnosti: Nada Hegedušić Janković Marija Peti Božić Ivica Fišter, Mato Toth, Zvonko Sigetić.

Otvorenju izložbe prisustvovali su i hrvatski diplomati, veleposlanik Mladen Andrlić, gospodarska savjetnica u veleposlanstvu RH u Bernu Tamara Tafra i generalni konzul u Zuerichu Nenad Hoelbl. Oduševljen izložbom, veleposlanik Andrlić je prisutnoj predstavnici slikara, Nadi Hegedšić Janković predložio daljnje izložbe u Bernu i Ženevi, što je gđa. Hegedušić rado prihvatila.

Time je HKZ izašla iz 'igre', a briga o slikama prešla na veleposlanstvo, no gospođa Hegedšuić me je zamolila da se o slikama osobno brinem do postavljanja prve izložbe, što naravno nisam mogla odbiti. I time sam samoj sebi napravila medvjeđu uslugu.