Dan državnosti, 25. lipnja, u Republici Hrvatskoj državni je blagdan kojim se obilježava povijesna odluka Sabora donesena istoga datuma 1991. godine

Povijesnoj odluci Hrvatskoga sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika donesenoj 25. lipnja 1991. prethodila je takva odluka građana Republike Hrvatske iskazana na referendumu održanom 19. svibnja 1991. godine.

LJEVORUKA DIJAGNOZA DR. ANTE HOMIĆA-TOMIĆA & VEZA SGP-SDP

Ako pripadnici tzv. LGBTQ-populacije imaju demokratskoj pravo "izraziti svoje mišljenje" (svoj stav ili životnu orijentaciju), na splitskoj Rivi ili bilo gdje u svijetu, uz pratnju devet stotina specijalnih policajaca, onda i ja po istim demokratskim standardima i kriterijima imam isto pravo IZRAZITI SVOJE MIŠLJENJE (ili prenijeti tuđe!) na blogu bez ijednog policajca. Baš kao što sam svojedobno učinio u kolumni u ugašenom tjedniku Arena komentirajući tzv. vjenčanje Eltona Johna s partner(ic)om Davidom Furnishom.

Između Gay pridea i Zaključaka DHK o hrvatskom jeziku

Prešućena vijest glasi ovako: Društvo hrvatskih književnika održalo je 16. lipnja 2012. redovnu Godišnju skupštinu. U punoj dvorani DHK moglo se iz brojnih izvještaja saznati mnoštvo podataka o radu i djelovanju ovoga Društva utemeljenoga prije 112 godina. U radnom dijelu skupštine o položaju hrvatskoga standardnoga jezika govorili su akademici August Kovačec i Mislav Ježić. DHK je usvojilo i Zaključke o hrvatskom standardnom jeziku.

Lijevo - desno, nigdje moga stava

Zbog percepcije desnice kao opasne političke opcije, svatko tko drži do sebe, a zastupa evolucijska, tradicionalna ili konzervativna stajališta, bježi u desni centar. Nije važno što je sadržaj te političke kovanice prilično prazan, važno je ne biti desno, dakle u zoni opasnosti.

Kada je desnica u prvom krugu francuskih predsjedničkih izbora dobila petnaestak posto glasova, unatoč tome što je relativnu pobjedu odnio predstavnik ljevice, Hrvatska je televizija to prokomentirala: "Francuski brod se opasno nagnuo nadesno."

Prije 1991. na mnogim se njemačkim slavističkim lektoratima hrvatski nazivao srpskohrvatskim, a danas već imamo lektorate na kojima se hrvatski predaje samo pod hrvatskim imenom. Lektorati na kojima se hrvatski jošnaziva srpskohrvatskim postaju sve malobrojniji. To je u skladu s činjenicom da se broj jezikoslovaca što smatraju da hrvatski književni jezik kao zasebna i samosvojna cjelina ne postoji, u posljednje vrijeme, nakon raspada Jugoslavije, drastično smanjio. Iako moramo biti strpljivi, ujedno moramo podupirati ideju uvođenja kroatistike kao studijske predmetne skupine na pojedinim njemačkim slavističkim katedrama.

Mario Grčević, lingvist

PROSLAVIMO DAN DRŽAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

Kada:

30. lipnja 2012. u 19.00 sati

Gdje:

Misijska dvorana - Matthorfing 2/4; Luzern

Totalitarizam sa zadrškom

Koliko smo se zapravo odmaknuli od totalitarizama i koliko smo blizu demokraciji? Koji je odnos političke elite, znanstvene zajednice, civilnoga društva i dominantnih medija prema povijesnom iskustvu fašizma i komunizma?

