Kao jedan od idejnih začetnika (uz Josipa Jurčevića i Gorana Rubića) i utemeljitelja političkog pokreta Hrvatski rast (Hrast), kao svojedobni koordinator njegova Izvršnog odbora, obraćam se svima na koje sam utjecao da pristupe pokretu i onima kojima moje stajalište može biti korisno.

Odmah na početku moram reći da sam se zbog gaženja temeljnih principa na kojima se pokret prvotno okupio, morao povući, ne mogavši podržati one koji su preuzeli pokret jednostavnom prijevarom svojih dojučerašnjih kolega.

Kao predsjednik Obiteljske stranke koju sam predstavljao i podredio pokretu, u znak moralne odgovornosti, podnio sam ostavku na tu i svaku drugu dužnost u Obiteljskoj stranci. Što me se više smatra zaslužnim za sudjelovanje u pokretanju i promicanju Hrasta, to se smatram odgovornijim za sve ono što se u njemu događalo i što se događa, stoga izražavam svoje razočaranje te se ograđujem od svih postupaka koji se u ime sadašnjeg Hrasta čine prema polovici utemeljitelja pokreta i većini članova predsjedništva stranke.

NADZORNI ODBOR

Na sjednici Nadzornog odbora političke stranke Hrvatski rast (skraćeno: Hrast) održanoj 22. rujna 2011. godine s početkom u 20.00 sati u Zagrebu, Florijana Andrašeca 14, Nadzorni odbor u sastavu Boris Kantoci (predsjednik) i Ivan Debeljak (član) u neopravdanoj izoćnosti člana Krešimira Planinica, donio je sljedeće

ZAKLJUČKE:

1. Predsjednica stranke Hrvatski rast (Hrast) Željka Markić nije od osnivanja stranke ispunjavala statutarne obveze sazivanja sjednice Predsjedništva stranke, a što je prema Statutu stranke obvezna činiti najmanje jednom mjesečno.

Hrvatski rast (skraćeno: Hrast) - Mi, članovi predsjedništva stranke Hrast povodom nelegalno sazivanog Sabora stranke (i Konvencije pokreta Hrast) za 24. rujna 2011. u Zagrebu, nakon u javnosti već objavljivanih nepotpunih vijesti o manipulacijama i organiziranom nasilju provođenom nad političkom strankom i pokretom Hrast, posebno na sjednici 4. srpnja 2011. pa nadalje, kojim nasiljem je počinjen i napad na hrvatsku političku demokraciju, a protiv kojega nadležna državna tijela stranci Hrast do danas nisu pružila pravnu zaštitu i uspostavila uvjete za zakonitost njezinoga političkog djelovanja i rada, upućujemo

Zviždački internetski portal WikiLeaks samo je potvrdio ono što su mnogi u zemlji znali, a samo rijetki upozoravali i izlagali se rafalnoj verbalnoj paljbi otvorenih i prikrivenih medijskih zaštitnika političkih elita. No netom otkrivene komunikacije hrvatskih vlastodržaca s diplomatskim predstavnicima moćnih država šokirale su i one koji su znali i one koji nisu htjeli znati razmjere sramote koja se događa već dulje od deset godina.

Nakon svega nije teško zaključiti da od 2000. godine naovamo traju izdaja i lopovluk i to je u osnovi svih današnjih hrvatskih drama kojih smo svjedoci. Afere jedna za drugom munjevito ispadaju iz ormara pa se čuvenih "deset boljih godina", kako su izvoljeli u svom poltronskom transu označiti post-tuđmanovsko doba neka režimska pseta, pokazuju kao doba izdaje i rasprodaje svih nematerijalnih i materijalnih nacionalnih vrijednosti.

Otkako je Europsko povjerenstvo najavilo nadnevak ulaska Hrvatske u Europsku uniju, veliko veselje Saveza za Europu ne prestaje. A događaji su simbolički tempirani

Kada tko umre, najbliža se rodbina i prijatelji duboko ožaloste. No, ti ljudi, koliko god zalovali, moraju obaviti nekoliko tužnih poslova. Moraju, među ostalim, dazi pokopati ili spaliti pokojnikovo tijelo. To se čini obredno. A nakon pogreba treba prirediti karmine - žalobnu gozbu u spomen dragomu pokojniku i na utjehu njegovim bližnjima.

