U svojoj knjizi La Croatie; un pays par defaut? (Hrvatska; slučajna zemlja?), Tomislav Sunić opisuje fenomen "iznenadnosti " i "slučajnosti " u pojmu politike kod naroda bez stabilnih država. Sunićeva knjiga se temelji na brojnim izvorima i citatima njemačkih, francuskih, hrvatskih i američkih autora.

Autor posebice opisuje slučaj Hrvatske, da bi nakon toga raširio horizont analiza na opis "lažnih identitet" u izgradnji europskih nacionalizama. Ova važna knjiga opisuje nacionalne identitete koji nastaju "iz druge ruke" ili po "tuđoj volji".

KAD ĆEMO IH VEĆ JEDNOM POČETI SLIJEDITI

Uoči ovih dana kad nam Hrvatsku uvaljuju u novu zajednicu ne vjerujem da ima drugog izbora do li svakom mladom Hrvatu pokazati kako su naši predci ustajali i branili domovinu. Ukoliko se ugledamo u prošlost i na Hrvate koji su značili nešto u obrani i preživljavanju kakve takve hrvatske slobode lako ćemo ustanoviti, da nas danas u Zagrebu i Sarajevu predstavljaju ne samo puki služnički činovnici, nego, dapače, neki između njih su i sami izdajnici našeg roda, koji su ostali na čelu naših istrošenih ili od samih naših neprijatelja stvorenih različitih političkih struktura.

Da bi Hrvatska i njezina mladost opet ustala, pobunila se ukazati ću na dva događaja s juga domovine, koji izgledaju kao bajke, snovi u odnosu na poteze koje vuku naši današnji političari.

Za srpsko svojatanje hrvatske književnosti krivi su hrvatski pisci koji nisu srpskima znali odbrusiti

Slobodan Prosperov Novak srdito se u rubrici Stajališta 29. srpnja obrušio na jednoga srpskog pisca i njegovu knjigu u kojoj se dubrovačka književnost priključuje srpskoj ("Vrijeme je za političke sankcije protiv onih koji i dalje pokušavaju dokazati srpstvo Dubrovnika"). I traži da hrvatska diplomacija poduzme korake kako bi se stalo na kraj takvoj raboti.

Dobro je što je Slobodan P. Novak privukao pozornost na taj slučj, ali ljutnja je deplasirana i znak je nemoći. Srpski pisci mogu o hrvatskoj kulturi pisati kako im drago, a diplomacija tu nema nikakva posla. Krivi su hrvatski pisci koji srpskima nisu znali odbrusiti.

Njemački novinar i bivši izvjestitelj iz Beograda, Moskve i Washingtona Urlich Schiller objavio je 2010. godine knjigu 'Deutschland und seine Kroaten' u kojoj krivotvori povijesne činjenice o borbi hrvatskoga naroda za slobodu i samostalnost, kao i o ulozi Njemačkr kod priznavanja Hrvatske kao neovisne države.

Knjiga o kojoj se naveliko raspravljalo dobila je svoj odgovor za što se pobrinuo naš suradnik Gojko Borić, a o čemu smo mi u Hrvatskom listu već nekoliko puta i pisali. 'Kroatischer Unabhängigkeitskampf: berechtigt und gerecht' odnosno 'Hrvatska borba za neovisnost: opravdana i pravična' naslov je knjige koju je uredio Gojko Borić.

U odgovoru na Schillerove klevete i laži sudjeluju hrvatski znanstvenici i publicisti dr. Mario Grčević, prof dr. Aleksandar Jakir, prof. dr. Ivan Pederin, mag. Branko Salaj, dr. Tomislav Vujeva, dr. Tvrtko P. Sojčić i Gojko Borić koji ističe da je njihovo raščlanjivanje Schillerova pamfleta znanstveno i pokrijepljeno stvarnim dokazima. 'Nije se išlo u polemike nego se na svaku Schillerovu tvrdnju odgovorilo činjenicama'.

