Treba biti poseban bijednik pa, nakon što je Domovinski rat završio još 1998-me, godine 2012-te, razglabati o pojedinim akcijama Hrvatske vojske, o djelovanjima prvih ljudi obrane Hrvatske i iznositi svoje konstrukte o tome kako su oni trebali braniti Hrvatsku, što su poduzeli, a što nisu smjeli poduzimati te raspredati o taktikama iz pete, treće ili ine ruke.

Zašto je to odurno? Zato što danas, hvala hrvatskim junacima, nismo više vojno okupirani, ne postoje okolnosti u kojima se branilo sve građane RH pa tako i ovakve mizerije. To je odurno svakako i zato što su junaci Domovinskog rata, generali i svi odgovorni ljudi s činom ili bez za sve nas ležali po rovovima, noseći glavu u torbi, bivali ranjavani, a mnogi i poginuli pod neprijateljskom paljbom. Jer su ratovali, treba li to normalnome čovjeku uopće objašnjavati - braneći domovinu ili manje gordo - braneći sve nas, naše obitelji i našu djecu.

Iz reakcija koje nam šaljete, znamo da rado i sa zahvalnošću čitate članke koje prpeuzimamo iz jedina dva hrvatska tjednika (s naglaskom na 'hrvatska'), a to su Hrvatsko slovo i Hrvatski list. U više brojeva zadnjih nekoliko tjedana, Hrvatsko slovo je pisalo o problemima financiranja, a u broju 893 objavili su i pismo gornjeg naslova.

Donosimo ga u cjelosti i apeliramo na Hrvate i Hrvatice, kao i one kojima je Hrvatska na srcu, da se odazovu pozivu i pomognu koliko i kako mogu, a najjednostavnija i najefikasnija pomoć bila bi godišnja pretplata. (dg)

Gospodo pravnici, nadam se da znate kamo vode agitpropovske metode i aqitpropovske istine

Komemoraciju kojom je obilježena 67. obljetnica proboja zatočenika iz jasenovačkog logora državni je vrh, koji čine tri pravnika, ove godine posvetio - istini.

U našim udžbenicima, požalio se predsjednik Republike Ivo Josipović, nije napisana puna istina o Drugom svjetskom ratu. Ovdje se, otkrio je predsjednik Vlade Zoran Milanović, ubijalo planski. Anti Paveliću, ustvrdio je predsjednik Sabora Boris Šprem, nije bio bitan hrvatski narod, nego vlast.

Od ponedjeljka 9. srpnja 2012. Hrvatska matica iseljenika ima novog ravnatelja

Tko je taj čovjek, što se o njemu zna, osim da je član SDP-a (jer da nije, ne bi ni bio imenovan za novoga ravnatelja)? Najbolje ga oslikava njegova izjava:

"Antifašizam je temelj kako suvremene Europe, tako i moderne hrvatske države. Hrvatski antifašizam i Tito su nerazdvojivi."

Marin Knezović (SDP), predsjednik Odbora za imenovanja ulica, naselja i trgova, kazao je za Večernji list kako je Odbor za imenovanja, jednoglasno, još u prosincu prošle godine, odbacio prijedlog o preimenovanju Trga maršala Tita.

Kiksova 'boza' i Božja čestica

Takozvani znanstveni svijet agnostičko-ateističke orijentacije od sinoć je u deliriju - doživljava višestruki fantastično-eksperimentalno-nuklearni orgazam!

Nemam vremena ozbiljnije odnosno opširnije pozabaviti se tom neviđenom medijskom histerijom pa ću ovdje pokušati prenijeti dio onoga što sam jutros rekao za Totalni radio u emisiji u 7,50 sati.

Jack Vrett: Haaška presuda imat će posljedice na planiranje vojnih akcija u svijetu

"Ova presuda mogla bi imati dalekosežne posljedice na primjenu zakonskih propisa budućih oružanih sukoba u svijetu. Generala Gotovinu tužiteljstvo proziva zbog operacije Oluja koja je bila masovni hrvatski napor da preuzmu svoja područja koja su kontrolirali Srbi i provedena je nakon srpskog pokolja u Srebrenici koji je UN nazvao najgorim zločinom u Europi od 2. svjetskog rata. Tek nakon Oluje srbijanske snage su opustošene, a vođe bili prisiljeni sjesti za pregovarački stol zbog dogovora o miru."

