Splitsko ljeto kao pederska parada: "desni' HDZ uzgaja lijeve kultur-teroriste jer mu to naređuju

Po završetku ovogodišnjeg 57. Splitskog ljeta piscu ovih redaka palo je na pamet pomalo ćaknuto pitanje: kakva je sličnost između ovog Ljeta i nedavne splitske pederske parade? Sličnosti ima i više nego što se to čini na prvi pogled - među ostalim i u tome što je u doba događaja broj pravih, lažnih, ali i visoko motiviranih pedera vrlo dojmljiv.

Hrvatu koji živi u slobodnom svijetu, nije jasno zašto si normalan čovjek u Hrvatskoj dozvoljava takvu glupost i bezobrazluk, pa se mora baviti nekakvim nametnutim dilemama umjesto da gleda svoj vlastiti prosperitet i prosperitet svoje djece i unučadi.

Tko god je išao u školu zna u međuvremenu da nacizam i fašizam nisu hrvatsko djelo, već su u Hrvatsku doneseni na talijanskim i njemačkim čizmama, jednako kao i par godina kasnije komunizam na ruskim. I ne samo u Hrvatsku već praktički u sve zemlje Europe. I fašizam i nacionalsocijalizam su nestali s političke pozornice, jednako kao i ništa manje zločinački komunizam. Gotovo svuda. Ali ne u i Hrvatskoj.

Amerikanci imaju i Kuću slavnih obavještajaca, a samo rijetki imaju tu čast naći se u njoj. Ivan Šarac, podrijetlom Hrvat, prije nekoliko godina dobio je u njoj mjesto. Prvi je, dakle, i jedini Hrvat u Kući slavnih američkih obavještajaca. Bio je to najveći znak priznanja američke države gospodinu Šarcu, obavještajcu i vojnom atašeu, za sve rezultate koje je ostvario u svojoj karijeri.

Ivan Šarac otišao je 1962. godine u Austriju gdje je dobio politički azil, a onda uskoro odatle u SAD gdje je pozvan u vojsku koja je u to doba bila obvezna kada je i započela njegova prebogata i osebujna vojna karijera. Bio je u svim ratovima, od Vijetnama do ovih novijih. Za nas je posebice značajno što je u Hrvatskoj bio na dužnosti američkog vojnog atašea u američkom veleposlanstvu, te je potanko upućen u sve što se događalo.

Ove godine je s obitelji boravio nekoliko tjedana u Hrvatskoj, a dio odmora proveo je i u Tomislavgradu.

Dokumentarni film "Draga Gospa Ilačka" koji je nastao u produkciji udruge "Dr. Ante Starčević" iz Tovarnika ovih dana dobio je poziv i obavijest o uvrštavanju u službeni program ovogodišnjeg Međunarodnog festivala kršćanskog filma u Velikoj Britaniji gdje će se natjecati za jednu od više vrijednih nagrada festivala i to u konkurenciji sa filmovima iz različitih zemalja svijeta.

Ovaj specifičan festival kakvih je malo u svijetu održat će se od 7. do 20. studenog u Londonu, a nakon toga će se filmovi iz natjecateljskog programa prikazivati po drugim većim gradovima Velike Britanije. Time se želi ukazati na ovu vrstu filmskog stvaralaštva i poruke kršćanskih načela koje su upućene putem ovakvih umjetničkih radova i načina izražavanja.

Nakon što je Milošević bio odveden u Haag, a Srbijom pirnuo liberalni vjetrić, u beogradskoj je Politici u jesen 2002. objavljen veliki intervju s povjesničarom i urednikom školskih knjiga. Tada još relativno slabo poznata novinarka pitala je nadobudnog povjesničara, koji se nekoliko godina poslije proslavio svojim romanom o ratnom pohodu srpskih rezervista na Zagreb, o svemu i svačemu, a najviše o raskoraku između spoznaja do kojih je došla historiografska znanost i uvriježenih mitskih priča koje zapljusuju pučku i masovnu kulturu, pa i udžbeničku literaturu.

Radije vjerujemo - objasnio je svojoj sugovornici tada četrdesetgodišnji urednik udžbenika u državnoj izdavačkoj kući, koji je prva radna iskustva stekao kao kustos u beogradskom Židovskom muzeju i Zadužbini Karađorđevića na Oplencu - u mitove i glupe stereotipe nego u znanstveno dokazane povijesne činjenice.