Ako bismo se oslonili na medijsku sliku hrvatske stvarnosti, onda bismo riječ totalitarizam razumjeli istovjetno s riječju fašizam. Ukoliko bismo analizirali retoriku hrvatske dominantne političke javnosti i prevladavajuće struje u kulturi, onda bi se totalitarizam uglavnom odnosio na fašizam, ustaštvo, pa i na (manje ili više radikalan i institucionaliziran) hrvatski nacionalizam. No postoji više totalitarizama! Nema općeprihvaćene definicije, pa čak ni pretežne suglasnosti oko pojma totalitarizam, jer su ovisne o svjetonazoru i političkim interesima.

Nitko nije mogao vjerovati da će od nekad sretne i ponosne zemlje uskrsnuti država u kojoj dnevno na tisuće završava na ulicama bez posla, u kojoj agresori umjesto branitelja zauzimaju pozicije vlasti, u kojoj Srbija sudi hrvatskim braniteljima i građanima, u kojoj čelni ljudi pravosuđa pljuju po zakonima, u kojoj se tolerira četništvo i u kojoj je bačeno pod noge sve što se krvavo steklo 90-ih. Ali jest.

Njemački pisac Oliver Bottini u romanu 'Hladni san' ('Der kalte Traum') pozabavio se događanjima u Hrvatskoj

Bottini se previše ispolitiziran na tako novinarski površan način, naravno pod utjecajem svojih 'hrvatskih' savjetnika Željka i Nade Peratović, da mu roman ispada više kriminalan nego kriminalistički. Spada u onu vrstu njemačkih autora, bilo novinara ili književnika, koji pod svaku cijenu žele dokazati da su hrvatske prilike u domovini i iseljeništvu prije 20 godina u vrijeme raspada Jugoslavije i srpske agresij e bile naveliko drukčije od 'slika' koje su tada posredovali njemački mediji i zagovarali njemački političari.

Možda će sljedeći prijedlog ministra Predraga Matića biti da branitelji osiguravaju hepening u Kumrovcu

Kažu da se od rata naovamo ubilo već oko dvije tisuće branitelja, a pokušao se ubiti kudikamo veći broj njih. Što se tiče dezertera, nemam podataka, ali nekako predmnijevam da oni uglavnom nisu skloni suicidu. O političarima da i ne govorim, oni se pomno brinu o svom zdravlju.

Sjećate li se Sanadera kako je nježan bio prema svojoj bolnoj nogici, oblačio je u najskuplje trenirke, štitio štapom, koračao s toliko iskrene pažnje i suosjećanja prema njoj da bi čovjeku suze navrle od milja gledajući toliku brigu i ljubav. A ti nesretni branitelji upucaju se kao od šale, poliju se kanistrom benzina i kresnu šibicom kao da je to ništa!?

Ta se stvar na nametnutom planetarnom esperantu naziva "Gay Pride", na hrvatski se prevodi kao "Pederski ponos"

i sljedeće subote, 9. lipnja, po drugi put održat će se u Splitu. Iako se nikad ne valja zalijetati u predviđanjima, mogao bi to biti prvi veliki - nadajmo se, samo politički - okršaj hrvatskog većinskog katoličkog puka, trenutno u položaju biblijskog Davida, na jednoj strani, protiv vladajućeg partizansko-četničkog saveza i njihovih stoljetnih britanskih gospodara, u položaju Golijata, na drugoj. Davidova pobjeda nije vjerojatna, ali jednom se već dogodila, pa možda može i opet.

Za Srbe je svaka hrvatska država, ako se proteže preko granica zamišljene velike Srbije, zločin protiv srpskoga naroda, time se opravdava agresija na Republiku Hrvatsku, a takvim stajalištem ujedno i poziva na agresiju novim sredstvima

Ono što je bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić radio tajno i na temelju nacrta novoga Memoranduma, novi je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić to bez dlake na jeziku objavio svijetu.

Donosimo uvodnik prof. Artura Bagdasarova, na temelju knjige Branke Tafre Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić, Zagreb: Matica hrvatska, 1993., a povodom sutrašnje obljetnice 200 godina rođenja Vjekoslava Babukića, nezaobilazne figure hrvatskog narodnog preporoda, koji je objavio i tri gramatike.

