Otkako je Europsko povjerenstvo najavilo nadnevak ulaska Hrvatske u Europsku uniju, veliko veselje Saveza za Europu ne prestaje. A događaji su simbolički tempirani

Kada tko umre, najbliža se rodbina i prijatelji duboko ožaloste. No, ti ljudi, koliko god zalovali, moraju obaviti nekoliko tužnih poslova. Moraju, među ostalim, dazi pokopati ili spaliti pokojnikovo tijelo. To se čini obredno. A nakon pogreba treba prirediti karmine - žalobnu gozbu u spomen dragomu pokojniku i na utjehu njegovim bližnjima.

Tako to obično biva. No biti ne mora. Karmine se mogu i ne održati. A mogu se održati i za života budućega pokojnika. Na primjer, nakon najave njegove smrti. Najbliža rodbina može biti zlurada, a prijatelji himbeni. Najava ih smruti dakle ne mora ožalostiri. Može ih i obradovati. Karmine će u tom slučaju biti vesela gozba. A mogu potrajati i nekoliko godina. Veliko se veselje jednostavno ne da zbiti u malu vreću. To se upravo događa Hrvatima.

U korist vlastite štete

"Hrvatski nautički turizam je na putu u sam europski vrh.... Usprkos ožiljcima koje je za sobom ostavio, rat nije uspio uništiti za vječnost stvorenu ljepotu hrvatskih krajolika... Samo oni koji su je osobno doživjeli znaju da Hrvatska, fascinirajućom brzinom kroči u tržišnu privredu... "Jeftina zemlja" iz prošlosti je stvarno prošlost, ponuda robe je zato bolja nego ikada..... rezervni dijelovi mogu se dobiti jednako brzo (ili sporo) kao u cijeloj Europi... gotovo svuda se može plaćati karticama, uključujući i pomorske benzinske pumpe.... Većin a Hrvata je uspješno prebrodila letargiju socijalističke preraspodijele privrede i okrenula se poslovima, kvalileti i stvaralaštvu... u gastronomiji ali i u drugim poslovnim djelatnostima...."

Prošlo je dvadeset godina od srpske agresije na Republiku Hrvatsku. Vrijeme je da se ponovno prisjetimo dana koje smo proveli u obrani i stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Poglavito se trebamo sjećati i odati dužno štovanje onima koji su dali krv za hrvatsku Domovinu. A među njima bilo je i novinara, dakle ljudi koji su perom, fotoaparatom ili kamerom pobijedili treću ili četvrtu vojsku u Europi. Tko danas pamti njihova imena? Ljudi koji su do jučer pisali o svakidašnjim mirnodopskim temama, tijekom noći postali su ratni izvjestitelji. Nitko ih nije učio kako se treba ponašati kad šalju svoja izvješća, a oko njih padaju granate ili fijuču metci. Međutim, oni su i u takvim nenormalnim uvjetima izvještavali istinito i nepokolebljivo.

Kakav god inače bio, Hrvat je nezamisliv bez ponosa i slave

To je lako provjeriti. Eto, u Hrvatskoj je 4. i 5. lipnja boravio papa Benedikt XVI. I cijela je "plemenita hrvatska nacija", osim zanemarive, ali vrlo krještave manjine, oduševljeno dočekala Svetoga Oca. Divno je bilo gledati uprizorenje kršćanske radosti u zagrebačkomu Hrvatskom narodnom kazalistu i na Trgu bana Josipa Jelačića. Osobito je ganutljiv bio spektakl na Hipodromu. Tamo su euharistijskomu slaviju na istaknutim mjestima pribivali i najugledniji hrvatski neznabošci. Nisu od tada prošla ni tri tjedna, a Hrvatska se - ako ne lažu javna priopćivala - već temeljito promijenila.

Hrvati su se u hipu europeizirali. Čim je Papa otišao, dobili su potvrdu Europskoga povjerenstva da je bruxelleski preodgoj priveden kraju. Hrvatska se nacija ugovorno odriče svoje državne samostalnosti i suverenosti. Eurohrvati, premda nevoljko, ipak prihvaćaju haašku presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, koji su ih "udruženim zločinačkim pothvatom" pod vodstvom Franje Tuđmana istrgnuli iz Jugoslavije, a haaška je sudbina herceg-bosanskih Hrvata i dosad eurohrvate opterećivala koliko i lanjski snijeg na Istočnomu Timoru.

U Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu, u subotu 24. rujna održano je svečano misno slavlje koje je pred oko 15 tisuća vjernika predvodio izaslanik pape Benedikta XVI., prefekt Kongregacije za proglašenje svetih kardinal Angelo Amato u koncelebraciji velikog broja kardinala, nadbiskupa i biskupa uz tristotinjak svećenika iz cijele Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i drugih susjednih zemalja.

U pozdravnoj riječi kardinal Puljić je osim predvoditelja slavlja i koncelebranata pozdravio sestre svih redova i karizmi, posebno je pozdravio članice Družbe Kćeri Božje okupljene s tri kontinenta na čelu s vrhovnom poglavaricom s. Lucynom Mroczek iz Rima i provincijalnom glavaricom iz Zagreba s. Elvirom Tadić.

Uslijedio je obred proglašenja blaženih Drinskih mučenica, koje su ujedno prve blaženice Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi: s. Jule Ivanišević, Hrvatica, s. Berchmane Leidenix, Austrijanka, s. Krizine Bojanc i s. Antonije Fabjan, Slovenke i s. Bernadete Banja, Mađarica. Iako su bile raznih nacionalnosti, to za njih nije bila prepreka te su se sestre u svom poslanju izuzetno dobro razumjele i u svojoj muci ostale složne i povezane.

Gdje se nalaze najveće rupe naše planete?

Neke su prirodne, a neke je napravio čovjek.

Na Zemlji postoji više sličnih 'plavih' rupa, ali ova je naprosto čarobna. Great Blue Hole pravi je fenomen. Nalazi se oko 40 km od Belize.

Draga braćo i sestre, dragi Zrinjani, dragi hodočasnici u ovo mjesto naše hrvatske patnje i ponosa!

Na Malu Gospu 1943. Zrin je uništen, većina muškaraca je odmah pobijena, a preostali stanovnici - ponajviše žene i djeca - raseljeni, mahom u Slavoniju, imovina im je svima oduzeta i nakon Drugog svjetskog rata vladala je nametnuta šutnja o ovom zločinu. Mjesto po kojem su grofovi i hrvatski banovi Šubići dobili ime - Zrinski - sravnjeno je sa zemljom, a i 20 godina od uspostave slobodne državeHrvatske ovo je mjesto pusto, dapače, jedina župa u našoj Sisačkoj biskupiji bez i jednog vjernika-katolika.

U nedjelju 11. rujna na ostacima crkve Našašća sv. Križa u Zrinu, na obljetnicu stradavanja tog mjesta sredinom Drugog svjetskog rata, sisački biskup Vlado Košić u koncelebraciji župnika Stjepana Filipeca i potomka Zrinjana kapucina Ivice Petanjaka, predvodili su misu sjećanja na sve poubijane i raseljene Zrinjane.

Ovo je mjesto pusto, jedina župa u Sisačkoj biskupiji bez i jednog vjernika-katolika, rekao je biskup Košić. U propovijedi je potaknuo da se što prije započne s obnovom crkve župe Našašća sv. Križa Zrin, na čijim se temeljima već petnaestak godina služi sveta misa. Biskup Košić je pozvao sve domoljubne i umne ljude koji žele pomoći bilo idejom, bilo sredstvima, kako bi se što prije osnovao Odbor za obnovu crkve u Zrinu.

66. OBLJETNICA - 1945.-2011.

24. rujna 2011. u 16 sati služiti će se Sveta misa zadušnica u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu za 35 hrvatskih mučenika, viskokih časnika vojske NDH

Hrvatski rodoljubi, dođite na svetu misu i pozovite prijatelje!

Svi Hrvati Domovine i svijeta, sjetimo se svetim misama zadušnicama hrvatskih mučenika u Beogradu!