Razgovor - Siniša Ratković, umirovljeni časnik Hrvatske vojske

Počnimo aktualnim događajem: uhićen je general Kruljac pod optužbom da je zlorabio svoj položaj i pritom ostvario nezakonitu dobit. Nekoliko dana poslije uhićen je u Sisku umirovljeni general Đuro Brodarac i otpravljen s lisicama na rukama u Osijek čiji je Županijski sud mjerodavan za slučajeve ratnih zločina. Dva različita primjera koje povezuje činjenica da su, čini se, zaredali postupci protiv visokih časnika Hrvatske vojske. Mislite li da riječ o našem obećanju i uvjetu za prijem u EU da ćemo procesuirati dosad zanemarivane ratne zločine?

Ulazak Hrvatske u EU-ropsku uniju glavni je politički lajtmotiv svih hrvatskih vlada od 2000. na ovamo.

Iako bi vanjska politika trebala biti u funkciji ostvarivanja unutarnjepolitičkih interesa i ciljeva, u zemlji svakojakih čudesa zvanoj Hrvatska vrijedi obrnuto pravilo: hrvatski nacionalni interesi podređuju se diktatima inozemnih moćnika. Takvu nesposobnu, naopaku i stupidnu politiku inaugurirao je triumvirat Račan-Mesić-Pusić još nesretne 2000., a najispravnije ju je opisao bivši predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader kad je rekao: "Nema te žrtve koju nećemo podnijeti za ulazak u EU".

2. prosinca 2001. održan je 29. Sabor HRVATSKE KULTURNE ZAJEDNICE, koji će zasigurno predstavljati prekretnicu u životu udruge

Zbog nemilih događaja na prošlogodišnjem Saboru, postojala je bojazan malog ili nikakvog odaziva. Iznenađenje je bilo tim veće, kada su počele pristizati prijavnice za sudjelovanje, kao i isprike i žalost zbog nemogućnosti dolaska. Prekrasan ambijent hotela Golden Tulip Plaza, kao i izvrsna organizacija, doprinjeli su plodonosnom radu Sabora, kakvog nismo doživili već dugi niz godina.

Zbog tema presudnih za budućnost udruge, Sabor je bio zatvorenog tipa (bez gostiju). Problema ima puno, ali još više dobre volje da se očuva ova najstarija udruga Hrvata u Švicarskoj. Diskutiralo se po svim točkama dnevnog reda, bilo je i kritike, ali dobronamjerne i konstruktivne.

Na slici: dopredsjednica Mirjana Magazin čita izvještaj Upravnog odbora

Potpredsjednik hrvatske vlade i dužnosnik SDSS-a Slobodan Uzelac izjavio je početkom kolovoza za beogradske Večernje novosti, u vrijeme kad se u Hrvatskoj obilježavala vojn-redarstvena akcija Oluja, kako je u Hrvatskoj još prisutna politika u kojoj se zločini nad Srbima u Drugom svjetskom ratu negiraju ili relativiziraju, a stradanja u posljednjem ratu prešućuju. "Trebalo je da prođu godine da bi se oni koji su počinili zločpine izveli pred lice pravde", rekao je, dometnuvši: "Ali većina zločina do danas je nekažnjena, a posebno se ignorira sustavno uništavanje naselja, onemogućavanje ili otežavanje povratnika."

Gotovo istodobno s tom izjavom Slobadana Uzelca, u Banjoj Luci u organizaciji Dokumentacijskog-informacijskog centra Veritas održan je okrugli stol te je, uz ino, rečeno kako Hrvatska još nije spremna suočiti se s prošlošću, već se i dalje negira zločin počinjen nad Srbima. Hrvatsko provosuđe, kako je rečeno, nastavlja ono što je radila hrvatska vojska tijekom rata prema Srbima.

Otkrivenje 13, 16-17:

"Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina."

Samo smo korak udaljeni od ovog otkrivenja! U SAD bi moderno žigosanje u obliku ugrađivanja određenog čipa trebala postati stvarnost već za dvije godine.

Pravu buru u hrvatskoj javnosti izazvala je odluka Svete Stolice da se nekretnine vraćene župi Dajla, usuprot volji mjesnoga biskupa Ivana Milovana i istarskoga svećenstva, prenesu u vlasništvo "hrvatske pravne osobe Abbazia d.o.o.", koje je jedini vlasnik talijanska opatija Praglia kod Padove.

Trgovina je i blagoslov i prokletstvo. Ona zbližuje ljude i narode. Razmjenom viškova uklanja manjkove. Vodi se sebičnim načelom: kupiti što jeftinije, prodati što skuplje. Dok je sputava opće suglasje, njezina je sebičnost bezazlena. Ona, dapače, usrećuje ljude i narode.