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović može biti zadovoljan svojim posljednjim diplomatskim misijama. Bliskoistočni pohod državi Izrael proračunalo je pretvorio u stereotipan socrealistički ideološki nastup, čime je dodatno ponizio žrtve Drugoga svjetskog rata, kao i istinske dobrotvore koji su doista svojom zauzetošću u spašavanju progonjenih, poput blaženoga Alojzija Stepinca, nesebično izlagali pogibelji vlaslile živote.

Zar je moguće da u 22 godine od samostalnosti, imidž Hrvatske uvjetuju bivši jugoslavenski kadrovi

Svaka demokratska vlada u svijetu ili šefovi država na veleposlanička mjesta rado šalju sebi privržene ljude koji su im pomogli u kampanji ili podržavaju njihovu stranku i politiku, pa ih u takozvanoj političkoj kvoti šalju na prestižne destinacije u svijetu. Od devedesetih godina, od osamostaljenja, to je praksa i u Hrvatskoj. Bili smo tako svjedoci brojnih diplomatskih promašaja i ispada zbog kojih je najviše stradao ugled Hrvatske u svijetu, kao u slučaju Nevena Jurice koji je poslan u New York u UN zbog trgovine između Sanadera i Mesića. Sanader je postavio svog prijatelja Juricu, a Mesić je dobio svoje.

Kraljica Domaslava možda bi mogla biti majka kralja Mihajla Krešimira koji je vladao od 949. do 969. godine

Povjesničar dr. Neven Budak, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ne skriva oduševljenje nakon objave svog otkrića o Domaslavi, najstarijoj hrvatskoj kraljici, koje je ovih dana izašlo u javnost. Prema njemu, vladala je u prvoj polovici 10. stoljeća.

Francuski književnik i hrvatski prijatelj Christophe Dolbeau izdao je novu knjigu naslova "France - Croatie, une belle amitié" - Francuska-Hrvatska, lijepo prijateljstvo.

Christophe Dolbeau
ISBN 978-2-35791-038-6 - ISSN 1964-7344 - Format 14 x 20 cm, 136 pages, 18 euros (FRANCE : 21 euros franco de port ; CROATIE : 24 euros franco de port)

Knjiga sadrži bogatu bibliografiju.

Traži se prevoditelj na hrvatski, pa ako ste zainteresirani, javite se na

http://www.atelier-folfer.com/

Hrvatski jezik je neuništiv, ne mogu mu ništa ni Snjegulica ni svi jugoslavenski patuljci!

Nataša Bašić, jezikoslovka i urednica u Leksikografskom zavodu 'Miroslava Krleže'

Hrvatsko kulturno vijeće organiziralo je prošloga tjedna u Zagrebu vrlo posjećenu tribinu 'Hrvatski jezik (opet) u političkom vrtlogu'. Tom prigodom govorili su književnik Hrvoje Hitrec i jezikoslovci Nataša Bašić i Mario Grčević. U svezi s iznesenim stavovima na tribini, razgovarali smo s urednicom u Leksikografskom zavodu 'Miroslava Krleže' i povjesničarkom hrvatskoga jezika i pravopisa dr. Natašom Bašić.

Potaknut objavljivanjem sjajne analize događanja u HDZ-u akademika Ivana Aralice, koja je izazvala veliki interes ali i otvorila neke dvojbe i pitanja o tome zašto smo se akademici Ivan Aralica, Dubravko Jelčić, Slaven Barisic, prof. dr. Zvonimir Šeparović, prof. dr. Miroslav Tuđman, prof. dr. Đuro Njavro, dr. Mirko Valentić, Zoran Šangut i ja, angažirali uoči izbora u HDZ-u i pristali biti članovi Savjeta Predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor, odlučio sam pokušati dati javne odgovore na neke dvojbe.

Ja sam dizajner. To znam raditi - to mi je posao. To želim raditi u budućnosti.

Zbog nedostatka pravog dijaloga, kritike i istine u medijima, ovo je moja reakcija na ono što nas okružuje i stvara gorčinu.

Slobodno koristite kako želite - šaljite dalje, printajte, bacite u smeće...
Autorstvo ne mora biti naznačeno, ali ga molim nemojte mijenjati.

