Najnovija knjiga akademika Josipa Pečarića, poznatoga svjetskoga stručnjaka za teorije matematičkih nejednakosti, "Rasizam suda u Haagu" izazvala je zanimanje javnosti i prije izlaska iz tiska pa je njezina računarna inačica kružila među znatiželjnicima.

Prenosimo intervju kojeg je dao Hrvatskom listu.

Za Haaški sud izrečeno je od struke mnogo negativnih kvalifikacija, Vi sada kažete da je rasistički. Zašto?

U dosadašnjim presudama: i Kordiću, i Gotovini i Markaču taj je sud doista dokazao samo da su oni Hrvati. Kada osudiš nekoga samo zato što on jest to što jest - to je čisti rasizam! Razaranje Vukovara i drugih hrvatskih gradova njima nije ništa u usporedbi s "prekomjernim granatiranjem Knina", gdje je jedan posto projektila promašio vojne ciljeve više od 400 metara, a pet posto više od 200 metara. A da ne govorimo o jednoj civilnoj žrtvi u Kninu i o usporedbama sa zločinima u Vukovaru. Još je stravičnije što su događaje nakon Oluje okvalificirali kao "udruženi zločinački pothvat", a zapravo glavni rezultat te operacije bio je spašavanje 100.000-150.000 ljudi u Bihaću. Zar nije rasizam kada Sud, ustvari, zaključuje kako nije trebalo spasiti toliko ljudi (uglavnom muslimana) jer je zbog same operacije stradalo nekoliko stotina Srba! Zar i to nije očita podjela na višu nižu rasu?

Britanski povjesničar Robin Haris: Gotovina i Markač osuđeni su da se zadovolji Srbija

Papin pastoralni posjet Hrvatskoj, uhićenje ratnoga zločinca Mladića, svađe u vrhovima hrvatske visoke politike, polagano bacaju nam u zaborav okrutnu presudu dvojici hrvatskih generala u haaškoj sudnici.
Narod, čini se bar tako, kao da se pomirio s optužnicom za udruženi zločin, hrvatska Vlada i političari kojima su bila puna usta obećanja da ćemo u drugostupanjskom procesu sve to srušiti, utihnuli su, a sve s ciljem prije izbora dohvatiti uže dobačeno iz Bruxellesa.

Međutim, dok u nas traje infekcija tradicionalno poznatom hrvatskom šutnjom i prigodnim političkim tumačenjima bliske nam hrvatske prošlosti, svjetski povjesničari i politički analitičari progovaraju istinu. Tako poznati britanski povjesničar i savjetnik u Fondaciji "Margaret Thachen", Robin Harris, otkriva danas javnosti elemente kojima se služi međunarodna politika i Haaški tribunal, kako u slučaju uhićenja Ratka Mladića, tako i u slučaju posljednje presude hrvatskim generalima. Taj savjetnik iz 1990. u vladi M. Thacher, tvrdi da nije sve kao što izgleda.

Ur.broj: 32/20-06-02
Subotica, 18. lipanj 2011. P R I O P Ć E NJ E

Otvoreno pismo predsjedniku savjeta RRA Episkopu jegarskom dr Porfiriju

Vaše preosveštenstvo obraćam Vam se prvenstveno kao predsjedniku RRA, ali i kao poštovanom i visoko cijenjenom svešteniku Srpske pravoslavne crkve u ime Demokratske zajednice Hrvata, hrvatske nacionalne manjine u R. Srbiji i građana katoličke vjeroispovjesti koji dijele naše mišljenje, s zahtjevom da se televiziji "PRVA SRPSKA TV" oduzme pravo na nacionalnu frekvenciju i emitiranje programa na teritoriju Vojvodine zbog izrečenih teških uvrijeda na račun Svetog Oca i katoličke crkve, te svih katolika i govora mržnje prema hrvatskom narodu i hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji.