Hrvati već više od deset godina na izborima biraju one ličnosti koje su majstori irealnih obećanja

Ponašanje kratkovidnih birača ima za posljedicu gubljenje dostojanstva naroda i države te sve završava u parazitskom ponašanju snalažljivih skorojevića. Vodeće stranke u državi rijetko su bile u stanju pravodobno prepoznati prave probleme i svjetska politička i gospodarska kretanja. U Hrvatskoj je bilo puno novinara, publicista i ekonomista, koji su godinama, još u doba Ive Sanadera, upozoravali na opasnosti koje prijete iz politike gubljenja gospodarske i političke suverenosti Republike Hrvatske, ali njih nitko nije imao vremena slušati. Loše gospodarsko i političko stanje u Hrvatskoj u međuvremenu je evidentirano i u svijetu.

Zastrašujuća količina političke moći ovih je dana u brijunskom ljetnikovcu bivšega jugoslavenskog komunističkog satrapa Josipa Broza Tita demonstrirao predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović

Okupivši oko sebe vođe tzv. srpskohrvatskog jezičnog prostora Josipović je najavio snažnije infrastrukturno i političko povezivanje Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine.

Bila je to najveća organizirana pljačka u povijesti: svekoliko veće i vrjednije privatno vlasništvo je revolucionarnim načinom postajalo društveno, tj. državno. A u stvarnosti gospodar opljačkanoga je bio partijski vrh na čelu s J. B. Titom

Sve što postoji i što se događa na ovome svijetu nije uopće ni jednostavno niti jednoznačno. Ne odnosi se ovo samo na ono što je komplicirano po svojem sadržaju. Svaki čovjek, svaka institucija, svaka stvar, svaki događaja i sve ostalo uvijek u sebi sadrže svekoliku različitost i složenost, koje su često rastegnute do kontradiktornosti. Netko ili nešto što je lijepo istovremeno u sebi sadrži i ružnoću. Nešto što je dobro, sadrži i zlo, itd.

Komunizam je danas i međunarodno osuđen kao zločinački totalitarni sustav, a u XX. stoljeću je iznimno tragično i trajno obilježio hrvatski narod i domovinu.

Zločinačka narav komunizma izvirala je već iz njegove teorije i posljedične prakse, koja je isključivo priznavala neograničeno revolucionarno nasilje kao jedini način uspostave komunističkog poretka, uz primjenu tzv. diktature proletarijata kao nastavka takvog neograničenog nasilja nakon osvajanja vlasti. Oblicima i razmjerima svoga nasilja, komunizam je u svim državama i među svim narodima nad kojima je vladao, počinio sustavne zločine zbog kojih su i Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481. o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006., osuđeni svi komunistički sustavi bez iznimke.

Odšteta benediktincima isplaćena je premda nisu imali pravo na nju

Tajnik Porečko-pulske biskupije vlč. Ilija Jakovljević medijski je bio najeksponiraniji u tumačenju vlasničkog spora oko imovine samostana Dajla. O tome je govorio prošloga tjedna za HKR i HTV držeći se uglavnom argumenata. Nakon sastanka istarskih svećenika u Pazinu, zamolili smo ga za kratak razgovor.

Poštovano uredništvo portala Hakave,

molim vas, da u skladu sa Zakonom o javnom priopćavanju, objavite ovaj moj osobni demantij na priopćenje dijela članova Velikog vijeća pokreta Hrast kojeg ste na Vašem portalu objavili 15. kolovoza 2011. godine:

Želim vjerovati, da je uspostava i razvoj nacionalnog pokreta Hrast na hrvatskoj političkoj sceni uistinu izazvala zabrinutost postojećih političkih snaga, posebno iz razloga što smo ga bili utemeljili na vrijednosnim moralnim načelima čije društveno oživotvorenje priželjkuje većina hrvatskog naroda, a što je hrvatskom narodu dalo nadu i vjeru u mogućnost bolje političke i društvene sutrašnjice.
Ovo tim više, jer smo pokret bili krenuli stvoriti u cilju izborne pobjede, a ne tek izbornog uspjeha, na kojem je višekratno inzistirao jedino predstavnik skupine Grozd, Ladislav Ilčić.

A n a l i z a - Haška lista "znanih i neznanih" Hrvata

Destrukcionizam, kao podsustav determinizma, prema planskom hodu na dugi rok trebao bi slomiti Hrvatsku kao suverenu naciju-državu i zamijeniti je kulturom "samoizražavanja", iracionalnim "individualizmom" te sustavnim analizama zamišljene politike svjetskog federalizma.

Ovdje se bez ikakve dvojbe može iščitati da stalno papagajsko Mesićevo ponavljanje individualizacije krivnje dolazi iz ove Škole mišljenja, ali on, unatoč ponavljanjima, nije svjestan njezina značenja. Međutim, onaj tko je njemu sugerirao da tako postupa, dobro zna da je "individualizam zločina" posredno optuživanje države i (ili) naroda jer je ona (on) izvor terora koja je pojedinca "prisilila" na izvršenje takvoga čina.