Srdačan pozdrav

Ivan Richter

POTPISANO PISMO NAMJERE ZA ZAJEDNIČKU REALIZACIJU TREĆEG PROGRAMA HTV-a

Pismo namjere o suradnji pri stvaranju programa novoga kanala HTV3, u cijelosti posvećena obrazovanju, znanosti, kulturi i umjetnosti, potpisali su 10. veljače u HRT-ovu domu Hrvatska radiotelevizija i sedam vodećih nacionalnih institucija i udruga koje djeluju na tim važnim, u medijskom prostoru nedovoljno eksponiranim, područjima.

Čitam nedavno na portalu katolici.org slijedeće:

"Svašta danas možemo naći u medijima. Tako se u posljednje vrijeme ljudi sve više natječu da se na razne načine domognu bilo kakve svote novca. No, do izražaja dolazi naša stara socijalistička navada - čvrsta želja da se zaradi što više sa što manje truda. U tome se gotovo natječemo i taj način bogaćenja ili zarađivanja je društveno i politički potican i popularan. Nema na TV-u niti jedne emisije koja propagira rad i pošten život, ali ovakvih strahota kojima naši ljudi rado pristupaju ima na pretek.

U Glasu Istre od 21. veljače 2012. godine objavljen je članak pod naslovom -

"Šerbedžija: Istina je, Angelina će kupiti kuću u blizini Barbarige i Dragonere".

U tom članku iznijeto je niz neistinitih tvrdnji koje jedino služe promidžbi i promociji poznatog prevaranta i kriminalca Danka Končara. Končar je osoba koja dozvoljava da ga se lažno reklamira kao milijardera, "najbogatijeg Hrvata"..., a u stvari je samo ispružena ruka firmi koje su registrirane kao offshore poduzeća u "poreskim oazama" i koje po svijetu peru ogromne iznose "crnog novca" za određenu polit - kriminalnu klijentelu. Hrvatska je jedno od nekoliko odredišta Danka Končara gdje se on, u ime svojih nalogodavaca, nastoji poslovno umrežiti i ugnijezditi potkupljujući najutjecajnije političare, osobe iz javnog života i medijske mogule s nakanom da mu olakšaju i omoguće plasman prljavog novca kojeg kod nas treba "oprati" i legalizirati.

Član Predsjedništva Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, Ivan Fumić, najavio je kako će njihov Izvršni odbor predložiti Hrvatskom saboru prestanak pokroviteljstva nad komemorativnim svečanostima kojima se svake godine obilježavaju žrtve Bleiburga te da se ne ukine državni praznik 22. lipnja, Dan antifašizma u Hrvatskoj.

Prijedlog su podržali sudionici izborne i izvještajne skupštine Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Petrinje. Osim Fumićeve najave javilo se s podrškom te inicijative i niz drugih tzv. antifašista poput Ivina, Maričića..., a i Josipovićev istup u Izraelu može se smatrati koordiniranim početkom jedne, ne slučajne, "antifašističke" kampanje.

Želim se osvrnuti na objavljeni članak u Vašem listu od 5. siječnja pod naslovom 'Žestoka borba Snježane Kordić za srpskohrvatski' koja osporava ime hrvatskom jeziku i traži da ga se izbaci iz temeljnog državnog akta, Ustava Republike Hrvatske - jer za nju postoji samo 'srpskohrvatski'.

Otkuda toj Snježani Kordić tolika doza drskosti i bezobrazluka pa se čak usuđuje i predlagati da se reformira ili transformira Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i tko je bio njezin mentor kada je po Njemačkoj kao lingvistica obrađivala i propagirala srpskohrvatski jezik?

Naše svakodnevno nerazumijevanje

Kad riječi gube smisao, i kada se (ne)namjerno izvrće njihovo (prvobitno) značenje, tada nemoralno postaje moralno, određeno neodređeno, znanstveno neznanstveno, višeznačno jednoznačno i smisleno besmisleno.

Postoje nebrojeni primjeri riječi koje su izgubile prvobitno značenje. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim terminima koji jezikoslovce nisu primarno (za)interesirali, pa su njihovo novo značenje dali političari, tekstopisci, pedagozi, rutineri. bez sluha za savjetovanje sa strukom, logičarima i semantičarima. Izdvojit ću neke.