Kao što i sami znate u Vojvodini i Srbiji živi veliki broj nacionalnih manjina te nam ovdje nije potreban govor mržnje, već mir i sloga među svim narodima.

Voditelj na TV Prva Srpska pozvao al-Kaidu da baci bombu kad RH uđe u EU?!

Demokratska zajednica Hrvata, politička stranka vojvođanskih Hrvata, zatražila je da se TV Prva Srpska oduzme pravo na nacionalnu frekvenciju zbog vrijeđanja Katoličke crkve i govora mržnje prema hrvatskom narodu.

DZH je poslao otvoreno pismo predsjedniku Savjeta Republičke radiodifuzne agencije vladiki Porfiriju u kojemu navodi kako je u emisiji Veče sa Ivanom Ivanovićem 29. travnja i 6. svibnja voditelj pogrdno govorio o Katoličkoj crkvi i "pozvao al-Kaidu neka pričeka da Hrvatska uđe u EU pa da onda postavi atomsku bombu uz jasne insinuacije gdje", doznaje agencija Tanjug.

S generalima Špegeljom, Tusom, Stipetićem i Agotićem, koji se danas promoviraju kao stvaratelji Hrvatske vojske, Hrvatska je imala više problema nego sa svim srpskim generalima na vojnome polju.

Prije desetak dana obilježena je 20. obljetnica utemeljenja Hrvatske vojske. Proslavom su evocirane uspomene na događaj na nogometnom stadionu u Kranjčevićevoj, u Zagrebu, gdje je prvi hrvatski predsjednik postrojio neke postrojbe tadašnje Hrvatske vojske u nastajanju. Tada je narod oduševljeno klicao hrvatskim mladićima i djevojkama u odorama jer je to bio i stvarni i simbolički znak mlade, netom proglašene države te jamstvo da će se Hrvatska oduprijeti srpskoj oružanoj agresijil. No 20 godina poslije, proslava u Kranjčevićevoj održana je praktički uz bojkot naroda. Istodobno, u dijelu hrvatskih medija četiri umirovljena generala, Špegelj, Stipetić, Tus i Agotić, predstavljeni su kao oni koji su stvorili Hrvatsku vojsku što je izravnim svjedocima i sudionicima toga vremena još jedan oblik krivotvorenja činjenica. O svemu tome razgovaramo s umirovljenim admiralom Davorom Domazetom Lošom, najboljim poznavateljem povijesti nastanka Hrvatske vojske i Domovinskoga rata, strategije i vojne doktrine.

Hrvatska će konačno završiti dugogodišnje pregovore za ulazak u Europsku Uniju te će postati punopravna članica Europske Unije 1. srpnja 2013. godine, osim ako građani Hrvatske na referendumu ne kažu:

Hvala, NE!

Političke elite kojima je glavni strateški cilj, kako vlasti tako i oporbi, ulazak u EU, u strahu da će građani glasovati protiv, promijenile su Ustav kako bi omogućili da manjina umjesto većine donese odluku o pristupanju Europskoj Uniji. Umjesto odredbe da na referendumu treba za ulazak glasovati 50 posto plus jedan od ukupnog broja birača, omogućeno je da većina izašlih na izbore, bez obzira koliki je postotak izlaska na izbore, donese odluku.

Dakle omogućeno je da manjina od 20 ili 25 posto od ukupnoga broja birača donese odluku umjesto većine koja ne izađe na izbore.

'Tuđman je precijenjen, i vozač tramvaja mogao je voditi državu'

Rekao je to Stipe Mesić povodom Dana državnosti. Čovjek izvali glupost i ostane živ! A čitatelju ne preostaje ništa drugo nego se otužno nasmijati.

Gospodine Mesiću, pa zašto onda Vi niste stvorili državu i niste je odveli u pobjedu i samostalnost? Zar ste nesposobniji od vozača tramvaja? (dg)

... uz predsjedničke transkripte, još 30000 državnih tajni nelegalno predano haaškom tužiteljstvu do 2003.