Tako to obično biva. No biti ne mora. Karmine se mogu i ne održati. A mogu se održati i za života budućega pokojnika. Na primjer, nakon najave njegove smrti. Najbliža rodbina može biti zlurada, a prijatelji himbeni. Najava ih smruti dakle ne mora ožalostiri. Može ih i obradovati. Karmine će u tom slučaju biti vesela gozba. A mogu potrajati i nekoliko godina. Veliko se veselje jednostavno ne da zbiti u malu vreću. To se upravo događa Hrvatima.

Veličanje četništva u Vukovaru svakodnevna je pojava, poglavito u svatovskim kolonama i na sličnim 'veselicama'

Dana 26. kolovoza 2011. godine oko 14 sati dobio sam poziv na mobitel od zapovjednika policijske postaje Vukovar gospodina Šimundića. Rekao mi je da je dobio dojavu kako je na mojoj kući istaknuta nekakva zastava i da ju moram odmah skinuti.

U korist vlastite štete

"Hrvatski nautički turizam je na putu u sam europski vrh.... Usprkos ožiljcima koje je za sobom ostavio, rat nije uspio uništiti za vječnost stvorenu ljepotu hrvatskih krajolika... Samo oni koji su je osobno doživjeli znaju da Hrvatska, fascinirajućom brzinom kroči u tržišnu privredu... "Jeftina zemlja" iz prošlosti je stvarno prošlost, ponuda robe je zato bolja nego ikada..... rezervni dijelovi mogu se dobiti jednako brzo (ili sporo) kao u cijeloj Europi... gotovo svuda se može plaćati karticama, uključujući i pomorske benzinske pumpe.... Većin a Hrvata je uspješno prebrodila letargiju socijalističke preraspodijele privrede i okrenula se poslovima, kvalileti i stvaralaštvu... u gastronomiji ali i u drugim poslovnim djelatnostima...."

Prošlo je dvadeset godina od srpske agresije na Republiku Hrvatsku. Vrijeme je da se ponovno prisjetimo dana koje smo proveli u obrani i stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Poglavito se trebamo sjećati i odati dužno štovanje onima koji su dali krv za hrvatsku Domovinu. A među njima bilo je i novinara, dakle ljudi koji su perom, fotoaparatom ili kamerom pobijedili treću ili četvrtu vojsku u Europi. Tko danas pamti njihova imena? Ljudi koji su do jučer pisali o svakidašnjim mirnodopskim temama, tijekom noći postali su ratni izvjestitelji. Nitko ih nije učio kako se treba ponašati kad šalju svoja izvješća, a oko njih padaju granate ili fijuču metci. Međutim, oni su i u takvim nenormalnim uvjetima izvještavali istinito i nepokolebljivo.

Kakav god inače bio, Hrvat je nezamisliv bez ponosa i slave

To je lako provjeriti. Eto, u Hrvatskoj je 4. i 5. lipnja boravio papa Benedikt XVI. I cijela je "plemenita hrvatska nacija", osim zanemarive, ali vrlo krještave manjine, oduševljeno dočekala Svetoga Oca. Divno je bilo gledati uprizorenje kršćanske radosti u zagrebačkomu Hrvatskom narodnom kazalistu i na Trgu bana Josipa Jelačića. Osobito je ganutljiv bio spektakl na Hipodromu. Tamo su euharistijskomu slaviju na istaknutim mjestima pribivali i najugledniji hrvatski neznabošci. Nisu od tada prošla ni tri tjedna, a Hrvatska se - ako ne lažu javna priopćivala - već temeljito promijenila.

