KO BI REĆ DA NAKO PAHULJASTO BIĆENCE MORE NAKO OŠTRO GOVORIT. JOSIPOVIĆ PROGOVORIJA.

Ka mali Crnogorac iz vica. Koji je progovorija s 12 godina i to pita mater da mu doda sol. A mater ga pita - ma što si dosad muča, jadnatisan. A mali vladika reče - nijesam se imao što žaliti. Eeeee. U tome grmu leži zeko. Dosad se nije jema na što žaliti. Naš Ivek. Ako bi se i žalija na njegovu mistu, manko da si manit ?!? Da san ja prisidnica, ja ne bi ništa govorila, đava će govoriti, ionako je sve što kažeš pogrišno.

Sredinom kolovoza u Hrvatskoj

Stara je moja teza da se čovjek ne smije maknuti iz Hrvatske ni tjedan dana, jer ako se makne i negdje bludi bez obavijesti iz domovine - štošta ne razumije, odnosno promaknu mu događaji, pojave, izjave i komentari koji su meso, kruh i sol hrvatske današnjice u šapama politike, to jest žalosne inačice te plemenite vještine. Kako je tek Hrvatima koji godinama, desetljećima ili gotovo cijeli život žive izvan Hrvatske i koji se upuste u pustolovinu povratka te dugo sjede na klupi uz more i čitaju novine a onda dugo gledaju prema pučini i pitaju se je li to doista ta Hrvatska o kojoj su sanjali radeći naporno za blagostanje tuđe neke zemlje i tko su ti ljudi koji danas upravljaju hrvatskom državom.

Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari

(Hrvatska narodna poslovica)

Poznati starogrčki basnopisac Ezop bio je rob gospodara Ksanfa (Ksanta). Jednom Ksanf reče Ezopu da će mu danas doći prijatelji na objed i zato neka spremi ponajbolje jelo. Ezop je otišao na tržnicu, kupio tamo svinjske jezike, ispržio ih te njima poslužio goste.

- I ovo ti, Ezope, smatraš najboljim? - razbjesni se Ksanf, videći nezadovoljstvo gostiju lošim čašćenjem.
- Da, reče Ezop, zaista je takav jezik bez kojega ništa ne možeš učiniti na ovom svijetu: ne možeš reći, ne možeš narediti, ne možeš dati, ne možeš uzeti, ne možeš kupiti, ne možeš prodati, ne možeš stvoriti ni državu, niti zakone koji podupiru red u njoj. Sve postoji zahvaljujući jeziku, uostalom i Tvoje mudroslovlje, Ksanfe!

Današnja vlast nema alternative (Ivan Jakovčić)

Jučer su govorili da su oni ta alternativa, šansa i nada koja će ovu zemlju voditi bolje, poštenije, kvalitetnije i demokratičnije, a pokazuje se da su i oni samo jedna nesposobnost, izgubljenost i razočaranje koji Hrvatsku još više i još dublje povlače u glib. Za tu nesposobnost, izgubljenost i razočaranje besramno tvrde kako nema alternative.

Istinski demokratsko društvo, a oni tvrde da naše društvo to jest, razvija različitosti, gaji i dopušta različite mogućnosti i izbor između mogućnosti. Gdje toga nema, gdje se stvara uvjerenje i klima da izvan i iznad jedne mogućnosti ništa ne valja i nema svrhe, vlada stanje totalitarizma i diktature, odnosno potvrđuje konstataciju da tamo gdje ne postoji alternativa, nema dileme. Gdje nema dileme, nema niti mogućnosti izbora. Gdje nema mogućnosti izbora, nema niti slobode, već vlada diktatorsko mrtvilo, nazadovanje, nepravda. Upravo takvo stanje imamo u Hrvatskoj i stoga se opravdano može postaviti pitanje, u čemu doista aktualna vlast nema alternative??