MIRELA HOLY - IZ VLADE U SABOR

Ne pokazavši nimalo žaljenja zbog teška prekršaja, bivša ministrica Holy ostavku je obrazložila štetom koju je svojim postupkom "nanijela SDP-u" da bi odmah nametnula, a mediji prihvatili, raspravu o načinu na koji su mediji došli do inkriminirajuće informacije. Za Mirelu Holy problem je samo u "curenju informacija"

Mirela Holy, mlada suvremena žena kao članica SDP-a postala je ministrica zaštite okoliša i prirode. S obzirom na njezin dosadašnji angažman bio je to posve logičan izbor mandatara Zorana Milanovića. Kao aktivistica civilnoga društva i zagovornica političke korektnosti, nedavno je privukla pozornost izjavom kako ne cijeni brak kao instituciju, ali se odlučno zauzima za homoseksualne brakove.

30. lipnja 2012. Hrvati Švicarske proslavili su Dan državnosti republike Hrvatske. Predsjednik HKŠD Zrinski, Vicko Baraban, bio je idejni nositelj proslave, pa je uz svesrdnu pomoć Misijskog vijeća organizirao lijepu priredbu u dvorani Hrvatske katoličke misije Luzern.

Okupljene Hrvate pozdravio je prvo fra Stanko Banožić, a potom je g. Baraban uputio nekoliko riječi koje će, nadamo se, probuditi uspavane Hrvate. Njegov pozdravni govor donosimo u cjelosti.

Spomenuti svakako treba gospođu Milicu Krakan koja je pročitala svoju pjesmu Domovini i naravno, tamburašku skupinu Kolovrat koja je svojim bogatim repertoarom zabavila goste, pa je bilo i plesa i veselja.

Dubrovnik je posjetio Dobroslav Ćuk, načelnik Općine Trebinje (BiH),

s čijeg su područja srpski agresori razarali ovaj grad. Mediji su izvijestili da je na nekom tamošnjem skupu čovjek izjavio da "iskreno žali zbog svega što nam se dogodilo i svake nedužne žrtve, i svake štete, pa i one najmanje koja je nanesena našim susjedima i Gradu Dubrovniku". Kad su ga novinari pitali, znači li to da se na taj način želi i ispričati Hrvatima "za svaku nevinu žrtvu", itd., Ćuk je dao posebnu izjavu u kojoj je pojasnio da ovo njegovo obraćanje ne znači i ispriku, već isključivo ono što je rekao - "žaljenje".

U središnjim vijestima HRT-a jučer konačno i jedna lijepa vijest: Za promet je otvorena nova trajektna luka Stinica iz koje će trajekti kretati za Rab, a Jablanac konačno vratiti turistima željnih odmora i mira.

Premijer Zoran Milanović posjetio je novu luku, a novinari su se čudili što nije organizirano svečano puštanje u promet: govori, blagoslov, presjecanje vrpce... Milanović im je odgovorio da će to od sada biti tako, "bez velike pompe na kojoj bi bilo veličanja stranke i nepotrebnog trošenja državnog novca". Kada on ode, lokalna zajednica može slaviti kako i koliko god hoće, ali naravno o svome trošku.

Na mrežnoj stranici Jutarnjega lista od 28. lipnja 2012. god. pročitali smo članak gdje novinar Tomislav Čadež piše da će, prema pobudi (inicijativi) Željka Jozića, novoga ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslvlje, Institut napraviti od prijašnjih pravopisa jedinstveni novi pravopis. Pravopis će biti na međumrežju (internetu) i potpuno besplatan. Koliko nam je poznato, o jedinstvenosti novoga pravopisa možemo govoriti tek tada kada bude ukinut Babić-Finka-Mogušev pravopis koji je odobren odlukom Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske od 18. travnja 1994. god. kao službeni pravopis za uporabu u osnovnim i srednjim školama. Liberov i Matičin pravopis nisu imali i nemaju odobrenje za uporabu u školama. Razumije se samo po sebi da se radi o zamišljenom "načertaniju" MZOŠ-a i ministrova savjetnika Goldsteina, a ne o pobudi ravnatelja Ž. Jozića. Institut je samo instrument realizacije jezične politike MZOŠ-a koje ga financira.