Blagdanima se slavi sve presudno za nastanak Republike Hrvatske, ali tvorca države mnogi bi rado izbrisali iz povijesti.

Račanovo ljevičarsko jugoslavenstvo i Tuđmanova hrvatska državotvornost "zauvijek" će ostati izvor opreke između prvog Hrvatskog Predsjednika i njegovih protivnika koji su došli na vlast 2000. godine.

Draga hrvatska braćo, razbiše vam kičmu u krhotine!

Vašeg su Gotovinu pretvorili u ''ratnog zločinca'' jer vam je dao Domovinu. A u naizgled djevičanski bezbrižnom igralištu globalizacije nitko ne može imati Domovinu. Vaša kultura, dragi hrvatski prijatelji, proizvodi, običaji - sve će to postati ''zastarjelim'', ne možete niti zamisliti koliko brzo. Najprije će podijeliti vašu obalu. A da ne biste imali vremena negodovati, pobuniti se, tijekom krađe vaših dobara učinit će da sumnjivom postane cijela vaša prošlost, svaki vaš junak, sva vaša vjera - čak će i vaša glagoljica postati sumnjivom, vidjet ćete.

Mesićeva misija pred Haaškim sudom zapravo je smišljeni izgovor za svjedoćenje protiv Hrvatske!

Istodobno s osuđujućom presudom Haaškoga suda dvojici hrvatskih generala Anti Gotovini i Mladenu Markaču, u hrvatskome je medijskome prostoru plasirana teza prema kojoj 'suđenje Tuđmanovoj političkoj ostavštini nije, međutim, suđenje Hrvatskoj'. Premda se ta teza doima krajnje čudnom, poglavito ako se čuje iz medijskoga prostora s teritorija Republike Hrvatske, ona - suprotno tvrdnjama onih koji su njome prividno 'neugodno iznenađeni' - suštinski je tek razrađeni oblik propagande parole o 'nužnosti individualizacije krivnje', parole prisutne u hrvatskome medijskome prostoru već punih deset ('boljih') godina. Jedan od vodečih političara koji je neprestano ponavljao parolu o 'individualizaciji krivnje' bio je bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić koji je nakon što je izabran na spomenutu funkciju, u pisanome obliku izložio dio svoga političkoga programa: 'Etikete izdajstva hrvatskih nacionalnih interesa pratile su moje napore da se individualizira zločin, kao jedini i nezaobilazni način da se skine krimen s lica cjelokupne nacija. Vrijeme je potvrdilo ispravnost te izdajničke mislje pred Tribunalom u Haagu.'

U Hrvatskoj se 22. lipnja slavi kao "dan antifašističke borbe". Razmotrimo ovo sa povijesnog i ideološkog gledišta.

Najprije povijesne činjenice. Komunisti su u Europi živjeli u miru sa nacional-socijalistima od 23.8.1939. godine kada su nacistička Njemačka i SSSR sklopili pakt o uzajamnom nenapadanju (tzv. Ribbentrop-Molotov pakt"). Komunisti su i u monarhističkoj Jugoslaviji surađivali s Hitlerom sve dok on nije napao SSSR 21.6.1941. prekršivši taj pakt. Već sutradan nakon toga napada, tj. 22.6.1941., grupice komunista u okolici Siska bježe u šumu od straha pred svojim dojučerašnjim saveznicima nacistima, i to kasnije nazivaju ustankom protiv fašizma ("prvi sisački odred").

