KRŠĆANIN PRED UPITNIKOM

Kršćanin pogođen zlom ne može a da si ne postavi pitanje: u čemu je smisao života? Trpljenje, progonstvo, gubitak svega materijalnoga, gubitak svih najbližih? Dramatična unutarnja borba morala i htijenja: svijesti o dogođenom i vjerničkog poimanja. Praštanje, kome i zašto? Suživot, s kime i radi čega? U jednome se sukobljavaju ponos i bol, htijenje i nemoć, svijest i nesposobnost za prvi korak. Dužnost oprostiti. Nije li praštanje, kao ostvarenje kršćanskog nasljedovanja Krista - moralnog zahtjeva, već na samom početku neka utopija ili može biti i stvarnost?

Sretan i blagoslovljen Uskrs, obilje Božjeg blagoslova u širenju i oplemenjivanju riječi hrvatske, u svemu što čini i što će činiti za općehrvatsko dobro, te osobno zadovoljstvo i radost vodstvu i svim članovima (i simpatizetima) Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj želi

Vaša Malkica Dugeč

P.S. Kao mali poticaj prilažem u privitku svoju pjesmu "S uskrsnog vidika"

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

BERNARDIN FRANKOPAN (*1453. - †1529.)

HRVATSKI VELIKANŠ, VOJSKOVOĐA, DIPLOMAT, PRIPADNIK RODA KNEZOVA FRANKOPANA

Sin jedinac hrvatskog bana Stjepana III. Frankopana Modrušškog i njegove talijanske supruge Ižžote (rođene d'Este, vojvodkinje iz Ferrare), Bernardin, rođen je vjerojatno u Ozlju. Naselje Modrušš s vlastelinstvom i utvrđenim zamkom Tržžan-grad na brijegu, bio je sjediššte tog ogranka Frankopana, pa je i Bernardin u njemu stolovao.

Blagoslovljen i sretan Uskrs,

želi vam

Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj

Svaki naraštaj, nedvojbeno, misli da je pozvan preurediti svijet. Moj naraštaj, međutim, zna da ga neće prekrojiti. No, njegov je cilj možda veći. Sastoji se u tome da spriječi njegovo uništenje.

Vesna Pusić: "Dopustiti ili zbog kratkoročnih interesa degradirati političke stranke, znači degradirati pravo svakog građanima da javno djeluje u svojoj zemlji. Mi to ne smijemo dopustiti. Alternativa je diktatura, nemojte ni malo sumnjati u to."

Dakle zaista krinke padaju i ostaje kostur, zloduh komunističke diktatorske nemani. Narod, slobodoumni ljudi, pošteni i krativni ljudi nisu degradirali stranke, nego je to upravo učinila vladajuća pohlepna politička elita; i, narod ne zove na ukidanje stranaka, nego na osnivanje nove stranke sa novim ljudima koji će stvarati za opće dobro, a ne samo za sebe kao ovi do sada. Zar to nije demokracija, osnivati novu stranku sa novim ljudima, koji će biti alternativa ovim pohlepnim i bešćudnim političarima, koji se izmjenjuju na vlasti od neovisnosti ove malene divne zemlje.

Nekoć poštovani premijeru,

nisam siguran imam li se uopće pravo javiti, budući da Vam ne pišem iz Zagreba, jedinog i ekskluzivnog sjedišta sveukupnog znanja u Hrvata, nego praktički iz te besprizorne Špičkovine & Vukovine, ali ipak ću se odvažiti na ovaj korak, ponizno se usuditi podignuti pogled s ovih blatnjavih cipela prema Vašoj veličanstvenoj fresci, u nadi da će Vam to pomoći da se malko spustite sa svetih i nedodirljivih nebeskih visina (ipak ste Vi, iako tako mladi, već "ispunili i političke i karijerne ambicije"), pa da možda barem malo bolje spoznate kako stoje stvari u stvarnome svijetu, izvan uskoga kruga oko Vaše kule bjelokosne.

PAKAO SRPSKOG LOGORA STARA GRADIŠKA 1991.

Na poziv bjelovarske udruge Hrvatski ratni veterani u subotu 23.III.2013. u prepunoj dvorani hotela Central u Bjelovaru svoju knjigu Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1991. predstavio je autor Vlado Radošić, umirovljeni specijalac i krim. službenik za ratne zločine i terorizam iz Nove Gradiške. Na skup je osim mnogih članova udruge i građana došao i Vlado Marić, izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, koji je u pozdravnom govoru prenio pozdrave Predsjednika te govorio o činjenicama zbog kojih je rad na ovakvim knjigama važan za utvrđivanje povijesnih činjenica.

Tikva ide na vodu dok ne pukne!