Svako toliko uljepšaju mi dan nekom novom glupošću. Tako i jutros pijem kavu i sa radija čujem vijest kako je srpska zajednica u Rijeci organizirala šahovski turnir. Nakon prvog šoka, sam sebi sam rekao kako je to u stvari sasvim logično jer kao prvo Srbi su lud narod.

Za šahom. Tu činjenicu ionako stalno ističu njihovi lideri, od Raškovića nadalje. Jedino još Pupovac nije ništa rekao na tu temu, ipak je čovjek lingvista pa nije stručan na tom području ili je prezauzet prebrojavanjem stotina tisuća nevinih srba u Šaranovoj jami.

Kako god ostaje činjenica da Srbi "mnogo vole da igraju šah", jeste da još nikada nisu dobili partiju ali znaju odigrati genijalne poteze. Omiljena figura im je top, što veći kalibar to bolje.

Nije bila potrebna posebna inteligencija da se shvati kakve će posljedice za Vladu imati prometna nesreća u Mađarskoj, zbog koje je optužen Radimir Čačić, bude li predsjednik HNS-a njezin dužnosnik. Ali sada je posve jasno ono što se moglo naslućivati dok je Kukuriku koalicija bila u oporbi. A naslućivalo se da je Zoran Milanović spreman na sve rizike kad je na jednom ručku "prenošenom" za javnost rekao kako su zapravo najveći krivci poginuli u nesreći, jer nisu bili vezani. Premijerova spremnost da se Čačića pošto-poto prikaže nevinim, pa i pod cijenu potpune bešćutnosti prema žrtvama, kako se sada vidi, značila je da se i preko leša morala osvojiti vlast i uspostaviti koalicija, i to baš s Čačićem.

Radimir Čačić će ostati u Vladi, i to kao ''prvi'' podpredsjednik, čak i ako ga mađarska pravda osudi zbog smrti dviju osoba. Tako tvrde svakodnevno suradnici premijera Zorana Milanovića, a njegovi drugovi iz HNS-a začuđeni se pitaju zašto bi njihov lider morao potpasti pod etičku praksu demokratskih zemalja. U samoj Hrvatskoj, u doba prethodnih vlada, napuštali su visoke pozicije dužnosnici koji su se našli tek pod jednostranim optužbama (nije to, nažalost, vrijedilo za Ivu Sanadera i Jadranku Kosor...) Zašto je Čačić iznad zakona i javnosti?

Povijesni govor Theodora Roosevelta 31. kolovoza 1910. godine

Odsutnost efektivne države, i posebno nacionalne, zabrane nad nepoštenim dobivanjem novca stvarale bi malu klasu enormno bogatih i ekonomski osiguranih ljudi, ciji bi glavni prioritet bio zadržati i povečati svoju moć. Prvotna je potreba promijeniti stanje koje omogućava tim ljudima da akumuliraju moć koja nije za opće dobro, a koje bi oni htjeli zadržati. Ne zamjeramo nijednom čovjeku njegovo bogatstvo do kojeg je došao na časan način. Ali, ljudi danas uče iz vašeg iskustva. Ne samo da niste zamjerili, već ste slavili u cilju promicanja velikih generala koji su dobili svoja promaknuća vodeći vojsku u pobjedu. Ne zamjeramo nikome njegovo bogatstvo ako je korisno korišteno. Trebamo dati zajednici bez da ju želimo oštetiti. Trebamo dozvoliti da joj se daje onoliko dugo dok to davanje predstavlja korist zajednice.

HRVATSKA KAO TEATAR APSURDA

Bitka za Hrvatsku i dalje traje premda ovaj puta pod teatralnim naslovom borbe za imidž, za "brend" i za identitet. Sjetimo se lakrdije sa vojničkim ordenima koji su se dijelili za vrijeme predsjednika Franje Tuđmana, kada su pisar iz Banskih dvora ili tajnica sa Markovog trga mogli dobiti čin brigadira. Jer cijeli ustroj hrvatske države krenuo je od prvog dana samostalnosti naopačke. Pravi vojnici, prvotni heroji, ionako se postupno kriminaliziraju da bi završili kao Ante Gotovina - u zatvoru. Prvi je zaključak, dakle, da i najbolja politička ideja nipošto ne jamči da ona ne će u određenom povijesnom trenutku biti izvrgnuta ruglu i sudskom progonu. Problem ne leži u tome koliko današnjih hrvatskih političara sebe smatraju jakim Hrvatima. Ionako su oni u Jugoslaviji pridjev "hrvatski" koristili uz obveznu imenicu "Jugoslavija." Ono što zabrinjava je to što su oni naglo, i bez ikakvih skrupula, prodali ili izdali svoje jugoslavenske ideje. Evo prijedloga za studijski rad o sociologiji bivših komunista koji čine danas novu vladajuću klasu: "Postfeminizam ili put političarke od Kumrovca do Sikstinske kapele".