KOMUNISTIMA OPASAN VJERONAUK

Bogoslov Anto Baković, na odsluženju vojnog roka, kao student Đakovačke bogoslovije, zbog obrane Alojzija Stepinca na političkom "prevaspitavanju", uhapšen je na dan otpusta iz JNA i strpan u zatvor. "Nadbiskup Stepinac za mene nije ratni zločinac. (...) Ne mogu govoriti protiv svoje savjesti..." - zbog tih riječi suđen je na Badnjak 24. prosinca 1953. g. a presuda je glasila: Kazna strogog zatvora sa prisilnim radom u trajanju od četiri godine! Bile su mu tada svega 23 godine! Žalio se Vrhovnom vojnom sudu u Beograd, jer se ničim nije ogriješio protiv Tita, ni protiv njegovog režima, no bilo je dovoljno što nije smatrao Stepinca zločincem i kazna mu je potvrđena. Završio je u KPD-u Niš koji je bio najokrutniji zatvor Titove Jugoslavije, a za Hrvate u svim vremenima: u Kraljevini SHS, u staroj Jugoslaviji, u novoj Jugoslaviji i ne zaboravimo zarobljene Vukovarce 1991. Svećenik don Anto Baković bio je i kasnije nevino osuđivan i tako je mladost proveo po Titovim komunističkim kazamatima.

Nigel Farage kaže - Hvala Bogu što nismo prihvatili tu valutu!

Britanski političar Nigel Paul Farage razgovarao je s novinarom portala Dnevno u vrijeme svog posjeta Zagrebu. Pogledajte što je poručio građanima Hrvatske.

Gospodine Farage, u zadnje vrijeme mnogo govorite o monetarnoj politici u Europskoj uniji. Žestoki ste protivnik eura. Mislite li da ta valuta uopće ima budućnosti?

Euro jednostavno ne može preživjeti ovako kako je sada izgrađen. Ne možete spojiti države toliko različite poput Grčke i primjerice Njemačke u jedinstvenu ekonomsku i monetarnu uniju. Bruxellesom već kruže priče o povratku i pretvaranju Europske unije u dužničku uniju. Međutim, smatarm kako se takva politika ne može održati, pogotovo u zemljama sjeverne Europe.

Početkom 2001. godine u Hrvatskoj su na vlast došli današnji 'kukurikavci', pa pogledajmo što se tokom te cijele godine događalo, tko je što rekao. Usporedimo onda koliko je danas situacija drugačija i je li se uopće što promijenilo.

Citatima kroz godinu 2001., poveo nas je tada glavni urednik Društvenih obavijesti svojim člankom u broju 90.

2001. godina kroz izjave političara i drugih mudraca (o madracima da i ne govorimo)

U svakoj uređenoj državi ne očekuju se zloupotrebe dokumenata nastalih u vrijeme prethodne vlasti, posebno ne u obliku kakav je prisutan na našim prostorima. Takva bi praksa mogla natjerati svaku vlast da nakon gubitka izbora sve dokumente iza sebe - zapali.
Zlatko Mateša, siječanj 2001.

Nema jugosfere dok Hrvatska slavi Dan pobjede

Narodna je mudrost neuništiva. Rijetko se može naći onaj tko ne zna izreku koja govori o tomu da se sve vraća i da se sve plaća. Može sada sredinom 2011. slavni grčki skladatelj i glazbenik Mikis Teodorakis napisati i uzviknuti da se Grci, ali ne samo oni, probude. Da svrgnu, kako se on izrazio, pokvareni politički sustav. Da vrate nacionalnu valutu. Da iziđu iz Europske Unije. Da oporezuju banke. Da se oslobode jarma Međunarodnog monetamog fonda. Da se krediti mogu uzimati i u Kini i u Rusiji. Da dugove Njemačkoj ne treba vraćati jer ni ona nije isplatila ratnu štetu nakon Drugog svjetskog rata. Da se ne treba biti pijunom u američkoj šahovskoj partiji..

Sve se to može učiniti, ali cijena koja mora biti plaćena - o njoj slavni grčki skladatelj nije rekao ništa. Zato je s razlogom prof. dr. Slaven Letica na stranicama ovoga lista (7. srpnja 2011.) glasno razmišljao kako se ne zna što se može očekivati na stotu obljetnicu prvog sloma 'Europe', pri tome naglašavajući zlokobni 28. lipnja 1914. kojim je formalno započeo Prvi svjetski rat.