Milanovićeva vlada sve više u strahu od eskalacije nasilja nezadovoljnog naroda

Visoka konjunktura otkupa zlata u Hrvatskoj traje već gotovo pune dvije godine. Ne sjećamo se da smo i u američkim dokumentarnim filmovima o velikoj gospodarskoj krizi s konca 20-ih godina prošlog stoljeća vidjeli više otkupnih mjesta zlata nego što ih danas vidim diljem Hrvatske. U Puli ih ima gotovo na svakom uglu središta grada, a slično je i u ostalim hrvatskim gradovima. Podatci govore kako je prošle godine otkupljeno više od 8 tona zlata od građana RH, a samo do kolovoza ove godine više od 12 tona. Dakle, u nešto više od godinu i pol dana Hrvati su prodali dvadesetak tisuća kilograma zlata, uglavnom privatnog nakita. Po nekim izračunima, do sada je time obuhvaćeno između 120.000 i 150.000 domaćinstava koja su primorana prodati obiteljsko blago da bi samo privremeno premostili rupe u kućnim proračunima.

Kakva smo mi država, svjedoči i činjenica da se nitko ne usudi reći koliko je Srba u Hrvatskoj iako je od popisa stanovništva prošlo godina i pol. Što se Josipovića tiče, Pupovac može još sto godina divljati u hrvatskoj politici, samo neka njega ne dira. Uostalom, odmah nakon sukoba, Josipović je otrčao u Istru proslavljati neki partizanski jubilej, gdje je pod znakovljem masovnog ubojice Josipa Broza opet lupetao besmislice

Ulazeći u sukob s čelnikom Srpskog narodnog vijeća dr. Miloradom Pupovcem na osobnoj razini, hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović otvorio je, vjerojatno i ne htijući, krupno političko pitanje modela, načina i stila participacije srpske nacionalne manjine u političkom životu RH. Najprije je list srpske manjine "Novosti", neosporno pod utjecajem Milorada Pupovca koji njime upravlja kao s privatnim glasilom, kritički pisao o aferi Zamp i ulozi predsjednika Josipovića u raspodjeli novca glazbenicima od autorskih prava, a onda je Josipović svojim odgovorom otvorio temu koja je godinama neuralgična u hrvatskoj politici, ali koja se zbog nezamjeranja gurala pod tepih i prešućivala, temu etnobiznisa Milorada Pupovca, političara koji zaista jest političkim ucjenama i reketarenjern bivše vlasti pod vodstvom Ive Sanadera raspolagao enormnim proračunskim sredstvima namijenjenima srpskoj zajednici u RH.

(Šesto pismo Predsjedniku Vlade)

Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade,

Sve više naših ljudi postaje svjesno koliko je golem doprinos generala Gotovine. Vjerojatno nikada u povijesti jedan narod nije spasio toliko veliki broj pripadnika drugog naroda. Kada znamo da su spasili one za čiji se spas brinuo UN, pa je njihov kraj proglasio svojom zaštićenom zonom, onda taj doprinos postaje još veći. Umjesto zahvale taj isti UN, preko svoje ustanove tzv. Suda u Haagu, optužuje i osuđuje naše generale za "zločin" spašavanja 160-180 tisuća muslimana u Bihaću!

Umjesto da UN predloži generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir oni ga drastično kažnjavaju. Zato i ne čude mnogobrojne podrške prijedlogu o dodjeli Nobelove nagrade generalu Gotovini. Tako mi jedan naš odvjetnik i književnik komentira Peto pismo Vama: Dragi Josipe, bravo, ovo je fenomenalan tekst.