Povijesni govor Theodora Roosevelta 31. kolovoza 1910. godine

Danas, ovdje dolazimo kako bi odali počast jednom od največih događaja u dugoj borbi za prava čovjeka - dugoj borbi za uzlet čovječanstva. Naša domovina - ova velika Republika - ne znači ništa osim ako ne nosi značenje pobjede prave demokracije, pobjede popularne Vlade i dugoročno, pobjede ekonomskog sistema u kojemu svaki čovjek ima garanciju da će dobiti priliku pokazati ono najbolje u sebi. Zbog toga se danas povijest Amerike nalazi u glavnoj ulozi u povijesti svijeta; jer svijet je postavio svoju glavu prema našoj demokraciji; i, dragi moji građani, svatko od nas, na svojim ramenima nosi ne samo teret činjenice da treba raditi za dobro svoje domovine, već teret da čini dobro te da vidi da ovaj narod radi u korist čitavog čovječanstva.

Poslije smrti Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika

Protunarodna koalicijska vlast predvođena neokomunistima i iz nužde zaskočena neoliberalima ukinula je, kao što je poznato, Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika.

Gdje je počela ta hajka i kako se razvijala? Vijeće za normu nije bilo potrebno prvoj garnituri (Račanovoj) čija Vlada nije znala ili nije htjela znati da je hrvatski jezik standardiziran te da je potrebno samo uskladiti (u skladu s hrvatskom jezičnom tradicijom) neka normativna pitanja.

Ovom pjesmom, ovim stihovima, ja ponosno kažem svima:

ljepota moje domovine traje vjekovima

Evo nekoliko činjenica:

U vremenu predsjednika dr. Franje Tuđmana protokoli polaganja vijenaca na Medvedgradu bili su dio tradicije, posebno svečane na proslavi Dana državnosti 30. svibnja. Tada su ovdje bile postrojbe Hrvatske vojske, straže u povijesnim svečanim crvenim odorama, čula se je Lijepa naša i počasni plutoni iz vojnih bitnica. Događaje odavanja počasti Domovini pratio je cijeli hrvatski narod posredstvom izravnog prijenosa Hrvatske televizije. Posljednji puta predsjednik Franjo Tuđman ovdje je položio vijenac 1. studenog 1999. g. i zatim otišao u bolnicu iz koje se nije vratio.

Hrvatski su branitelji i ove godine sami organizirali i slijedili svoj protokol. Kad to površno i nedosljedno čine oni koji predstavljaju institucije ove države, branitelji Grada Zagreba ne zaboravljaju svoju dužnost, čast, ponos i obavezu. Okupljanje je započelo na Trgu bana Jelačića. Uslijedio je mimohod branitelja u odorama, sa barjacima prema crkvi sv. Marka te prisustvo i sudjelovanje na svetoj misi.

Poslije mise ponovno postrojavanje pred Hrvatskim saborom i kao u vremenima prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, odlazak na Medvedgrad. Na Oltaru domovine u podne samo jedan vijenac - vijenac predsjedništva HDZ-a. Hrvatski branitelji postavljaju ozvućenje, sviraju hrvatske koračnice i započinje mimohod iz dvorišta ispod južne kule prema Oltaru domovine.

GOSPODINE JOSIPOVIĆU HRVATSKI BRANITELJI NISU PARTIZANI!

Vaša usporedba branitelja iz Domovinskog rata s partizanima ili kako ih vi popularno volite nazivati antifašistima, nama braniteljima nije baš u potpunosti prihvatljiva, a mogli bismo reći da je čak i uvredljiva.

Nemate pravo niti vi niti bilo tko drugi vući paralele između nas, koji smo s puškom u ruci branili slobodu i suverenost vlastite Domovine s onima koji su to isto činili braneći izmišljenu i umjetno stvorenu državu zvanu Jugoslavija. Ista ta Jugoslavija u obadva postava, i kao kraljevina i kao komunistička država donijela je Hrvatima samo zlo i nepravdu.