Verträumte Buchten, mittelalterliche Städte und Inseln wie Perlen im blausauberen Meer: Süddalmatien mit Dubrovnik und mit Marco Polos Heimat Korcula machen aus dem Sommer eine Offenbarung

Es ist morgens gegen neun. Der Himmel über Dubrovnik ist blau, die Temperatur angenehm, der Verkehr mässig. In der Altstadt drangen sich die Touristen, und im Hafen von Gruz herrscht geschäftiges Treiben.
Nichts von alledem auf der MS Lorena. Die Passagiere hocken schläfrig an den Holztischen auf dem Sonnendeck, Skipper Marko Majkovica hantiert in der Kabine, und sein Sohn steuert den 130 Jahre alten, bestens in Schuss gehaltenen Kahn konzentriert und wortlos durch das Hafenbecken. Vorbei am Jachtklub, an den Anlegeplätzen der Kreuzfahrt- und Handelsschiffe auf der gegenüberliegenden Seite, die moderne Brücke über den Ombla Fluss bleibt zurück, ebenso die weissen Kiesstrände von Babin Kuk. Die "Lorena" nimmt Kurs auf die Elafitischen Inseln.

11. rujna 2011. britanski Sunday Mirror objavio je članak o otoku Rabu pod naslovom

Hrvatski dragulj prikladan i za kraljeve

Tko je čuo za Rab? Ja zasigurno nisam, i to usprkos tome što sam godinama putovala po svijetu u dvojakoj ulozi, kao korespondent britanske krune i kao turist. Sve dok nisam istraživajući otkrila da je taj maleni hrvatski otok na poseban način povezan sa našom kraljevskom obitelji.

Quo Vadis Zajednico? Ili Hrvat protiv Hrvata (4.)

Vrhovni sud (Bundesgericht) u potpunosti uvažio žalbu HKZ-e

Sabor, najviši organ HKZ-e, odlučio je na zadnjoj godišnjoj skupštini 2. prosinca 2001. uložiti žalbu na presudu drugostupanjskog suda (Obergericht, Zürich) od 09.11.2001., kojom se isključenje troje članova proglašava neispravnim zbog navodne formalne pogređke u proceduri.

Podsječamo, HKZ je u prvostupanjskoj parnici od 19.02.2001 dobila proces u svim točkama, a na tu presudu su troje članova uložili žalbu (vidi DO br. 90).

Zašto tako slijepo hrlimo u Europsku Uniju

Dugih devet stoljeća podijeIjeni Hrvati borili su se i ginuli, oni domoljubni ne bi li stvorili državu Hrvatsku, oni drugi, izdajice svoje zemlje da bi zadovoljili tuđeg gospodara. Na žalost ta borba i razdijeljenost traje i danas, iako smo na Božje čudo došli do hrvatske državnosti. Baš zato se s razlogom i gorčinom pitam, boluju li stvamo Hrvati od sluganstva, jesu li jedini narod na svijetu koji ne želi imati svoju državu i svoju slobodu. Zar je onda čudo što su tuđinci vjekovima gazili hrvatsku kičmu i krvlju natopljenu hrvatsku zemlju.

Jučer je u Novinarskom domu u Zagrebu predstavljena knjiga "Sunčica", u dvojezičnom hrvatsko-engleskom izdanju, u nakladi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, urednice Marije Slišković s 14 istinitih svjedočanstava žrtava ratnog zločina srbočetničkih silovanja.

Žene žrtve seksualnih iživljavanja u ratu nemaju nikakav status i nikakva prava, to su svjedočile i na to su upozorile žrtve tih gnjusnih masovnih zločina silovanja, koja su do danas nedovoljno poznata hrvatskoj javnosti. Od mjerodavnih državnih institucija zatraženo je da svi silovani u ratu dobiju status ratne žrtve i odgovarajuće obeštećenje od države. "Žrtve više neće šutjeti", upozorila je Marija Slišković, predsjednica udruge 'Žene u Domovinskom ratu', te je pozvala nadležne da stvore zakonski okvir kako bi silovanje bilo tretirano kao ratni zločin.