S obzirom na tradicionalnu hrvatsku popustljivost, zaborav i nemogućnost političkih elita da se okrenu od Beograda, na državnoj razini, Hrvatska će se, umjesto Europskoj uniji, sve više približavati svojoj prošlostoljetnoj sudbini, u kojoj bi na kraju mogla postati žrtvom različitih srpskih i srbijanskih ucjena

Verbalistički napadaj predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića na aktualnoga vođu srpske manjine u Hrvatskoj Milorada Pupovca i njegov donedavno neupitni autoritet te samodržački položaj, ali i Pupovčev odgovor dojučerašnjem političkom partneru te prijatelju sa zajedničkih srbovanja po Lici, plasirani su u javnost kao međusobni obračun dvojice svjetonazorno bliskih osobnosti, koje tek dijeli način stjecanja osobnih bogatstava. U obračunu je djelomično rabljena i oštrija politička retorika pa je Josipović na Pupovčeve optužbe da razbija srpske manjinske institucije, uzvratio čuđenjem na tezu manjinskoga šefa o postojanju nekakve srpske Hrvatske, kojoj je na čelu Pupovac i one kojoj je predsjednik on, Ivo Josipović. Nu pozadina sukoba, bez obzira na verbalne vratolomije, ipak je sasvim druge naravi.

Izgleda da antisrpstvo ujedinjuje desne i lijeve Hrvate više nego antijugoslavenstvo i antikomunizam. Postavlja se pitanje da li bi bez simbola strašne i velike Srbije Hrvatska ikada bila na zemljopisnoj karti. A po čemu bi to treća Jugoslavija ili Euroslavija, ili pak stvarna tzv. samostalna Hrvatska, u kojoj vladaju bivši titoisti, morala biti manje zlo od četničke Velike Srbije? Nedavni rat u Hrvatskoj - barem u današnjem službenom medijsko-političkom izdanju, i dalje se u Hrvatskoj označava kao "rat protiv velikosrpske agresije", a nipošto kao "antikomunistički ustanak Hrvata protiv Jugoslavije".

Svojedobno je Račan Tuđmanov HDZ nazvao strankom opasnih namjera. Sa stanovišta SKH bio je u pravu, Tuđmanove namjere uistinu su bile opasne. Namjeravao je stvoriti samostalnu hrvatsku državu.

Komunisti, koji su se kasnije prozvali socijaldemokratima, to mu nikada nisu oprostili. Navalili su na njegovo djelo kao rimski vojnici na haljine Kristove. To traje do dana današnjega i naziva se detuđmanizacijom. Jelačićeva Hrvatska trajala je nešto dulje od godinu dana, Pavelićeva jedva četiri, a Tuđmanova, kako stvari stoje, trajat će još godinu dana. Do ulaska u EU.

Međutim, državno-pravni okviri dolaze i prolaze, ali u međuvremenu treba nekako živjeti. Kako se doista živi u suvremenoj Hrvatskoj? Na vlasti su socijaldemokrati, dakle trebalo bi da široki slojevi žive bolje, da imaju više socijalnih prava, veću pravnu sigurnost na poslu itd. Svi vidimo da nije tako. Nameti građanima se povećavaju, sve više radnika ostaje bez posla, a plaće onih koji još rade uskoro će biti smanjene, inflacija raste, BDP pada, proizvodnja pada, potrošnja također! Doista, socijaldemokracija na djelu.

Hiža puna dišeće starine

U svibnju ove godine organizirali smo susrete s nagrađenom djecom u Hrvatskoj, 19.05.2012. u Vinkovcima (hotel Slavonija) i 25.05.2012. u Zagrebu, u Hrvatskoj kući Mine Petre.

Poznanstvo i prijateljstvo naše priznate ento dizajnerice Mine Petre i HKZ datira iz godine 2000. (modna revija na Hrvatskom balu u Dolderu). Poznata nam je njezina želja na jednome mjestu okupiti vrijedne rukotvorine naših baka i druge etno predmete iz njihovog doba. Krajem prošle godine Zagreb je dobio Hrvatsku kuću u kojoj je zaživjela Materina priča. Desetljećima sakupljeni etnografski predmeti konačno su dobili dostojan okvir u kojem njihova ljepota dolazi do punog izražaja.