Polazeći s potpuno pogrešnoga stajališta da su presude Haaškoga suda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, zapravo, potvrda da je tim presudama osuđen Franjo Tuđman, novinar tjednika Nacional Zoran Ferić na jedan idiotski način upleće i mene u taj svoj bolesni i mržnjom ispunjeni cjelokupni unutarnji život. Tvrditi da Hrvatska nije bila pravna država, može samo psihički bolesnik koji nikada nije prestao živjeti u bivšem antihrvatskom sustavu koji je 1991. godine pokrenuo agresiju na Hrvatsku s ciljem da joj onemogući samostalnost i slobodu, izvan neprirodnoga okvira nametnutoga hrvatskome narodu 1918. godine.

Upravo tako bolesni ljudi uzimaju sebi obvezu tumačiti sadržaj svih ratnih napora u obrani samostalnosti i slobode hrvatskoga naroda u svojoj samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj, pa i novinar Ferić neistinitim riječima želi prikazati moju misao o toj hrvatskoj borbi za slobodu nazivajući to kao 'idiotske teze suca Milana Vukovića da hrvatski vojnici u obrambenom ratu nisu mogli počiniti ratni zločin'!

U Zagrebu je (subota, 18.lipnja) održana pride parada jer u Hrvatskoj nemamo dosta problema pa nam treba i jedan problem pride.
Parada je sjajno uspjela zahvaljujući paradi policije. Po policijskim procjenama bilo je oko dvije tisuće spolno dezorijentiranih osoba, u koji su broj uključeni i podržavatelji s lijeve strane političke scene te duhovno i nacionalno dezorijentirane osobe iz javnoga života. Političari naoko lijevoga profila (jer HNS primjerice nije ništa drugo do korporacija ogrezla u sirovom kapitalizmu) na taj su sirov način skupljali predizborne bodove, što je legalno, ali ljigavo.

Na dvije tisuće opisanih osoba bilo je tisuću i petsto policajaca, što znači gotovo jedan policajac na jednoga homoseksualca. Prije parade građanima je utjerivan strah u kosti, pa su samo najhrabriji nešto zucnuli, premda znajući da su snimani za policijski dokumentarac. Tako je hrvatskoj većini zaprt gubec, što bi rekli stari Zagrepčani.

Što je Europa?

Da bismo donijeli cjelovitu prosudbu o Europskoj Uniji zapitajmo se, što je Europa? Što podrazumijevamo pod pojmom Europa? Od kada je, prema Ovidijevim "Metamorfozama", Zeus, prerušen u bijeloga bika, oteo na morskoj obali mladu feničku princezu Europu, i poveo je na otok Kretu gdje mu je rodila eponima minoanske uljudbe, ovo se pitanje stalno postavlja. Otmica i putovanje te mlade kraljevne na leđima snježno-bijeloga bika, simboliziraju onaj trajni nemir i vjekovnu dinamiku Europe. S tom smo dinamikom i danas suočeni kod stvaranja onog oblika europske povezanosti koji nazivamo Europskom Unijom.

pozivaju Vas na tribinu

"Zašto stvarne promjene u Hrvatskoj nisu moguće bez društvenog angažmana vjernika?"

Marijana Petir:

'Moram reći da sam iznenađena da od gorljivih zaštitnika ljudskih prava dolazi takav govor mržnje i etiketiranje, no s druge strane ja sam proglašena homofobom desetljeća, ako se ne varam, iz razloga što se zalažem za zaštitu obitelji, za brak između muškaraca i žena, za očuvanje života od začeća do smrti i zato što nosim križ oko vrata. Dakle, čudi me da nisu svi Hrvati katolici u ovoj državi dobili tu titulu homofoba', rekla je saborska zastupnica HSS-a o tituli koju joj je dodijelio Zagreb pride.

Vjeruje da se ljudi rađaju različiti, da imaju različite sklonosti i da svaku osobu treba poštivati bez obzira ako se s njom ne slažemo. 'Iz tog razloga mislim da ove poruke koje dolaze od manjinskih seksualnih skupina su doista zabrinjavajuće, jer su one usmjerene protiv većine naroda u RH i protiv sustava vrijednosti koju većina građana u ovoj državi zagovara', izjavila je Petir.

