Zadnjih dana i tjedana jedna od najčitanijih vijesti u hrvatskim pisanim medijima bila je izjava predsjednika Srbije Borisa Tadića da je 'Ruđer Bošković bio Srbin katolik'

lako se još prije dvadeset pet godina, točnije 1987. prigodom obilježavanja 200. obljetnice Boškovićeve smrti, činilo da nema spora oko toga kome Bošković po nacionalnosti i etničkom podrijetlu pripada, danas se opet s najviših političkih (čitaj politikantskih) funkcija povlači to već davno riješeno pitanje.

Godine 1987. Beogradska je 'Jugomarka' prigodom obilježavanja spomenute obljetnice izdala poštansku marku s likom Ruđera Boškovića i razglednicu na poleđini koje između ostalog stoji da je Ruđer Bošković 'največi hrvatski znanstvenik svoga vremena'. To je bilo u doba 'jugosrpskog raja'. Čim se Hrvatska izdvojila i oslobodila iz tog raja, opet je proradio 'srpski instinkt' o srpstvu svega i svačega.

Predavanje dr. Maria Grčevića održano 8. veljače 2012. u prostorijama Tribine Grada Zagreba u organizaciji Hrvatskoga kulturnoga vijeća

Klub saborskih zastupnika Hrvatskih laburista - Stranka rada uputio je 12. siječnja 2012. godine u saborsku proceduru prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika. Isti prijedlog Hrvatski laburisti uputili su u saborsku proceduru već 2010. godine. Njihov je Prijedlog Zakona iz 2012. proslijeđen raznim tijelima u državnoj upravi radi prikupljanja pojedinačnih mišljenja.

Kada su 11.09.2001. u New Yorku srušeni neboderi 'blizanci', voditeljica jutarnjeg programa američke televizije intervjuirala je kčerku Bilija Grahama (baptistički propovjednik kojeg su zbog odlične retorike i sadržaja njegovih propovjedi zvali "Božja strojnica" - op. HKZ).

Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto takvo?

Anne Graham je odgovorila:

Tange (ovaj put bez štange)

Nemam običaj zavirivati ni u muški ni u ženski unterveš (donje rublje - gaće i ostalo; njem. unter, donji + Wäsche, rublje). Današnje modne novotarije pratim još manje. A na pisanje ovoga članka potaknula me jedna fotografija koja je bila vrlo udaljena od rublja. Zvala se Okomica i prikazivala je uzak trak trave između blokova staze u jednom vrtu. Svijetla zelena boja trave ispisala je tako dva okomita pravca, zapravo je jedan završio u drugom tvoreći zeleni T. Kameni ili betonski blokovi bili su ružičasti, pa je to u dijelu publike potaknulo asocijaciju na - tange. Koliko god bi čovjek pretpostavio da će usporedba doći poglavito iz muškoga dijela publike, neuvijeno ju je izrekla jedna žena (to su tange u guzi).

Hrvatska javnost je podijeljena oko većine toga što dolazi s istoka.

Takva je situacija kad je u pitanju politika, povijest, kultura, jezik i mnoge druge teme. Međutim, izgleda kako su "sede glave nebeskog naroda" uspjele pronaći temu oko koje će većina Hrvata ipak uspjeti pronaći zajedničku riječ.

Naime, u video zapisu koji slijedi pogledajte izjave srbijanskih "sedih glava" koje tvrde kako je Blažena djevica Marija bila etnička Srbijanka, a da je sam Isus Krist, po majci bio Srbin.

Dobitnica Nobelove nagrade za literaturu 2009. Herta Mueller podržava zahtjev članova obitelji žrtava atentata, da se dvojici diktatora Nicolae Ceausescua i Josipu Brozu Titu posthumno oduzme največe njemačko odlikovanje.

U inteervjuu za "Fokus" Mueller je izjavila da bi ukidanje odlikovanja bila važna korektura, njemački znak i jasan signal za buduća dodjelu visokih državnih odlikovanja.

Obojici državnika, iz Jugoslavije i Rumunjske, 70-ih godina su dodjeljena priznaja "posebni stupanj Velikog križa za zasluge Savezne Republike Njemačke".

Obitelji žrtava, prema vlastitim izjavama, do danas pate zbog odlikovanja Titu i Ceauseschu, čiji su plaćeni ubojice prema podatcima njemačkih sigurnosnih službi ubili desetke disidenata u Njemačkoj.

Političari i financijski moćnici ukidaju Hrvatskoj njeno ime: ona je za njih samo ''ova zemlja'', kao neko kolonizirano područje koje će oni do kraja opustošiti i bilo kome predati čim budu mogli.

Za sada, Josipović i Tadić u tajnim pregovorima na Jahorini, a vlaisavljevičevci rade na daljnjem razaranju Hrvatske demokratske zajednice.

Nameće se u Hrvatskoj neko ružno raspoloženje uživanja u vlastitoj i zajedničkoj tjeskobi. Sve afere i sve negativnosti kao da su dobrodošle, narod stenje pod težinom krize koju su stvorili moćnici, a k tome bi još trebao mazohistički uživati u aferama i svađama ''zlatnih elita''. Nakon jadnih predstava parlamentarnih izbora i EU referenduma, kao da ništa drugo ne preostaje u kategoriji javne zabave, nego iživljavanje u prizorima tuđeg nepoštenja i tuđih svađa, koje su krive za nacionalne nedaće.

Bio je to ugodan san. Gotovo da sam svjestan tog laganog ljetnog povjetarca što korača po mojoj postelji.

"Marijane, sine, brzo, ne boj se!" bile su riječi moga oca koji je uznemiren prekinuo moj san, uplašen jednako kao i ja. U naručju me iznosio iz sobe. Eksplozija... puno manjih eksplozija... lomovi stakla, crijepa... dim, plač majke, ružni jecaj sestara prekida moj san i pretvara javu u moru. U uskom dugačkom hodniku obiteljske kuće, uplašena šesteročlana obitelj Gubina, pod okriljem vatre srbočetničkih vojnika, ne znajući što se događa zapomažu moleći Boga.