Babukić se rodio u Požegi 16. lipnja 1812., a umro je u Zagrebu 20. prosinca 1875. Otac mu je bio Antun, licitar, a majka Agata, rođena Keleković, iz Samobora. Školovanje je počeo u Požegi, 1821./22. nastavio u Novoj Gradiški u "Oberschule", zatim je išao u gimnaziju (1823.-1827.) u Požegi, a završava je 1828. u Pečuhu. Školujući se učio je njemački, mađarski i latinski. Prijevodi s francuskoga u "Danici" dokazuju da je znao i francuski, a bilješke u rukopisnoj građi u NSB upućuju na znanje grčkoga.

Osoba za koju su hrvatski antifašizam i Tito "nerazdvojivi"!

Hrvati u iseljeništvu, nakon velikih iščekivanja neke nove strategije za Hrvate koji žive u iseljeništvo te Hrvate u BiH, još uvijek se nadaju i čekaju da Državni ured za Hrvate izvan RH konačno bude ustrojen, da se zna gdje ga potražiti i što od njega očekivati.

Za sada se usmenom predajom saznaje da je predstojnica Državnoga ureda za Hrvate izvan RH Darija Krstičević dobila u Banskim dvorima stol i tajnicu, da je napravljen ugovor o preuzimanju nekih tridesetak službenika iz Ministarstva vanjskih poslva, većinom iz Službe za Hrvate u inozemstvu koji još uvijek sjede u prostorima Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Eventualni stari dug Gradu ili Hrvatskim vodama za vodnu naknadu Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo sada šalje na naplatu

Ministrove muke po maturi

Osim po promjenama u sportu, ministar Jovanović postat će poznat i po nepovjerenju u struku

Histerija koja se podigla oko ovogodišnje mature signal je dubljih procesa koji su zahvatili hrvatsko društvo. Ti procesi nepogrešivo vode jednom cilju: antiintelektualizmu. Pod krinkom priče o modernim znanjima koja trebaju čovjeku 21. stoljeća pokušava nam se podvaliti priča kako novim naraštajima ne treba ništa od onoga što smo baštinili od najplemenitijih duhova prošlosti.

Moć medija je neupitna. Preko njih se formira sustav vrijednosti, stvara istinita ili lažna slika, utječe na proces formiranja mišljenja, jača ili slabi svijest javnosti. Oni su onaj čimbenik koji umnogome utječe na procese sloboda ili nesloboda, odnosno ostvarenje istinski demokratskog društva ili čvrstog i stabilnog stanja diktature.

U demokratskom društvu namijenjena im je i imaju funkciju "četvrte vlasti" koja čini protutežu ostalih vlasti, odnosno nadzorna su instanca triju ostalih vlasti - zakonodavne, izvršne i sudske. Njihova uloga uz to je kontrola i kritika, kao i biti protuteža vlasti i gospodarstvu. Nadzor, kritika, kontrola, preispitivanje, otkrivanje, te brzo i točno informiranje čine medije u demokraciji stvarnom "četvrtom vlasti" i osnovnim uvjetom - ključem funkcioniranja demokracije.

Reklo bi se kakva država takvi i uglednici.

Matvejević je pravomoćno osuđeni klevetnik koji ne priznaje hrvatski sud kako je rekao. Drago Pilsel je poznati obožavatelj Židova koji je u Buenos Airesu oduševljeno bacao molotovljeve koktele na izraelsko veleposlanstvo. Predrag Lucić, Boris Dežulović, Nenad Puhovski sve uglednici bez premca.

Ja sam samo svoj projekt i projekt svojih emocija

Ovaj razgovor s gospodinom Tomislavom Karamarkom obavljen je pet dana prije stranačkoga sabora na kojemu je izabran za predsjednika HDZ-a. Uz ova pitanja i odgovore, dogovorili smo da nastavak obavimo nakon sabora, u slučaju da bude izabran za predsjednika stranke, dakle da objavimo "pobjednički intervju". U ponedjeljak, nakon slavljeničke euforije, gospodin Karamarko nije nam bio dostupan pa objavljujemo samo odrađeni dio intervjua.