Hrvati su se u hipu europeizirali. Čim je Papa otišao, dobili su potvrdu Europskoga povjerenstva da je bruxelleski preodgoj priveden kraju. Hrvatska se nacija ugovorno odriče svoje državne samostalnosti i suverenosti. Eurohrvati, premda nevoljko, ipak prihvaćaju haašku presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, koji su ih "udruženim zločinačkim pothvatom" pod vodstvom Franje Tuđmana istrgnuli iz Jugoslavije, a haaška je sudbina herceg-bosanskih Hrvata i dosad eurohrvate opterećivala koliko i lanjski snijeg na Istočnomu Timoru.

UHB 1990.-1996. RH i ABH u vezi Veljka Marića

Hrvatski su branitelji, vojnici, dočasnici i časnici položili prisegu da će štiti teritorijalnu cjelovitost, granice hrvatske i hrvatski narod.

Svoju smo prisegu odradili vojnički časno i dosljedno ne štedeći se i ne razmišljajući o žrtvi koju smo spremni položiti da bismo tu prisegu ispoštivali. Dali smo dijelove tijela, dali smo živote i dušu. Dali smo Vam slobodu, moć, utjecaj i privilegij da vodite hrvatski narod u bolju budućnost u granicama koje smo očuvali, sve smo to dali vama, VAMA KOJI NAS LOCIRATE, IDENTIFICIRATE, UHIĆUJETE I TRANSFERIRATE!

Vama koji izdajete povijesne težnje hrvatskog naroda i dopuštate neprijatelju da mi trunemo po tuđinskim i domaćim zatvorima! SRAM VAS BILO!

U Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu, u subotu 24. rujna održano je svečano misno slavlje koje je pred oko 15 tisuća vjernika predvodio izaslanik pape Benedikta XVI., prefekt Kongregacije za proglašenje svetih kardinal Angelo Amato u koncelebraciji velikog broja kardinala, nadbiskupa i biskupa uz tristotinjak svećenika iz cijele Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i drugih susjednih zemalja.

U pozdravnoj riječi kardinal Puljić je osim predvoditelja slavlja i koncelebranata pozdravio sestre svih redova i karizmi, posebno je pozdravio članice Družbe Kćeri Božje okupljene s tri kontinenta na čelu s vrhovnom poglavaricom s. Lucynom Mroczek iz Rima i provincijalnom glavaricom iz Zagreba s. Elvirom Tadić.

Uslijedio je obred proglašenja blaženih Drinskih mučenica, koje su ujedno prve blaženice Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi: s. Jule Ivanišević, Hrvatica, s. Berchmane Leidenix, Austrijanka, s. Krizine Bojanc i s. Antonije Fabjan, Slovenke i s. Bernadete Banja, Mađarica. Iako su bile raznih nacionalnosti, to za njih nije bila prepreka te su se sestre u svom poslanju izuzetno dobro razumjele i u svojoj muci ostale složne i povezane.

Gdje se nalaze najveće rupe naše planete?

Neke su prirodne, a neke je napravio čovjek.

Na Zemlji postoji više sličnih 'plavih' rupa, ali ova je naprosto čarobna. Great Blue Hole pravi je fenomen. Nalazi se oko 40 km od Belize.

Draga braćo i sestre, dragi Zrinjani, dragi hodočasnici u ovo mjesto naše hrvatske patnje i ponosa!

Na Malu Gospu 1943. Zrin je uništen, većina muškaraca je odmah pobijena, a preostali stanovnici - ponajviše žene i djeca - raseljeni, mahom u Slavoniju, imovina im je svima oduzeta i nakon Drugog svjetskog rata vladala je nametnuta šutnja o ovom zločinu. Mjesto po kojem su grofovi i hrvatski banovi Šubići dobili ime - Zrinski - sravnjeno je sa zemljom, a i 20 godina od uspostave slobodne državeHrvatske ovo je mjesto pusto, dapače, jedina župa u našoj Sisačkoj biskupiji bez i jednog vjernika-katolika.

U nedjelju 11. rujna na ostacima crkve Našašća sv. Križa u Zrinu, na obljetnicu stradavanja tog mjesta sredinom Drugog svjetskog rata, sisački biskup Vlado Košić u koncelebraciji župnika Stjepana Filipeca i potomka Zrinjana kapucina Ivice Petanjaka, predvodili su misu sjećanja na sve poubijane i raseljene Zrinjane.