Postoje postrojbe i postoje pojedinci koji su odigrali neobično važnu ulogu u Domovinskom ratu, često presudnu, a o njima se ipak malo u javnosti zna. Jedna je od tih postrojbi i Protuoklopno-raketna satnija u sastavu Zbornog područja Split kojom je zapovijedao pukovnik Zadranin Želimir Željan Morović. Njezini pripadnici, kad god se ukazala vojna potreba, odlazili su s jednog na drugi dio bojišta i uništavali vatrene točke neprijatelja s kojih je prijetila opasnost. Zaustavljali su tako prodore agresorske srpske vojske, spašavali dosegnute crte oslobođenoga teritorija i živote ostalih branitelja.

Pukovnik Morović, zajedno s ostalim pripadnicima svoje postrojbe, proveo je pet godina na bojišnicama, na najtežim mogućim terenima i u najtežim mogućim uvjetima. Tri puta je ranjen, ali unatoč svemu proživljenome, kaže da je to bilo neponovljivo i slavno vrijeme za koje je vrijedilo živjeti i boriti se. Nakon 2000. umirovljen je, a danas se bavi kiparstvom. Izradio je oko 600 skulptura, većinu darovao, neke i prodao. Rijetko, zapravo nikada ne istupa u javnosti, izbjegava skupove, no u povodu 17. obljetnice Oluje rado je pristao na razgovor za Hrvatski list.

U glancanju lika i djela Freda Matića, Miljenku Jergoviću pridružili su se i 'Večernjak' te '24 sata'

Bila je to unaprijed dogovorena improvizacija. Fred se napuhnuo i skoro raspuknuo od silne skromnosti, a naročito se pazilo da se u intervjuu ne postave neka novinarski zanimljiva pitanja. Da sam ja novinar, sigurno bih mu postavio pitanje: "Gospodine Ministre, zašto na portalima piše za vas da ste mobilizirani dragovoljac?

Knjiga Mate Kovačevića Hrvatska i balkanski savezi stavlja pred čitatelja ne samo pregršt neriješenih, možda i nerješivih pitanja i dvojba, nego ujedno i neveselu sliku hrvatskoga društva i pogotovo političkih elita koje u posljednjih desetak godina trajno uništavaju sve što većina hrvatskoga naroda drži svetinjama.

Počeo bih s neobičnim uvodom. Naime, ako znamo da je svemir bezmjeran i da je u tome beskraju planeta na kojoj živimo samo trun prašine; ako znamo da na svijetu živi kojih 7 milijardi ljudi i da je Hrvatska samo jedan trun i u pogledu površine i broja stanovnika na toj zemaljskoj kugli; ako znamo da je ta Hrvatska i općenito hrvatski narod stoljećima živjela kao nesamostalna država koja je ponekad bila na rubu nestanka; ako znamo da je Hrvatska i danas u svijetu jedan prilično beznačajan čimbenik svjetske politike, ekonomije pa i kulture - onda je na početku umjesno postaviti pitanje: zašto uopće uzimati tu državu i taj narod kao predmet razmatranja i raspravljanja?

(Peto pismo Predsjedniku Vlade)

Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade,

Posebno me obradovalo kada mi je i jedan naš biskup pohvalio moje prethodno pismo Vama ("to je vrlo dobro"), ali odmah zatim je dodao i konstataciju koju mi je već postavilo više čitatelja ovih pisama: "bojim se to je kao gluhom dobar dan". Međutim, biskup odmah i odgovara:
"Ipak, treba ustrajati! Kasnije bi mogli reći da smo šutnjom odobravali njihova zlodjela, jer, đavao se vješto pretvara u anđela svjetla."

Zapravo, meni je posebno zanimljiva dvojba u kojoj ste se Vi našli. Niste naivan političar, pa niste bez razloga baš u Srebrenici spomenuli Bihać, zar ne?