Srbi ništa nisu naučili iz nedavne prošlosti. Provocirali su i tjerali mak na konac nekada kao i danas. Od 2000. godine imaju doduše svu potporu tzv. hrvatske vlasti, ali niti ta vlas, niti Srbi, ne bi trebali zaboraviti da je hrvatski narod strpljiv i miroljubiv - do izvjesnih granica. Kada mu 'pukne film' biti će opet 'bežanije' - jednom zauvijek!

Mladi Janjevac Roko Antić zaslužio je veliku pohvalu za svoj nastup, razmišljanje i reagiranje na događaje u Kistanju. (dg)

Kralj autocenzure, Šprajc, počeo se eto baviti i klađenjem, valjda mu nije dovoljna visoka urednička plaća i reklamiranje Hypo banke, te želi malo zaraditi i na kladionicama. Naime, Šprajc je gledajući praznih očiju, poput ovisnog kockara, u oči javnosti izjavio u središnjem dnevniku da Jovanović tuži Milanovića.

Dakle, kralj autocenzure na HTV, stavio je svoj ulog na neke treće igrače, a ove je prekrižio, jčak ih je već i degradirao, oduzeo im ministarsku i premijersku titulu, hvala Bogu!...Toliko o profesionalnosti Šprajca i njegovih kolega, čast izuzecima koje su eto partijci po kratkom postupku izuzeli javnosti s očiju. I vrapci na grani znaju kako prolaze slobodumni novinari na HRT, čeka ih radni logor, a plaća će im biti konzumovi bonovi.

Dar od pola milijarde eura hrvatskog narodnog novca Sloveniji!

Otkada su političari u Hrvatskoj napustili Tuđmanovo načelo 'Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što', te uspostavili protuhrvatsko 'Europska Unija pod svaku cijenu', našli su se faktično u položaju izdajica: i to kako u doba Jadranke Kosor, tako i sada, kada Milanović otvoreno na europskim komunističkim skupovima urla protiv nacije kao takve.

Ljubljanska je banka, po televizijskom priznanju njezina direktora Nike Kavčića, bila ustanova slovenske SDV (Službe državne varnosti). Ona je, dakle, kao sredstvo slovenske državne politike jednostavno odbila isplatiti novčane uloge neslovencima, dakle pljačkajući ih. Dio je tih štediša privatno tužio Ljubijansku banku.

U Vladi RH zapravo nema rodoslovnih Hrvata

Hrvati su iscrpljeni od svih tih veleizdaja, izdajničkih obmana i izdajničkih izjava

Željko Jovanović i Zdravko Mamić trebaju zamijeniti pozicije. Više športa, manje predmeta, konciznije gradivo i odbacivanje Kukurikuluma. "Mamiću, ljudska močvaro, đubre hrvatsko, javi se Platiniju!" - vikao bi menadžer Jovanović. I nitko ne bi bio priveden.

Krinke padaju!...

Premijer, zvan drug Zoki, eto izvukao batinu i na vučju dlaku navukao elegantno odijelo, te poručio otvoreno novinarima da paze što pišu i govore. Sada se zna pravi smisao zakona o verbalnom deliktu, krinke su pale!

Stari profesor u mirovini tužno uzdahne govoreći, eto što čovjeku može napraviti pohlepa. Da, slažem se! Postoji pohlepa za novcem, ali i ona gora, pohlepa za vlašću. Da parafraziram slavnog Plutarha, "Kao što hrđa izjeda željezo, tako ljude izjeda njihova vlastita pohlepa".

Poštovani,

u privitku dostavljamo obavijest o potrebi registracije za glasanje na izborima za hrvatske predstavnike u Europskom parlamentu zajedno s pripadajućim obrascima.

S poštovanjem, Igor Surdich, Konzul III

Članak Marka Biočine "Lakše se iseliti u tuđinu nego promijeniti sebe" objavljen u Večernjem.hr od 09.03.2013 potakao me da se osvrnem osobito na dvije insinuacije koje su nažalost pokvarile ostali tekst članka, premda je njegov naglašeni pesimizam donekle opravdan. On doduše upozorava na gorući problem iseljavanja, ali ne analizira objektivne uzroke: da svako zašto ima zato.

Deplasirano je spočitavati da je "zadnjih pedesetak godina otišlo stotine tisuća samo da bi onda iz Kanade i Pariza htjeli propovjedati o tome kakva bi Hrvatska trebala biti". Poznato je da se u to vrijeme iz Jugoslavije odlazilo ne samo jugo-pasošom nego se i masovno bježalo preko granice, tražeći slobodu, demokratska prava, rada, kruha i ruha na Zapadu, dakle sve ono što nismo imali u vlastitoj domovini.