Knjigu polemičkih tekstova "Rasizam suda u Haagu", koje je akademik Josip Pečarić od 1996. pisao o optužbama protiv hrvatskih generala i objavljivao u malotiražnim tiskovinama, predstavili su danas u zagrebačkome Nadbiskupijskom pastoralnom institutu recenzenti Miroslav Tuđman i Dubravko Jelčić, Mate Kovačević i autor.

Govoreći zašto mjerodavna ministarstva nisu odgovorila na zahtjev za finaciranje najnovije Pečarićeve knjige, Miroslav Tuđman je rekao kako je to dokaz da je Haaški tribunal politički sud, ali i dokaz da je hrvatska službena politika "kastrirana i nespremna braniti istinu o Domovinskom ratu".

Po njegovu mišljenju, ono što je još poraznije jest što nije spremna otvoriti prostor znanstvenicima i javnim djelatnicima da otvoreno kroz institucije hrvatskoga društva govore i pišu istinu o Domovinskom ratu.

To što imamo "uškopljene političke strukture, a razulareni 'vučji čopor' u medijima", smatra Tuđman, razlog je što je "nakaradnost i besmislenost prvostupanjske presude ostala prikrivena od javnosti".

Poštovani,

U Glasu Koncila br. 24 donijeli ste oglas Vlade RH kojim se novcem poreznih obveznika plaćaju čiste laži i potpune neistine o tobožnjoj dobrobiti što pristupanjem Europskoj uniji očekuje građane naše zemlje. Svjedoci smo neviđenog političko-medijskog nasilja kojem smo izloženi s ciljem da pristanemo na sotonističku asocijaciju zvanu EU. S iskrenim i dubokim zgražanjem promatramo ovaj čin priključenja Glasa Koncila toj kampanji. Glas Koncila je dakle "povukao novac iz EU fondova", kako je to danas popularno reći.

Tko danas vlada Europom? Svaka osoba koja imalo prati politiku počet će sa nabrajanjem stranaka, ideoloških opcija, tipa desnica - ljevica, Putin, Merkel, itd., itd. No, točan je odgovor samo jedan. Europom vladaju tzv. šezdesetosmaši. 1968. godina bila je jedna od najburnijih u mirnodopskoj povijesti Europe.

Osim što je SSSR okupirao Čehoslovačku i umjesto liberalnog Dupčeka instalirao na vlast svoju ekipu domaćih izdajnika, cijelu zapadnu Europu zahvatio je tsunami radikalnih studentskih nemira sa financijskom i moralnom podrškom sa istoka. Studentska ljevica četrdeset dana tresla je učmalu i tradicionalno preplašenu takozvanu zapadnu Europu. I u Beogradu su vidjeli da se potkiva konj pa je i njihova žaba digla nogu. Tito je znao otkud puše vjetar solidarnosti sa studentima pa je idući niz dlaku Tavaršću Brežnjevu podupro beogradske studente u njihovom buntu. Kad su tri godine kasnije zagrebački studenti također zatražili liberalizaciju dragi drug Tito poslao ih je u staru Gradišku na izdržavanje višegodišnjih kazni zatvora.

Sudac Orie pročitao je presudu. Što sad? Hrvatsko je vodstvo pred presudnim izborom. Ili će se uistinu ponijeti kao državno vodstvo i pokušati u posljednjoj epizodi, u pravomoćnoj presudi, srušiti kvalifikaciju udruženoga zločinačkog pothvata, osigurati da se generalima Gotovini i Markaču pravomoćno presudi prema pravnim standardima zapadne civilizacije i uvesti Hrvatsku u EU kao državu. Ili će glumiti da nešto čini i prepustiti svojim ratnim i političkim protivnicima da dovrše posao.