Ovo je mjesto pusto, jedina župa u Sisačkoj biskupiji bez i jednog vjernika-katolika, rekao je biskup Košić. U propovijedi je potaknuo da se što prije započne s obnovom crkve župe Našašća sv. Križa Zrin, na čijim se temeljima već petnaestak godina služi sveta misa. Biskup Košić je pozvao sve domoljubne i umne ljude koji žele pomoći bilo idejom, bilo sredstvima, kako bi se što prije osnovao Odbor za obnovu crkve u Zrinu.

Hrast traži zaštitu nadležnih tijela zbog 'nečasnih nakana' predsjednice Željke Markić

Hrast navodi kako Markić nije sazvala nijednu sjednicu predsjedništva od osnutka do danas iako je prema statuta bila dužna to raditi jednom mjesečno, stoga upozoravaju, sve odluke koje su donijete u ime stranke su protuustavne.

Potaknuti 'nečasnim nakanama' predsjednice stranke Željke Markić, stranka Hrvatski rast (Hrast) odlučila je tražiti zaštitu nadležnih državnih tijela odnosno zaštitu zakonitosti rada stranke.

Komični hrvatski ljevičari glumataju bunt, a zapravo plešu po taktovima središta globalne moći

Podosta sam članaka napisao o tzv. Hrvatskoj desnici, njezinoj razjedinjenosti, anakronom poimanju politike i nacionalne države, konačno i o njezinoj kroničnoj nesposobnosti i nedoraslosti trenutku. Držim da je ta tema manje-više iscrpljena. Aktualnim akterima razmrvljene desne scene preostaje polagano, ali sigurno nestajanje s političke scene. Zamijenit će ih protivnici eurointegracijskih procesa, odnosno antiglobalisti. Međutim, sličan proces događa se i na hrvatskoj Ijevici. Sličan u smislu da je, kao i desnica, izdala svoj temeljni ideal socijalne pravde i priključila se nadirućem globalizmu.

Druga bitna značajka ljevice, internacionalizam, u slučaju hrvatske ljevice našla je svoj optimalni opseg u granicama jugoslavenstva. Taj dio tradicionalnog nasljeđa hrvatska ljevica je sačuvala. No to ju ne čini automatski ljevicom, možda više svojevrsnom nasljednicom jugoslavenskog nacionalizma s početka dvadesetog stoljeća. Uistinu, postoji li hrvatska ljevica danas?

66. OBLJETNICA - 1945.-2011.

24. rujna 2011. u 16 sati služiti će se Sveta misa zadušnica u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu za 35 hrvatskih mučenika, viskokih časnika vojske NDH

Hrvatski rodoljubi, dođite na svetu misu i pozovite prijatelje!

Svi Hrvati Domovine i svijeta, sjetimo se svetim misama zadušnicama hrvatskih mučenika u Beogradu!

KOMUNISTIMA OPASAN VJERONAUK

Bogoslov Anto Baković, na odsluženju vojnog roka, kao student Đakovačke bogoslovije, zbog obrane Alojzija Stepinca na političkom "prevaspitavanju", uhapšen je na dan otpusta iz JNA i strpan u zatvor. "Nadbiskup Stepinac za mene nije ratni zločinac. (...) Ne mogu govoriti protiv svoje savjesti..." - zbog tih riječi suđen je na Badnjak 24. prosinca 1953. g. a presuda je glasila: Kazna strogog zatvora sa prisilnim radom u trajanju od četiri godine! Bile su mu tada svega 23 godine! Žalio se Vrhovnom vojnom sudu u Beograd, jer se ničim nije ogriješio protiv Tita, ni protiv njegovog režima, no bilo je dovoljno što nije smatrao Stepinca zločincem i kazna mu je potvrđena. Završio je u KPD-u Niš koji je bio najokrutniji zatvor Titove Jugoslavije, a za Hrvate u svim vremenima: u Kraljevini SHS, u staroj Jugoslaviji, u novoj Jugoslaviji i ne zaboravimo zarobljene Vukovarce 1991. Svećenik don Anto Baković bio je i kasnije nevino osuđivan i tako je mladost proveo po Titovim komunističkim kazamatima.

