Zamisao o podizanju u istočnome Sarajevu spomenika atentatoru Gavrilu Principu, koji je u Sarajevu 28. lipnja 1914. hitcima iz pištolja ubio prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, ne bi bila samo dodatna politička podjela toga grada nego nadasve uzdizanje na pijedestal budućnosti - terorizam, jedan od najvećih globalnih zala današnjice koji osuđuje čitav kulturni svijet.

To bi bila, istodobno, jedna drska demonstracija zločina crnih ruku, kakvim inače obiluju prostori u dosegu velikosrpskih interesa, i to nakon što završe Zimske olimpijske igre u Sočiju, koje će u veljači proteći u znaku posebnih mjera predostrožnosti zbog straha od terorizma.

Ubojstvo Ferdinanda u Sarajevu bilo je okidač početka Prvoga svjetskog rata koji je prouzročio višemilijunske žrtve. Osim što bi podizanje takva spomenika na jednome zapaljivom i nestabilnom geopolitičkom području moglo dovesti do novih nasilja, ono bi bilo vjetar u leđa na početku ovoga stoljeća velikosrpskome programu koji je bio uzrokom golemih žrtva tijekom prošloga stoljeća, od Prvoga svjetskog rata do zaključno velikosrpske agresije na BiH i Hrvatsku.

Poplave su ništa prema 272 milijuna kuna za Milanovićevu ergelu

Tajnovitom nabavkom vladinog ureda u svezi novih samovoznih kočija 'visoke srednje klase' za potrebe rasipne hrvatske oligarhije, Slinić & Comp. kao da hoće poručiti svom do grla potopljenom puku: 'Ne možete vi, narode, toliko harača platiti koliko vašeg mukom zarađenog novca mi u vladi možemo potrošiti'!

"Ne ću valjda kočijom dolaziti na redovito 'mlaćenje prazne slame' u mojoj vladi", ruga se bahati čika Jovo narodu koji se doslovno guši u zaobalnim vodama s onu stranu na brzaka sklepanih zečjih nasipa podivljalih rijeka Kupe, Save, Odre, Korane, Mrežnice; koga briga!?

Odvjetnički ured dr. F. Schwank, Beč

uputio nam je pismo u kojem se obraća štedišama bivše Ljubljanske banke.

Odvjetnički ured dr. F. Schwank iz Beća i odvjetnička tvrtka dr. Mirko Siilvio Tischler iz Ljubljane, pravno zastupaju tvrtku P. BIRO d.o.o. iz Ljubljane, koja je specijalizirana za naplatu potraživanja investitora. P. BIRO je u kontaktu s klijentima (građanima bivše Jugoslavije) koji zahtijevaju od Ljubljanske banke povrat svojih deviznih depozita.

Nekoliko tužbi je u međuvremenu pozitivno riješeno. Europski sud za ljudska prava donio je odluku o subsidijarnoj odgovornosti Slovenije u slučaju Ljubljanske banke.

Dragi moj Damire!

Osjećao bih se jadano i bjedno da ti u ovome trenutku, kada sam to već u mogućnosti, na ovaj tužni dan sjećanja na tvoju pogibiju od četničkog velikosrpskog metka, i na ovaj način ne iskažem svoje dužno poštovanje i ljubav prema velebnoj žrtvi koju si za sve nas podnio, davši svoj mladi život za svoju i našu Hrvatsku. Kao tvoj brat po oružju i tvoj školski kolega, nikada ne zaboravljam i neću zaboraviti otići na tvoj grob, pa makar samo i o blagdan Svih svetih.

REPORTAŽA
Peto spomen-hodočašće u čast i slavu 13. siječnja 1578.

Pounje, Kostajnica, Dvor, utvrde Zrin, Gvozdansko... to su bile linije hrvatske obrane krajem 16. stoljeća. To je bilo predziđe kršćanstva - Antemurale Christianitatis, kako je papa Lav X. tada nazvao Hrvatsku. Pod naletima osmanlijskih osvajača i vlaških pomagača, na Banovini se stoljećima odupiralo pljačkaškim razbojnicima s istoka, živjelo se težački mukotrpno, mučenički napačeno i junački nepopustljivo. Obranu su organizirali knezovi Zrinski u više naraštaja, predvodili u borbama s Turcima, od Zrina do Beča, od Gvozdanskog do Sigeta. U majdanskim rudnicima kopalo se srebro i olovo, kovali su se srebrnjaci, po Europi kupovalo oružje za obranu i tako su se štitili posjedi i odupiralo barbarima na ostacima ostataka nekoč slavnog Hrvatskog kraljevstva.

