Luka Mišetić:

Da su osudili nevine generale, bila bi to odmazda, a ne pravda

Kakav je bio osjećaj čuti oslobađajuću presudu iz usta suca Theodora Merona? Je li vam se odvrtio kompletan film suđenja, na što ste prvo pomislili?

- Bio sam sretan, vrlo, vrlo sretan. Nisam očekivao tako snažnu i emotivnu reakciju na presudu i u Haagu i u Hrvatskoj. Sjećam se, nakon čitanja oslobađajuće presude, mi nismo znali idemo li kući komercijalnim letom ili Vladinim avionom. Nismo znali što se događa, bili smo u svojevrsnoj izolaciji. A kasnije smo saznali da je Vladin avion već bio u zraku.

Tragikomična hrvatska svakidašnjica

Novi prilozi naših čitatelja. Želimo vam lijepi vikend!

Već sam pisao i izrazio svoje čuđenje zašto mnogi državotvorni kolumnisti ne spominju predsjednika Josipovića kada govore o najzaslužnijim osobama u Hrvatskoj koje su sudjelovale u Haaškom suđenju Hrvatskoj. M. Kovačević (Hrsvijet, 24.11.2012.) nas podsjeća u čemu su sudjelovali:

A onda je Meron, čovjek, koji je preživo Holokaust i jedan od najiskusnijih američkih sudaca naglasio da "ni jedno razumno sudsko vijeće" ne bi donijelo u slučaju generala Gotovine, a potom i Markača odluku da je legitimno oslobađanje vlastitoga državnog teritorija zločinački pothvat.

Meron govori o nerazumnosti sudskog vijeća koje je donjelo takvu prvostupanjsku odluku, a kod nas ni sveučilišni profesori s Pravnog fakulteta nisu spoznali koliko je to suludo.

CARLA DEL PONTE NIJE TRAŽILA RAZGOVOR S GENERALOM GOTOVINOM PRIJE PODIZANJA OPTUŽNICE

Desetljećima anacionalna ljevica u Hrvatskoj, na čelu sa Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem, u javnost pušta teze o tome kako prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman koncem devedesetih zatajio saznanja kako Haag istražuje najviše političke i vojne dužnosnike Republike Hrvatske, što je po njihovim tvrdnjama bio temeljni razlog za podizanje optužnice koja je srušena tek prije nekoliko dana.

Povodom oslobađajuće presude hrvatskim generalima, Tihomir Dujmović je napisao kolumnu koja nikada nije objavljena. Odlukom glavnog urednika Večernjaka (prema tvrdnji portala dnevno.hr), Dujmoviću s 01. prosincom 2012. prestaje radni ugovor.

Što je to Tihomir Dujmović strašnoga napisao da je to bio dovoljan razlog za otkaz? Pročitajte kolumnu i sami prosudite o težini njegovog "grijeha".

Hrvatska povijest bilježi brojne masovne spontane ili organizirane skupove nakon velikih pobjeda, bilo političkih, bilo onih na bojnom polju.

Doček Ante Gotovine podsjetio nas je na sliku Trga nakon konstituiranja Sabora 1990., na slavlje nakon Oluje na Rivi 1995., kao i na neke puno starije događaje, kao primjerice na Sabor na Duvanjskom polju 925. kada bi okrunjen kralj Tomislav, nakon što je zaustavio bugarski pohod na Hrvatsku.

Zato je u šoku i Zoran Pusić, baš kao i njegov kolega Savo Štrbac, zato i jest takav šok u Srbiji, koja je mislila za stolom dobiti ono što je u ratu izgubila, zato i jest u šoku uvijek plačljivi Milorad Pupovac

Da, Domovinski rat definitivno je gotov, sada i za stolom, pred sudom. Oslobađajućom presudom Haaškog suda hrvatskim generalima završio je rat poslije rata, rat koji se vodio u sudnici, za stolom, lobiranjem, pakiranjem, manipuliranjem, izmišljanjem, konstruiranjem...

Miroljubivost, snošljivost, zajedništvo i trpeljivost pretvorene u prijetvornost, zavist i taštinu i u borbu za prevlast i pobjedu

U "Hrvatskom listu" od 5. srpnja ove godine, preko cijele naslovne stranice postavljeno je ovo zanimljivo pitanje: "Je li Hrvatska država ili Orwelova životinjska farma?" Glavni urednik Ivica Marijačić u svojemu članku potvrdno odgovara da je Hrvatska sve više životinjska farma, a kao glavni argument mu je tvrdnja da su političari poput Radimira Čačića mogući samo u državama koje su se pretvorile u životinjsku farmu u kojoj su svi jednaki samo su neki jednakiji.

Dragi i poštovani generale!

Vozili smo se zavojitim cestama Krndije i Papuka, radio je bio pojačan gotovo do kraja, a brat i ja sjedili smo na zadnjim sjedištima našega prvog obiteljskog automobila, kojemu smo se toliko radovali kada ga je otac s majkom dovezao iz Njemačke koja mi tijekom izbjeglištva bijaše drugim domom.

Što uopće misliti o onima kojima uza sve dokumente, fotografije i videozapise, treba presuda Haškog suda da bi shvatili da Knin nije bio razoren, da Gotovina i Markač nisu zločinci...? Što misliti o onima koji neistinama i poluinformacijama već 15-ak godina neprestano truju medijski prostor u Hrvatskoj?

Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču od životnog je značaja za same generala, a u političkom smislu od ogromnog je značaja za Hrvatsku. Ona je moralna satisfakcija generalima i njihovim obiteljima za sve ono što su pretrpjeli ovih godina, kada su bili žrtve nepravde. No, ona ne mijenja sliku povijesti, kako se ovih dana navodi u medijima, jer povijest se ne piše na temelju sudskih presuda, nego na temelju cjelovitog uvida u izvore.

Obzirom da je Mesić bio za individualizaciju krivnje, mora da je i njega teško strefila Meronova presuda u Hagu kad su i Gotovina i Markač oslobođeni krivnje, a on je tako detaljno svjedočio u Hagu o Tuđmanovom progonu Srba preko generala u akciji Bljesak i Oluja.

U nedjelju, prije pisanja ove kolumne, ušao sam malo u "Face". Skoro bi ga mogli nazvati "Gotovina Facebook". Odmah i jedna duhovitost. Kaže jedan facebookovac: "Otvorim novine, Gotovina! Otvorim radio, Gotovina! Otvorim TV, Gotovina! Otvorim lisnicu, nema gotovine!"

Duhovito, ali i istinito! Komentirao sam kao gost Radio Zagreba donošenje drugostupanjske odluke za generale od 8-11 sati. Bio sam privilegiran uživati u nacionalnoj euforiji i ponosu svih onih koji nešto znače u političkom i javnom životu Lijepe naše.

Presuda koja afirmira hrvatsko odcjepljenje od Jugoslavije

Svaka je presuda generalima Gotovini i Markaču nepravedna, suđenja nije trebalo biti, napisao sam u jučerašnjem tekstu u "Večernjaku". Oslobađajuća presuda hrvatskim herojima dala mi je za pravo. Jedan je list u svom internetskom izdanju izricanje pravorijeka Žalbenoga vijeća navijestio golemim naslovom "Presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj". Možemo zamišljati koliko je zlobnoga očekivanja bilo u tim riječima, ali se slažemo - bila je to presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj, to jest Tuđmanova Hrvatska je nevina.

"Sudac Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana" ...

U to su bili čvrsto uvjereni Jutarnji list i njihova novinarka Snježana Pavić (autorica članka gornjeg naslova) i time još jednom nedvojbeno definirali svoje nacionalno opredjeljenje - antihrvatsko. Koliko ih je oslobađajuća presuda iznenadila i šokirala, to si lako možemo predočiti.

No, sada je pod hitno trebalo zametnuti svaki trag prvobitnom tekstu. Najjednostavnije bi bilo maknuti ga sa servera, ali sve što je jednom objavljeno, može se naći u raznim internetskim arhivima. Ako se pak zadrži ime stranice (link), ali joj se promijeni sadržaj, onda je prvobitan tekst izgubljen. Upravo to su napravili u Jutarnjem listu!

U najkvalitetnije novine njemačkog govornog područja svakako se ubraja "Frankfurter Allgemeine Zeitung". Zato je članak, koji je u tim novinama objavljen povodom oslobađajuće presude Tribunala u den Haagu, a koji se svojom porukom izdvaja od svih objavljenih komentara u drugim noinama, posebno značajan za nas Hrvate.

Markač u Vukovaru:

Mi nismo ratni zločinci nego časni vojnici

Generalov dolazak u Vukovar koji obilježava tužnu obljetnicu popraćen je burnim pljeskom i povicima "Mladene, Mladene". Prošao je među ljudima, slikao se, popričao sa suborcima.

General Ante Gotovina na dan obljetnice pada Vukovara sa suprugom i djecom došao je u nacionalno svetište Majke Božje u Mariji Bistrici. Za Večernji list je rekao:

- Otišao sam u Mariju Bistricu jer sam se zavjetovao da ću se prve nedjelje nakon što me oslobode ići pokloniti i zahvaliti Majci Božjoj u Mariji Bistrici. To je bio moj zavjet. A tijekom mise sam molio za sve žrtve Vukovara i moje Škabrnje. U narednim danima posjetit ću i Vukovar i Škabrnju.

Ispunjena crkva

U crkvi je Gotovina bio već 15-ak minuta prije početka mise te je s ostalim vjernicima molio krunicu. Vjernika je bilo toliko da nisu svi mogli stati u crkvu pa su mnogi ostali stajati ispred te su slušali misu preko razglasa. U prvom redu sjedio je general Gotovina s članovima svoje obitelji, što je mnogim vjernicima izmamilo i suze i osmijeh na lica. Ali i ponos što su svoju jučerašnju molitvu mogli podijeliti s oslobođenim generalom.

Poštovani

u privitku šaljem ovogodišnji pano svojeg, osmog razreda, kojim se moji učenici i ja prisjećamo vukovarske tragedije.

Bilo bi mi izuzetno drago kada bi se fotografija našla na Vašem cijenjenom portalu.

Srdačno, Renata Glavica, Koprivnica

Jedna slika a sto riječi
Opet general pred Bogom kleći
"Hvala ti, Bože", izgovara on

I dalje nam stižu poruke i telefonski pozivi. Telefonski nam se javljaju i naši članovi koji su se vratili u Hrvatsku. Ushićeno opisuju atmosferu prije i nakon objave oslobađajuće presude.

Hrvati ponovno mogu udahnuti punim plućima i radovati se svojim pobjedama. Onima u Domovinskom ratu, i ovoj na političkoj pozornici. 16. studeni trebao bi postati nacionalni praznik!

Daljnje poruke i nekoliko slika:

Hrvatsko kulturno vijeće pozdravlja oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Gotovini i Markaču

Dijelimo beskrajnu radost hrvatskoga naroda i novi uzlet njegova duha, volje i ponosa.

Uz Božju pomoć naši junaci i naša draga Hrvatska, skinuli su sa sebe teret lažnih optužaba i osuda. Istina je konačno izašla na vidjelo. Čistijeg i opravdanijeg rata od našega Domovinskog, svijet ne poznaje!

Molili smo, nadali se, ali i strahovali od konačne odluke Haaškog suda. Danas, dočekavši oslobađajuću presudu, ne nalazimo riječi kojima bismo opisali emocije koje su nas potpuno savladale. Srca su prepuna sreće, oči prepune suza radosnica.

Cijeli dan zvone telefoni, a elektronski poštanski pretinac se puni porukama sretnih ljudi.

Upravo je dirljivo koliko se saborskih zastupnika (gotovo jednoglasno) solidariziralo sa svojim kolegom političarem, uskoro zatvorenikom, Radimirom Čačićem. Glavni argument ne maštovito su i unisono iznosili gotovo svi: "To se svakome od nas može dogoditi." Ostavimo za tren po strani sve sramne izjave premijera Milanovića pa tako i današnju tipa: "Što sve rade tome čovjeku".

Svi mi iskusni vozači, naravno možemo pogriješiti, može nam se dogoditi sudar, mogu posljedice biti i drastične kao što je ovdje riječ: dvoje ljudi je poginulo u stranoj zemlji u uvjetima, koji su prilično vješto zamućivani - bilo je magle i nije je bilo, padala je kiša i bilo je suho, ministar je neprilagođeno upravljao i nije pretjerano brzo vozio.

Stanimirović je nazočio odvođenju ranjenika iz vukovarske bolnice

Informacija da bi Milorad Pupovac, uz Vojislava Stanimirovića, čelnika SDSS-a, i još neke hrvatske Srbe 18. studenoga trebao posjetiti Vukovar i odati počast poginulima na Memorijalnom groblju branitelja, izazvala je veliku pozornost.

Udruga dr. Ante Starčević Tovarnik, istražujući ratne zločine na području Srijema, smatra da dr. Vojislav Stanimirović nije prihvatljiva osoba koja bi odavala počasti poginulima u Vukovaru. Njegova uloga u Domovinskom ratu, barem što se tiče hrvatske strane, nikako ne može biti pozitivna, bez obzira na to što ga se spominje u procesu mirne reintegracije.

HRVATSKI VITEŽE

Znam da ti i danas srce za Hrvatsku kuca
Za onu istu za koju si bitke dobivao, za nju se borio,
Za tvoju Hrvatsku kojoj si dušu udahnuo
I pradjedovski san ostvario.

Možda ti srce danas sa strepnjom odbraja taktove
Iako si u svakom okruženju
Naučio dobivati ratove.