Prije šest mjeseci sve ankete i predviđanja stvarala su ozračje da Zoran Milanović i Kukuriku koalicija sigurno pobjeđuju na parlamentarnim izborima, neki su tvrdili cčk dvotrećinskom većinom. Kukuriku koalicija svu svoju energiju usmjerila je u tom razdoblju kako bi, organizirajući narodno nezadovoljstvo najavnim prosvjedima i na druge načine, prisilila HDZ i njegovu koaliciju da raspišu prijevremene izbore. U tome im je obilato pomagao predsjednik Ivo Josipović i veliki dio medija. Nakon što se Vlada uspjela obraniti, u hrvatskoj politici počinje proces velikih promjena, jača HDZ i njegova koalicija, a slabi SDP i Kukuriku koalicija.

lako danas još uvijek Kukuriku koalicija ima prednost pred HDZ-om i njegovim potencijalnim koalicijskim partnerima, ta je prednost iz dana u dan sve manja. Do izbora 4. prosinca ona će nestati ako se nastave sadašnji politički trendovi, odnosno procesi. Ti procesi pokazuju da će Zoran Milanović ponovno izgubiti navodno već dobivene izbore kao što se dogodilo i na prošlim parlamentamim izborima. Dakle u politici su važni trendovi, a ne trenutno stanje. Veliki obrat na hrvatskoj političkoj sceni nije slučajan. On je posljedica niza događaja i pobjedničke strategije HDZ-a, s jedne strane, i promašaja i gubitničke strategije Kukuriku koalicije.

Nigel Farage kaže - Hvala Bogu što nismo prihvatili tu valutu!

Britanski političar Nigel Paul Farage razgovarao je s novinarom portala Dnevno u vrijeme svog posjeta Zagrebu. Pogledajte što je poručio građanima Hrvatske.

Gospodine Farage, u zadnje vrijeme mnogo govorite o monetarnoj politici u Europskoj uniji. Žestoki ste protivnik eura. Mislite li da ta valuta uopće ima budućnosti?

Euro jednostavno ne može preživjeti ovako kako je sada izgrađen. Ne možete spojiti države toliko različite poput Grčke i primjerice Njemačke u jedinstvenu ekonomsku i monetarnu uniju. Bruxellesom već kruže priče o povratku i pretvaranju Europske unije u dužničku uniju. Međutim, smatarm kako se takva politika ne može održati, pogotovo u zemljama sjeverne Europe.

Ministarstvo unutarnjih poslova
n/p Tomislav Karamarko, ministar
Savska 39, Zagreb

Poštovani ministre

U Vukovaru, 26. kolovoza 2011. na Trpinjskoj cesti 199, bila je istaknuta povijesna zastava svih Hrvata, crven, bijeli i plavi sa grbom sazdanim od 25 bijelih i crvenih polja, od kojih je bijelo polje prvo. Kuća je to pukovnika Vinka Mažara, prvog zapovjednika obrane Borova naselja i Trpinjske ceste, dva puta ranjenog hrvatskog vojnog invalida Domovinskog rata sa 80 %-tnim trajnim oštećenjem organizma i neospornog, a za to višestruko i najvišim odlikovanjima odlikovanog heroja Domovinskog rata.

Početkom 2001. godine u Hrvatskoj su na vlast došli današnji 'kukurikavci', pa pogledajmo što se tokom te cijele godine događalo, tko je što rekao. Usporedimo onda koliko je danas situacija drugačija i je li se uopće što promijenilo.

Citatima kroz godinu 2001., poveo nas je tada glavni urednik Društvenih obavijesti svojim člankom u broju 90.

2001. godina kroz izjave političara i drugih mudraca (o madracima da i ne govorimo)

U svakoj uređenoj državi ne očekuju se zloupotrebe dokumenata nastalih u vrijeme prethodne vlasti, posebno ne u obliku kakav je prisutan na našim prostorima. Takva bi praksa mogla natjerati svaku vlast da nakon gubitka izbora sve dokumente iza sebe - zapali.
Zlatko Mateša, siječanj 2001.