Prvi je izbor (pre)težak. Uspjeh je moguć jedino ako aktualno državno vodstvo i cjelokupna politička elita priznaju (svoje) dosadašnje propuste u ponašanju prema Haškom sudu i svoju neodgovornost prema temeljima nacionalne sigurnosti, ako zatim uistinu odluče te pogreške ispraviti i ako oko tog projekta okupe ljude koji to znaju i mogu.

Ne samo da je hrvatsko pravosuđe čekalo punih dvadeset godina da se podignu optužnice i konačno pokrene sudski postupak protiv srpskih zločinaca koji su počinili najmonstruozniji zločin i masakr nad mladim hrvatskim policajcima u Borovu Selu, već se i godinama falsificiralo mjesto na kojemu su se hrvatski Srbi i četnici iživIjavali nad ranjenim i ubijenim hrvatskim rnladićima.

Naime, tek prije nekoliko dana istražni sudac osječkoga Županijskoga suda završio je istragu u predmetu "Borovo Selo" protiv tek pet okrivljenika, hrvatskih državljana, zbog kaznenoga djela ratnoga zločina protiv ratnih zarobljenika. Istrag je pokrenuta zbog sumnje da su prvookrivljeni Milan Marinković, koji je uhićen lani u studenome, te drugookrivljeni J. J., zarobljene pripadnike pričuvnog sastava osječke Policijske uprave Zvonimira Mekovića i Dalibora Križanovića 2. Svibnja 1991. u Savulji, predjelu Borova Sela, tukli, zlostavijali i mučili te im nanijeli teške i za život opasne ozljede.

Knjiga postanka, 9;12-15

I reče Bog:

"A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: (13) Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. (14) Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, (15) spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga..."

Morala sam napisati ovaj članak i iznijeti što sam u subotu doživjela. Taj dan, 11.6.2011., bio je dan drugačiji od drugih. Opsada. Od samog jutra grad je bio pod opsadom policije. Bilo je tiše nego inače. Stariji Splićani su komentirali kako se ne sjećaju da je za njihovog života Split ikad bio tako pun policije. No ipak se nisam osjećala zaštićenom.

U torbi su mi našli krunicu i odveli me u maricu

Znajući da sramotna parada počinje u 14 sati, uputila sam se u šetnju gradom vidjeti raspoloženje ljudi. Došla sam u Marmontovu ulicu. Bilo je puno prolaznika, kao inače, ali sa svih strana je bilo mnoštvo specijalaca. I tako sam stajala, promatrala, šutjela i čudila se gledajući kako policija privodi i obične momke koji su bili u prolazu.

U prosincu 1933. godine Josip Begović je u Zagreb sudjelovao u neuspjelom atentatu na kralja Aleksandra Karađorđevića. Rođen je 1908. godine u Suhopolju; živio je s roditeljima u obiteljskoj kuću u Virovitici. Njegov otac Josip Begović (stariji) je bio čovjek beogradskog kraljevskog režima i čelnik Radikalne stranke u Virovitici. Odlaskom na Zagrebačko sveučilište Josip Begović (mlađi) je došao u društvo Hrvatske nacionalne omladine i tu počinje njegov politički odgoj i rad. (1)

Nakon neuspjelog atentata, hapšenja i mučenje u Beogradu je osuđen na smrt. Kaznu je izvršena 12. svibnja 1934. godine u 4 sata ujutro. Sat vremena pije smaknuća posjetio ga je njegov odvjetnik koji je u pismu njegovu ocu napisao: "Kažem vam nije izgledao ni malo uzbuđen, naprotiv, davao je utisak čovjeka kome nije stalo da ga netko žali". (2)

Te noći Begovića je posjetio i njegov bivši vjeroučitelj iz Virovitice koji se tada kao sekretar Nadbiskupije nalazio na službi u Beogradu. On je s Begovićem ostao do kraja i u pismu njegovim roditeljima napisao: "Kao najveća utjeha Vam je to: da je vaš sin umro izmiren sa dragim Bogom, upravo svetački." (3)