1. Demokracija je komplicirana i ponekad dosadna, mudro veli jedini kandidat na esdepeovskim izborima za predsjednika stranke.

Uz osmijeh koji nagoviješta da će se "komplicirane i dosadne stvari" ubuduće izbjegavati. Pravilno. Zašto maltretirati članstvo i građanstvo kompliciranim i dosadnim besmislicama!? Ionako nema šanse da pobijedi netko drugi ako je kandidat samo jedan. Osim toga i najmudriji su fllozofi došli do spoznaje da je najveći pobjednik onaj koji pobijedi sama sebe. Milanoviću to uspijeva kao od šale!

Scripta manent! uče nas stari mudraci! Ono što je napisano ostaje, a samo izgovoreno obično ide u vjetar. Ova misao me uvijek podsvjesno vodi na teren prijevara u ljubavi.

Danas je suvremena tzv. komunikologija, možda i ne htijući i ne znajući, dovela skoro do uništenja onoga što je bila uobičajena čvrsta veza dviju osoba, različitog spola, koje su izmjenjivale ljubavna pisma. Ljubavno pismo, ne može zamijeniti ljubavni mobitel. Bože, kolike stotine ljubavnih pisama sam imao u svojim rukama? Koliko li sam ih samo napisao u vrijeme dvogodišnjeg vojnog roka u Kičevu od 1962. - 1964? Ne mogu se više ni sjetiti.

U Hrvatskoj su i nemoguće stvari, moguće

Boraveći nedavno u Zagrebu od više sam prijatelja čula da su tih dana primili račune, odnosno "Opomene pred ovrhu", za navodno dugovanje Zagrebačkom holdingu. Pitali su me je li takvo što moguće u Švicarskoj. Zamolila sam uvid u jednu takvu opomenu i ostala iznenađena.

Ministar je profesora Radoslava Katičića prebrisao kao nekog šmrkavca i pokojnog Ladana pozvao na jezični skup!

U samo dva dana u Hrvatskoj su čudotvornim medijsko-birokratsko-političkim okultizmom dvije nacionalne veličine ustale od mrtvih. Najprije je Vesna Parun medijski smještena u starački dom, a potom je, također pokojnom, Tomislavu Ladanu iz Ministarstva prosvjete i sporta poslan poziv da sudjeluje na skupu o hrvatskom jeziku! Dvije spiritističke kulturnjačke seanse u samo nekoliko dana u zemlji gdje je jedan od nacionalnih stereotipa i onaj o Hrvatima kao kulturnom narodu! Da "kulturni narod" ne zna da su najveća poetesa i enciklopedist-jezikoslovac već nekoliko godina pokojni, porazno je, ali čak i shvatljivo. Bilo bi to neshvatljivo u nekoj kulturnijoj zemlji.

Nakaradna je analiza prol. Mirjane Kasapović koja pravednost vidi u socijalističkoj 'jednakosti'

Poznata profesorica zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Mirjana Kasapović u svojemu tekstu "Nema pravog tuđmanovca" (VL, Obzor, 12.5.2012.) pita, uz ino, što je tuđmanizam danas, što se misli pod retuđmanizacijom HDZ-a i Hrvatske?

PRIZNAJEM: HAZU JE KONTRAVERZNA INSTITUCIJA S NATRAŽNJAČKIM IMAGE-OM

Poštovane kolegice akademkinje, poštovani kolege akademici!

Mislim da je korisno upozoriti da je prof. dr. sc. Ivo Goldstein dao zanimljiv intervju "Kad-tad ću postati akademik" (Slobodna Dalmacija od 30. 05. 2012.) u kome daje niz podataka važnih za one koji će u budućnosti (možda i on sam?) izučavati povijest naše Akademije, a posebice Razreda za društvene znanosti. Intervju vam može biti zanimljiv i zato što je pisan na način na koji i inače piše svoja veličanstvena povijesna djela.