Nema jugosfere dok Hrvatska slavi Dan pobjede

Narodna je mudrost neuništiva. Rijetko se može naći onaj tko ne zna izreku koja govori o tomu da se sve vraća i da se sve plaća. Može sada sredinom 2011. slavni grčki skladatelj i glazbenik Mikis Teodorakis napisati i uzviknuti da se Grci, ali ne samo oni, probude. Da svrgnu, kako se on izrazio, pokvareni politički sustav. Da vrate nacionalnu valutu. Da iziđu iz Europske Unije. Da oporezuju banke. Da se oslobode jarma Međunarodnog monetamog fonda. Da se krediti mogu uzimati i u Kini i u Rusiji. Da dugove Njemačkoj ne treba vraćati jer ni ona nije isplatila ratnu štetu nakon Drugog svjetskog rata. Da se ne treba biti pijunom u američkoj šahovskoj partiji..

Sve se to može učiniti, ali cijena koja mora biti plaćena - o njoj slavni grčki skladatelj nije rekao ništa. Zato je s razlogom prof. dr. Slaven Letica na stranicama ovoga lista (7. srpnja 2011.) glasno razmišljao kako se ne zna što se može očekivati na stotu obljetnicu prvog sloma 'Europe', pri tome naglašavajući zlokobni 28. lipnja 1914. kojim je formalno započeo Prvi svjetski rat.

Verträumte Buchten, mittelalterliche Städte und Inseln wie Perlen im blausauberen Meer: Süddalmatien mit Dubrovnik und mit Marco Polos Heimat Korcula machen aus dem Sommer eine Offenbarung

Es ist morgens gegen neun. Der Himmel über Dubrovnik ist blau, die Temperatur angenehm, der Verkehr mässig. In der Altstadt drangen sich die Touristen, und im Hafen von Gruz herrscht geschäftiges Treiben.
Nichts von alledem auf der MS Lorena. Die Passagiere hocken schläfrig an den Holztischen auf dem Sonnendeck, Skipper Marko Majkovica hantiert in der Kabine, und sein Sohn steuert den 130 Jahre alten, bestens in Schuss gehaltenen Kahn konzentriert und wortlos durch das Hafenbecken. Vorbei am Jachtklub, an den Anlegeplätzen der Kreuzfahrt- und Handelsschiffe auf der gegenüberliegenden Seite, die moderne Brücke über den Ombla Fluss bleibt zurück, ebenso die weissen Kiesstrände von Babin Kuk. Die "Lorena" nimmt Kurs auf die Elafitischen Inseln.

11. rujna 2011. britanski Sunday Mirror objavio je članak o otoku Rabu pod naslovom

Hrvatski dragulj prikladan i za kraljeve

Tko je čuo za Rab? Ja zasigurno nisam, i to usprkos tome što sam godinama putovala po svijetu u dvojakoj ulozi, kao korespondent britanske krune i kao turist. Sve dok nisam istraživajući otkrila da je taj maleni hrvatski otok na poseban način povezan sa našom kraljevskom obitelji.

Quo Vadis Zajednico? Ili Hrvat protiv Hrvata (4.)

Vrhovni sud (Bundesgericht) u potpunosti uvažio žalbu HKZ-e

Sabor, najviši organ HKZ-e, odlučio je na zadnjoj godišnjoj skupštini 2. prosinca 2001. uložiti žalbu na presudu drugostupanjskog suda (Obergericht, Zürich) od 09.11.2001., kojom se isključenje troje članova proglašava neispravnim zbog navodne formalne pogređke u proceduri.

Podsječamo, HKZ je u prvostupanjskoj parnici od 19.02.2001 dobila proces u svim točkama, a na tu presudu su troje članova uložili žalbu (vidi DO br. 90).

Bi li bilo 'detuđmanizacije' bez Haaga?