Ispričati se za nešto, pogotovo na državnom nivou, uvijek je problematično

Tako na pr. u Australiji pred godinu dana tadašnji prvi ministar (predsjednik vlade) K. Rudd ispričao se australskim urođenicima u ime bijele rase za sve uvrede, poniženja i nasilja što su ih ovi prouzročili kad su naselili ovaj kontinent.
Neki su to shvatili kao čin međusobnog pomirenja, dobre volje, oprosta, korak naprijed u međusobnim odnosima, potrebnim za funkcioniranje jednog društva, zajednice. Dok su drugi osporavali pravo prvom ministru da se uopće ispričava u njihovo ime, a još manje u ime onih koji su davno umrli.

Zanima li nekoga kako žive stanovnici Hrvatske?

Treba se baviti onim što je važno za preživljavanje većine ljudi u Hrvatskoj. Zanima li to političare u Hrvatskoj? Zanimaju li nekog ljudi bez posla, ljudi koji pretražuju otpad da bi imali za kruh i mlijeko? Zanima li nekog od čega će živjeti ljudi čije otpuštanje najavljuju političari? Zašto za tobožnje izlaženje iz krize političari u svojim tzv. programima traže da najviše pridonesu oni najsiromašniji? Zašto ne uzmu novac za punjenje proračuna od onih koji ga imaju u suvišku, od onih koji su se u bescjenje domogli vlasništva dobara koja su bila vlasništvo ili su ih stvarali svi stanovnici Hrvatske?

Jedan od nekolicine najvećih hrvatskih književnika Ivan Aralica objavio je svoj novi roman 'Kepec' koji već sada, jedva nešto više od mjesec dana od izdavanja, izaziva veliko zanimanje čitateljske publike u Hrvatskoj, a po informacijama iz knjižara i knjižnica, trenutačno je jedno od najtraženijih djela.

Maestralni i uvjerljivo najbolji hrvatski pripovjedač i ove će godine oduševiti svoje čitatelje. Nakon što je prošle godine objavio opsežni roman 'Život nastanjen sjenama' u kojemu iz perspektive vlastite uloge i iskustva opisuje dramatične i slavne dane hrvatske osloboditeljske bitke 'Oluja', ovaj put Aralica u romanu od 600 stranica čini korak unatrag u nacionalnoj povijesti i piše o razdoblju jednog surovog totalitarizma u Hrvatskoj, onog komunističkog, demistificirajući sve pozlate kojim je taj totalitatizam pola stoljeća, pa čak i danas s pokušajem rehabilitacije, lažno prikazivao kao humanizam i kao nekakav 'vrhunac' društvenoga razvoja.

KOLIKO VRIJEDI RIJEČ HRVATSKE DIPLOMACIJE I DRŽŽAVNIH DUŽŽNOSNIKA

U siječnju 2007. g. Hrvatska kulturna zajednica u ŠŠvicarskoj organizirala je, u okviru svoga projekta "Dva tjedna hrvatske kulture"“, između ostaloga i izložžbu hrvatske naive u galeriji Anixis u Badenu. Zastupljeni su bili ugledni slikari druge generacije šškole naivne umjetnosti: Nada Hegeduššić Janković, Marija Peti Božžić, Ivica Fiššter, Mato Toth, Zvonko Sigetić.

Otvorenju izložžbe prisustvovali su i hrvatski diplomati, veleposlanik Mladen Andrlić, gospodarska savjetnica u veleposlanstvu RH u Bernu Tamara Tafra i generalni konzul u Zuerichu Nenad Hoelbl. Odušševljen izložžbom, veleposlanik Andrlić je prisutnoj predstavnici slikara, Nadi Hegedšušić Janković, predložžio daljnje izlžožbe u Bernu i ŽŽenevi, ššto je gđa. Hegeduššić rado prihvatila.

Time je HKZ izaššla iz '‘igre'’, a briga o slikama preššla na veleposlanstvo, no gospođa Hegedšušić me je zamolila da se o slikama osobno brinem do postavljanja prve izložžbe, ššto naravno nisam mogla odbiti. I time sam samoj sebi napravila medvjeđu uslugu.