Meštrovićevo remek djelo "Zdenac života" na trgu zločinca Tita, mladi su antifašisti ukrasili odgovarajućim, sebi specifičnim, grafitom

U Hrvatskoj se jedino ne štedi kad se svake godine odobrava 3 milijuna kuna agentu Angeline Joly na Balkanu - Radi Šerbedžiji

I HDZ-ova i sadašnja koalicijska vlast uredno odobravaju Radi lovu za njegovo kazalište na Brijunima. Njegova drugarica režira, a deca glume...

ZAŠTO HRVATSKA SRAMOTNO ŠUTI UOČI DONOŠENJA DRUGOSTUPANJSKE PRESUDE NEVINIM GENERALIMA GOTOVINI I MARKAČU?

Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIUDR) ogorčena je hrvatskom šutnjom o svemu onome što se uoči donošenja presude generalima Ante Gotovini i Mladenu Markaču događa na Haaškom sudu. Naime, tužiteljstvo toga suda podnijelo je podnesak na 30 strana, u kojem se naglašava da su kazne od 24, odnosno 18 godina sasvim opravdane (?) za hrvatske generale.

U PET ZEMLJOVIDA ISTRE STOTINJAK TALIJANSKIH NAZIVA, ČAK I TAMO GDJE NEMA TALIJANA! NIČEGA SLIČNOG NEMA U TALIJANSKIM ZEMLJOVIDIMA - U NJIMA SU ČAK I HRVATSKI TOPONIMI TALIJANIZIRANI

Veliki atlas Hrvatske u izdanju zagrebačke Mozaik knjige, koji je u utorak 14. siječnja promoviran u Muzeju Mimara, doista je izuzetno djelo. Sadrži, osim topografskih i tematskih zemljovida, te planova gradova, i tekstovni dio o pet hrvatskih regija, obilje kvalitetnih ilustracija, podatke o pučanstvu za naselja veća od 500 stanovnika prema posljednjem popisu, te kazalo nazivlja od čak 50.000 jedinica.

Nema vijesti o Islandu. Zašto?
Kako to da čujemo sve što se događa u Egiptu, ali ne i vijesti o tome što se događa na Islandu?

U Island je, narod natjerao vladu da podnese ostavku, primarne banke su nacionalizirane, unatoč prijetnjama iz EU. Odlučeno je da se ne plaća dug koji je kreiran u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj. Narod se odlučio na takav korak zbog loše financijske politike i prkosu zabrani javnog okupljanja koji su političari pokušali onemogućiti zakonom.

(Pismo Hrvatskom saboru)

Poštovani Predsjedniče Hrvatskog sabora,

Obračam Vam se ohrabljen praksom Hrvatskog sabora da veoma brzo reagira na prijedloge hrvatskih građana, kao što je to bilo u slučaju kada je poznati hrvatski povjesničar Danijel Ivin predložio da se ukine potpora spomen danu u Bleiburgu, a Sabor je to prihvatio. Vjerojatno Vam je poznato da se ja obično se ne slažem s Goldsteinima, Teršeličkom, Pupovcem ili patrijarhom srpskim Irinejem. Međutim, već više puta sam naglasio da doista smatram da je Hrvatska načinila neviđeni zločin prema Srbima u Oluji i da se konačno moraju početi obilježavati ta srpska stradanja.

Kad je svima bilo jasno da će Srbija izgubiti agresivni rat protiv Hrvatske, vođa britanskih liberalnih demokrata Paddy Ashdown podvalio je preko Timesa priču o "salveti" na kojoj je navodno hrvatski predjednik Franjo Tuđman 1995. godine u londonskoj kraljevkoj palači na ručku u povodu obilježavanja 60. obljetnice pobjede antihitlerovske koalicije nacrtao kako bi trebala izgledati podjela BiH.

Ta salveta zahvaljujući Paddyju Ashdownu ušla je u anale svjetske i europske povijesti kao jedna od najbizarnijih političkih huncutarija i mešetarenja.

(cijela: Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti)