Velikosrpska propaganda

Srpske pak seobe u XVIII. st. usmjerene su od juga Srbije prema sjeveru, odnosno južnoj Ugarskoj, a zahvaćaju i hrvatski prostor u Srijemu, gdje se naselila jedna kompaktna skupina Srba ekavaca. Srpska pravoslavna crkva, odnosno Karlovačka mitropolija (Srijemski Karlovci) tijekom sljedeća dva stoljeća najprije zadobiva crkvenu kontrolu nad pravoslavnim Vlasima i Hrvatima, a od druge polovine 19. stoljeća snažnom političkom akcijom posrbljuje Vlahe i pravoslavne Hrvate po jednostavnoj formuli kako je vjerski pravoslavac istovjetan s nacionalnim Srbinom. Smušena politika narodnjačke stranke ne uspijeva odgovoriti na ove izazove, na koje odgovora tek moderni hrvatski nacionalizam Ante Stračevića, koji proklamira Hrvate kao viševjersku naciju - Hrvate katolike, pravoslavce i muslimane.

NOVA KNJIGA O HRVATSKIM ISELJENICIMA

Krajem lipnja ove godine izašla je iz tiska knjiga "Hrvatski iseljenički duhopis". Autorica Tuga Tarle i sama je okusila iseljenički život. Radila je i kao diplomat, te bila promotor hrvatske kulture u Čileu, Španjolskoj, Australiji i Slovačkoj.

Donosimo recenziju dr. sc. Marina Sopte i kratki pregled aktivnosti gospođe Tarle.

Recenzija

Tuga Tarle: Hrvatski iseljenički duhopis

Skupina od 16.647 očitovanih pravoslavnih Hrvata te činjenica da je od 186.633 stanovnika, koji su se očitovali Srbima, njih tek 52.879 izjavilo da im je srpski materinski jezik govori o još uvijek snažnom pritisku Srpske pravoslavne crkve, kojoj pravoslavni Hrvati moraju pripadati zbog nepostojanja vlastite crkvene organizacije.

Po objavljenim podatcima brojidbe pučanstva 2011. u Republici Hrvatskoj je živjelo 4.284.889 stanovnika, a od tog broja bilo je Hrvata 3.874.321 ili 90,42 posto. Po očitovanju nacionalne pripadnosti u udjelu hrvatskoga stanovništva zastupljeni su pripadnici i sljedećih naroda:

Prvi hrvatski predsjednik ideju pomirbe hrvatskoga naroda i europsko opredjeljenje nove republike neprekidno je usađivao u svijest hrvatskih ljudi.

Dr. Franjo Tuđman proklamirao je proces europske integracije Hrvatske već u prvim danima njezina osnivanja. Ta misao bila je - ako se dobro sjećamo - zapisana čak na prijavnicama za upis u članstvo Hrvatske demokratske zajednice.Tada je ideja Europe nešto vrijedila u hrvatskom narodu, koji se opraštao od antihrvatske jugodiktature i čeznutljivo težio boljem životu i demokraciji prema zapadnoeuropskom modelu, koji su nakon Drugoga svjetskog rata stvarali...

Što se promijenilo 1. srpnja 2013.?

Političarima je nestao glavni razlog postojanja jer ulazak u EU je ostvaren.

Dijete ne zna da se rodilo, ali to ne mijenja činjenicu da se rodilo. Slično je s našim početkom ovogodišnjeg srpnja, neposredno zacijelo nećemo osjetiti da se nešto rodilo, da se nešto promijenilo u našem životu, ali se promijenilo. Povijest ne ulazi u kuću svakoga pojedinca da mu kaže: "Evo mene".

Ali ona je tu i kad nam ne pozvoni na vrata. Tu je premda je od nas jako daleko kao što su jako daleko prirodni uvjeti po kojima smo sad u ljetu i o kojima imamo malo svijesti. Otkad postoje ljudske zajednice ljudi su bili nevažan ali glavni razlog zbog kojih su nastajale.

Već godinama u Hrvatskoj ključne pozicije u politici, medijima, nevladinim udrugama, kulturi, na sveučilištu drži manjina koja ne samo da ne voli Hrvatsku i svoj hrvatski narod nego se i srami na bilo koji način ili bilo kojim simbolom izraziti svoju pripadnost hrvatskom narodu i pokazati svoju ljubav za domovinu, nacionalni identitet, tradiciju i sve ono što nas čini Hrvatima.

Ta agresivna manjina vrlo grubo ali sustavno i nekorektno optužuje hrvatsku većinu prikazujući je krivotvorinama kao zadrtu nacionalističku i patrijahalnu, kao svjetinu koju treba žaliti jer živi u prošlosti i jer nema budućnosti. Za vladajuću agresivnu većinu, ljubiti svoju domovinu i svoj narod, biti vjernik i obiteljski čovjek, nešto je nazadno, konzervativno, primitivno.

U podijeljenoj i suprotstavljenoj Hrvatskoj na jednoj strani je većina stotine tisuća onih koji su svojim potpisom zatražili referendum o tome da je obvezno u Ustavu zaštiti obitelj i brak kao zajednicu muškarca i žene.

Molim vas da se očitujete, kao sisačko-moslavački dožupan, je li točno ono što pišu brojni mediji, da ste u ratu prenosili hvalospjeve o srpskoj vojsci, pisali ratnohuškačke tekstove, Slunj nazivali srpskim gradom i veličali neke osuđene srpske ratne zločince.

Pitala je ovo Marijana Petir (HSS), županijska vijećnica, sisačko-moslavačkog dožupana Bogdana Boru Rkmana, koji je na to mjesto izabran kao kandidat srpske manjine, na aktualnom satu sjednice Županijske skupštine održanoj u ponedjeljak 8. srpnja u Sisku. Na postavljeno pitanje Rkman nije odgovorio, jer je intervenirala županica Marina Lovrić Merzel ističući kako svi moramo poštivati Ustav, Ustavni zakon i prava nacionalnih manjina, te da govornica županijske skupštine nikome ne može služiti za raspirivanje strasti.

Neizručenje Josipa Perkovića Njemačkoj nedvojbeno je presedan u suvremenim kretanjima unutar Europske unije, ali i potvrda dobro nam znane istine da Hrvatskom ponovno vladaju Udba, KOS, Orjuna i razni drugi jugonostalgičarski elementi. U cilju razjašnjavanja ovoga velikog problema u hrvatskome društvu obratili smo se hrvatskome znanstveniku svjetskoga značaja, matematičaru i akademiku Josipu Pečariću, da nam ukratko iznese svoje viđenje problema i moguće naznake (raz)rješenja.

Pod čvrstom rukom druga Radmana, zvanog drug štafetna palica, iščezla je slobodoumnost na javnoj HRT, poput vode u pustinjskom zdencu. Program HTV srozao se na dno dna močvare, sportski program je bezličan, prazan i bez ikakvih sportskih prijenosa, filmski program je isti kao na onim komercijalnim Televizijima koje služe samo za zaglupljivanje gledatelja, a informativni je ugasio onu svijeću na kraju tunela. Nepotizam, kaos, anarhija su dosegli svoju kulminaciju. Čast Radio Sljemenu (odličnim novinarima i novinarkama i muzičkim urednicima), koji su svojom profesionalnošću postali maleni otok slobode.

Taj mračni beskrvni lik, štafetna palica, drži govore na konferenciji za novinare poput svojih učitelja, svjetskih diktatora, i svi su krivi osim njega, svi su negativci koji su njega "jadnika" otjerali u mrak.

Josip Perković nikada nije bio savjetnik Miroslava Tuđmana

Svečanost ulaska Hrvatske u Europsku Uniju zasjenila je afera Perković. Iznenadno otkazivanje najavljenoga dolaska za tu prigodu njemačke kancelarice Angele Merkel u Zagreb mnogi su doveli u vezu s osporavanjem provedbe europskog uhidbenog naloga i izglasavanjem "lex Perković" po želji vladajuće Kukuriku koalicije, zbog čega su zastupnici HDZ-a napustili sabornicu. O pogledima na cijelu aferu razgovarali smo sa saborskim zastupnikom prof. dr. Miroslavom Tuđmanom, nekadašnjim ravnateljem HIS-a.

Javor Novak (Portal HKV-a, 02. 07. 2013.) piše:

Fraza je (kako je) i Tuđman sanjao Europsku Uniju od 1968-me i o njoj govorio u devedesetima. Ta je Europska zajednica bila nešto sasvim drugo. Prošlo je mnogo vremena. Sigurno nitko nije sanjao toliki broj ucjena, podcjenjivanja i rasprodaje poduzeća, plinskih i naftnih nalazišta, ribljeg fonda te hrvatskoga mora, tijekom tako mnogo pristupnih godinica dok smo bili "na tom putu"... Nitko nije mogao ni sanjati tako jadan ulazak. S toga su kalkulacije: da je Predsjednik živ, bio bi ponosan - potpuno promašene.

Kako može itko biti ponosan kad vidi svojih ruku djelo kako je sada devastirano, pervertirano i zloporabljeno? Da je Predsjednik Tuđman živ, hrvatski bi ulazak u Europsku uniju imao dignitet, dimenziju i ravnopravnost. Ne bi se puzalo, rasprodavalo i ukupno na samome kraju blamiralo aferom 'Perković i drugovi'... i ne, ne bi se osvojilo skandal Merkel, kao prvu nagradu najniže lige.

Scenarij prvi

Nakon duge rasprave, Sabor odlučuje donijeti zakon o hrvatskom jeziku. Zakonom se određuje da u javnoj uporabi u Republici Hrvatskoj smije biti samo standardni hrvatski jezik, onemogućuje se poslodavcima da traže od zaposlenika da na radnom mjestu govore engleski, a sveučilišna predavanja i obrane doktorskih radova na engleskom jeziku strogo se ograničuju. Međutim, čim je donesen, zakon potiče snažnu reakciju velikoga dijela javnosti. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu skupina lingvista i aktivista proglašava zakon "fašističkim" i organizira velike demonstracije na Markovu trgu pod parolama "Jezik pripada nama, a ne vama" i "Pustite narod da govori kako oče".

Posljednji pravopis?

Hrvatska je dobila 27. lipnja 2013. godine još jedan pravopis i to onaj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Koji je on po redu u nizu postojećih, još nitko točno ne zna jer jedni vele da se radi sada o jednom i jedinstvenom, a drugi trenutačno nabrajaju ukupnu količinu hrvatskih pravopisa, uključivši sadanji, od 4 do 6. Točno se zna da je po brojnosti pravopisa Hrvatska prvak u svijetu, da je novi pravopis autorski i da je u njegovu sastavljanju sudjelovalo 15 institutskih doktora, da je javno dostupan i da se radnu inačicu pravopisa može kupiti za 20 kuna na kioscima.

Državni vrh u obrani Josipa Perkovića

Što se to dogodilo po sljednjih tjedana u našoj Hrvatskoj? Zašto je odjednom pet do 12 našega ulaska u EU problem broj jedan postao Josip Perković? Zašto je Hrvatska postala talac jednoga čovjeka? Jesmo li svjedoci nekih događaja za koje se može slobodno reći da su neka novost na domaćoj političkoj sceni? Ili je sve to samo neka epizoda koja će trajati još nekoliko dana, da bi se nakon toga stavila u ladicu kao da se ništa nije dogodilo?

Servilna Kukuriku-vlada zahvaljuje se Europskoj komisiji na svim jezicima, osim hrvatskog

Hrvatski jezik je od danas 24. službeni jezik Europske unije, no Kukuriku-vlada kao da je to zaboravila, pa se zahvaljuje na 23 službena jezika umjesto na svome. A na čemu se to zahvaljuje? Na tome što su bili "prisiljeni" potpisati sve što je od njih traženo, čak i izručenje naših generala i branitelja.

Doduše, nije bilo Ingrid s njenim "Pipl mast trast as", koju su neki već kopirali (vidi slikicu), ali je sama ideja žalosna i jadna. Kako je to zvučalo i izgledalo, pogledajte!

Predrag Lucić u tekstu Dan daj-dam državnosti, Novi list od 26. lipnja 2013. piše o danu državnosti kroz prizmu lopovluka u hrvatskoj državi. Za one koji ne znaju radi se o novinaru koji, prema sjajnom hrvatskom kolumnisti dr. sc. Damiru Pešordi (HRSvijet, 30. studenog 2012.), pripada tužnoj družbi ostarjelih pionira:

Predrag Lucić, u svojim je prljavim maštarijama skloniji fetišizmu, što dokazuje i naslov njegove "poetske" reakcije na oslobađajuću presudu u Haagu - To je nama naša borba dala: frižidera, štednjaka, regala. U svojoj fokusiranosti na materijalno Lucić prati sudbinu imaginarnog frižidera koji je poslije Oluje ukraden iz Knina i odvezen u Split.

S koliko žara ova vlast štiti udbaše i komunističke zločine, čak i pod cijenu da se zavade s Europom i sve nas osramote svojom balkanskom prevrtljivošću. Lex Perković ima svoju povijest.

Svoj negacionizam komunističkih zločina kukurikavci su spretno skrivali i prije ovog škandala s Berlinom, sve dok se nisu domogli vlasti. Tako su, kao opozicija, glasovali za ustrojavanje Ureda za istraživanje komunističkih zločina, da bi, došavši na vlast, isti ured ukinuli i stavili pod Ministarstvo branitelja.

Logično pitanje: Kakve veze Ministarstvo branitelja ima s komunističkim zločinima?

Europska unija je najbolja zajednica koju je ljudski rod ikada i igdje osnovao. (Zoran Milanović).

U Europi kroz povijest postoji stalna igra najvećih. Ta igra manifestirala se u činjenici da je zapadni/sjeverni dio Europe, danas nazvan jezgra, oduvijek bio opterećen osvajanjem, održavanjem i priželjkivanjem kolonija.

Sad kad i njega traže samo da ne cvili i ne plače!

Riječ je o Josipu Perkoviću! Kad je iz Njemačke stigla štura 'potjernica' za bivšim dužnosnikom jugoslavenske Službe državne sigurnosti, odnosno poznatim udbašem Josipom Perkovićem, čovjek bi u prvi tren pomislio da je riječ o iznimnom hrabrom 'ratniku'. A kad tamo - ovaj se počeo sakrivati u 'mišju rupu', drhtati, samo da ne plače i ne cvili, umjesto da već sutra zajedno s Ante Nobilom otputuje u Njemačku koja ga traži zbog navodnog pokolja nekih hrvatskih emigranata, prije svega Stjepana Đurkevića, kojeg su nevinog, baš kao i Brunu Bušića, ubili poput psa na cesti!

TAKO JE TO OD DAVNINA

Stanem li na vrh planine
i pogledam s te visine
svu ljepotu tih dolina
tako je to od davnina

Samo je jedan Dan neovisnosti Republike Hrvatske - 25. lipanj!

Republika Hrvatska proglašena je neovisnom i samostalnom državom na sjednici Hrvatskoga sabora 25. lipnja 1991. Tom prigodom doneseni su konstitutivni političko-pravni akti - Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, Ustavna odluka o suverenitetu i samostalnosti Republike Hrvatske, zatim Ustavni zakon o izmjeni i dopuni Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske i Povelja o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Republici Hrvatskoj.

Svi su ti akti - koje valja tretirati kao političko-pravnu cjelinu - objavljeni u Narodnim novinama br. 31 iz 1991.

Deutsche Welle na više stranica piše o predstojećem ulasku Hrvatske u EU, a napravili su i intervju s predsjednikom Josipovićem, kojeg možete pogledati na danoj poveznici.

Povodom skorog ulaska Hrvatske u Europsku uniju u njemačkim medijima se i dalje kritično izvještava prije svega o gospodarskom stanju u Hrvatskoj i strahuje da će ona postati teret za EU.