Politički život Republike Hrvatske u zadnjih deset godina obilježen je mnogobrojnim izjavama političara koje je hrvatska javnost percipirala po pokušajima usmjerenim k pristupanju 'euroatlaniskim integracijama'. Navedena sintagma, pod kojom je podrazumijevan ulazak u EU i NATO savez, prikazivana je kao magičan naziv za rješavanje svih hrvatskih stvarnih i potencijalnih problema te je, sukladno tome, radi nje, 'trebalo podnijeti svaku žrtvu'. Riječi o 'žrtvovanju' radi pristupa 'euroatlantskim integracijama' koje se pripisuju jednom hrvatskom političaru koji se već nalazi unutar granica EU, bile su vjerojatno najspominjanije i najkomentiranije riječi u prošlome desetljeću. Neovisno o tomu radi li se o zagovornicima ili protivnicima 'euroatlantskih integracija', navedene riječi služile su kao temeljni orijentir svakom onome tko je želio shvatiti smjer političkog kretanja RH. Iz tog razloga, oblikovale su se, najjednostavnije rečeno, dvije skupine. Prva je, barem formalno, na riječima bila spremna 'podnijeti svaku žrtvu' za pristup 'euroatlantskim integracijama', dok je druga, protiveći se postupcima prve skupine, sve njezine postupke identificirala s 'euroatlantskim integracijama'.

Zašto tako slijepo hrlimo u Europsku Uniju

Dugih devet stoljeća podijeIjeni Hrvati borili su se i ginuli, oni domoljubni ne bi li stvorili državu Hrvatsku, oni drugi, izdajice svoje zemlje da bi zadovoljili tuđeg gospodara. Na žalost ta borba i razdijeljenost traje i danas, iako smo na Božje čudo došli do hrvatske državnosti. Baš zato se s razlogom i gorčinom pitam, boluju li stvamo Hrvati od sluganstva, jesu li jedini narod na svijetu koji ne želi imati svoju državu i svoju slobodu. Zar je onda čudo što su tuđinci vjekovima gazili hrvatsku kičmu i krvlju natopljenu hrvatsku zemlju.

Jučer je u Novinarskom domu u Zagrebu predstavljena knjiga "Sunčica", u dvojezičnom hrvatsko-engleskom izdanju, u nakladi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, urednice Marije Slišković s 14 istinitih svjedočanstava žrtava ratnog zločina srbočetničkih silovanja.

Žene žrtve seksualnih iživljavanja u ratu nemaju nikakav status i nikakva prava, to su svjedočile i na to su upozorile žrtve tih gnjusnih masovnih zločina silovanja, koja su do danas nedovoljno poznata hrvatskoj javnosti. Od mjerodavnih državnih institucija zatraženo je da svi silovani u ratu dobiju status ratne žrtve i odgovarajuće obeštećenje od države. "Žrtve više neće šutjeti", upozorila je Marija Slišković, predsjednica udruge 'Žene u Domovinskom ratu', te je pozvala nadležne da stvore zakonski okvir kako bi silovanje bilo tretirano kao ratni zločin.

Ovo što se posljednjih dana kod nas događa organizirani je pokušaj udara na ostatke suvereniteta hrvatske države, a koji su još jedina preostala prepreka za stvaranje nekakvih novih balkanskih asocijacija. Udar je to od snaga neojugoslavenske desnice, a koja se u javnosti voli prikazivati kao "hrvatska ljevica" naravno, sustavno potpomaganih od dobro nam poznatih krugova iz inozemstva.

Aferom oko crnih fondova u HDZ-u želi se preusmjeriti pažnja javnosti od stvarnih aktera velike pljačke hrvatske države, koja se posebno intenzivno odvija posljednjih deset godina, na teren nečega što je manje - više prisutno u svim parlamentarnim strankama u RH. Kao da su nekoliko milijuna eura usporedivi sa miljardama koje su pokradene od "pedesetak nedodirljivih", kako je to točno Damir Polančec izjavio prije nego su ga preuzeli odvjetnici koji predstavljaju, štite i zastupaju upravo tih "pedesetak nedodirljivih", tu neojugoslavensku desnicu koja u Hrvatskoj nadzire sav relevantan kapital, a preko njega pravosudnu, medijsku i političku scenu.