Hrvatska će biti prostor za naseljavanje drugih naroda, baš ono od čega, s jednom rukom na srcu, a drugom na putovnici - strahujemo

Ja domovinu imam;
tek u srcu je nosim, i brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

Napisao je to veliki Silvije Strahimir Kranjčević, vjerojatno najpoznatiji hrvatski gastarbajter, čeznući za životom u rodnoj zemlji, samostalnoj i neovisnoj. Kojih stotinjak godina kasnije, Hrvatska je uistinu samostalna i neovisna, ali njegovi sunarodnjaci u njoj ne žele živjeti - barem ako je vjerovati nedavno objavljenom istraživanju agencije GfK.

Više tragična nego komična - hrvatska svakidašnjica

Kada ministri razmišljaju, iznalaze "super" rješenja!!!

Naslov može sugerirati kako mi je ključ pao u vodu, no bi li to bila iole zanimljiva tema? U vodu mi može pasti štošta, pa što s tim? Naravno, ništa, no ključ je s vodom ipak drukčije i dublje povezan nego, recimo, šalica ili vilica (nož je već nešto drugo, barem u dobroj poljskoj kinematografiji).

Ključ nam znači u prvom redu metalnu napravu za otvaranje i zatvaranje brava, pa sa sobom vučemo svu silu ključeva: od kuće, vikendice, garaže, auta, raznih pretinaca u pisaćem stolu, blagajne (kasete s dokumentima i nešto novca), kovčega itd.

PAPINA ŠVICARSKA GARDA - VOJSKA VATIKANA

Povodom 500 godina Švicarske garde, u Vatikanu je 29. ožujka 2006. g. otvorena izložba "Papina Švicarska garda, 500 godina povijesti, umjetnosti, života" koja će trajati do 30. srpnja.

Nakon pola tisućljeća javnosti je dozvoljen uvid u svijet ove jedinstvene garde. Izloženi su crteži, slike, rukopisi, minijature i gravure, medalje i kovanice, dokumenti, vrijedni predmeti, uniforme, oklopi i oružje.

Po prvi puta poglavar Katoličke crkve ne dolazi iz Europe

Već drugog dana konklave, jedne od najkraćih u povijesti Crkve, 115 kardinala izabralo je u srijedu u Rimu, s potrebnom dvotrećinskom većinom, nasljednika umirovljenoga pape Benedikta XVI.

Iz dimnjaka Sikstinske kapele, od javnosti izoliranom izbornom mjestu, nakon petog glasovanja u 19,07 sat podigao se bijeli dim - znak da je izbor završio. Na Trgu Svetog Petra tisuće ljudi radosno su zapljeskali, a zvona svetog Petra počela zvoniti.

Čitam u tisku 'više od 5000 kandidata želi šetati bruxelleskim hodnicima za 4000 eura plaće'. Njima bi se trebalo nadodati i 2000 špeditera od kojih mnogi sigurno govore engleski bolje od naše Mare zvane Ingrid.

Tko zna za koju su opciju glasovali hrvatski špediteri na referendumu za ulazak u kraljevstvo nebesko zvano EU. Referendumom, koji je zahvaljujući Vladimiru Šeksu - šefu pravne kuhinje tadašnje vladajuće koalicije - ušao u anale pravnih gluposti, jedna je trećina Hrvata uvela druge dvije trećine u nešto "bez alternative"! Moš' mislit'! U toj pobjedonosnoj trećini glasovali su i mnogi špediteri.

Novinari moraju znati o čemu pišu i govore,

a oni koji su pjevali ode pokojnom Chavezu (drugu diktatoru): "El komandante", "čovjek za narod" itd., trebaju znati da je osnova novinarstva raspolagati sa činjenicama.

Ovo je citat iz članka jednog dnevnog lista kojeg je napisao građanin Venzuele: stvarnost venezuele - ekonomska situacija vrlo je teška.

Poštovani,

Kad se toliko raspravlja o pravopisnim sitnicama, želim hrvatsku kulturnu javnost upozoriti na jedno krupno pravopisno pitanje koje se kao pravopisna nakarada i vidljivi ostatak karadžićevštine provlači kroz sve naše pravopise čitavo jedno stoljeće.

Prijedlog: Zamijenimo troslovno jednosložno ije sa je u skladu s izgovorom većine hrvatskih govornika i s novijim fonološkim, prozodijskim i naglasnim spoznajama o tom pitanju.
Nemojmo s tim karadžićevskim teretom u Europsku uniju! Obrazloženje prijedloga je u prilogu.
Čestitam vam Dane hrvatskoga jezika i srdačno vas pozdravljam.

S poštovanjem, Prof. dr. Mile Mamić, Zadar