Milanovićevu retoriku po kojoj u Europi do osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, u travnju 1941., nije bilo koncentracijskih logora i masovnih egzekucija na osnovi vjere i podrijetla ne treba ozbilojno uzimati u obzir, jer premijer tom izjavom nije samo relativizirao genocidni projekt nacističkoga sustava Hitlerove Njemačke, nego je doveo u pitanje sve žrtve holokausta, optuživši Hrvate da su za samo nekoliko dana do perfekcije organizirali državu, razvili u tjedan dana industriju, te njezine metode primijenili za maosvna uništenja ljudi, dok su im istodobno na teritoriju već bile raspoređene njemačke nacističke, talijanske fašističke i velikosrpske četničke okupacijske postrojbe, a jugoslavenski boljševički teroristi bili saveznici istih njemačkih nacista, najprije u inavziji na Poljsku, zaposjedanju zapadnoeuropskih zemelja, a potom i osvajanju bivše Jugoslavije, koja se zbog svoje neprirodnosti i velikosrpskoga terora nad Hrvatima raspadala po svim svojim šavovima.

Uz humor je sve lakše. Želimo lijepu nedjelju!

Da bi korisne biljke uspjevale, korov treba uništiti

Mladi je Jotam potkraj 2 tisućljeća prije Krista ispjevao gorku rugalicu bratu, koji je htio sam vladati pa je pobio svu braću, osim Jotama koji se uspio sakriti.

Mladićeva basna govori kako su šumska stabla zaželjela imati kralja, ali nijedno stablo koje je nešto vrijedilo nije htjelo nad drugima vladati.

Maslina je bila ponosna na svoje ulje, smokva na slatke plodove, loza na slasne grozdove i vino koje ljude krijepi i veseli.

Kao žrtvi velikosrpke tragedije, Hrvatskoj je najviše u interesu da Srbija prođe pravu katarzu,

da se istinski demokratizira i europeizira, prihvati odgovornost za agresiju i sve odgovarajuće političke, pravne i financijske obveze prema žrtvama. U našemu je nacionalnome interesu da kao članica Europske unije pokrenemo proces europizacije Srbije bez kompleksa manje vrijednosti te s jasnom strategijom i ciljevima.

Protiv takve hrvatske i europske politike bit će, sasvim sigurno, beogradski krugovi koji i dalje sanjanju o povratku na staro i dominantnoj poziciji Srbije u jugoistočnoj Europi.

Kum Slavko i kuma Marina

Pod pritiskom javnosti i bez ikakvih argumenata crvena vlast je morala pustiti na slobodu dr. Ivicu Babića, šefa liječničkoga sindikata. Nakon ove nove sramne epizode u demokratskom društvu istoga bi časa trebali odletjeti oni koji su ga nevinoga spektakularno uhitili i strpali u zatvor. Prije svih ministri Ranko Ostojić, Rajko Ostojić i Mirando Mrsić, a i njihov pretpostavljeni Zoran Milanović.

Da je uhićenje dr. Ivice Babića političko uhićenje potvrđuje i slučaj krivoga odabira svjedoka. Naime, tužiteljstvo je za svjedoke odredilo osobe, Berislava Mostovca i Luku Lovrenca, koji su preminuli, te djelatnika "virovitičkog Ureda za obranu Alojzija Režića", koji ne postoji. Tipično staljinističko-titovsko uhićenje; najprije uhiti, a lako je za 'dokaze'. Propjevat će uhićenik kada ga drugovi pritisnu..

Čvrsto uz načelna stajališta

Tako bismo mogli sažeti temeljni dio nove knjige prof. dr. Artura Bagdasarova izišle u Rijeci u nakladničkoj kući Maveda. Riječ je o knjizi koja (opetovano) nije prošla sito sufinanciranja državnih ustanova, onako kako je prošla, primjerice, Snježana Kordić sa svojom knjigom u kojoj negira postojanje hrvatskoga jezika.

Zvuči gotovo nevjerojatno, ali knjiga uglednoga kroatista izišla je uz potporu hrvatskoga izvandomovinstva i uz pripomoć Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Saborski zastupnik prof. dr. Miroslav Tuđman uputio je dva zastupnička pitanja predsjedniku Vlade RH Zoranu Milanoviću, a koja se tiču arhivske građe, uključujući one za koju je potrebna prethodna pismena suglasnost SDP-a, a istraživač da bi dobio takvu suglasnost mora potpisati izjavu "da neće zloupotrijebiti podatke i dokumente koji mu budu odobreni na korištenje".

U tom sklopu posebno zanimljivo je Tuđmanovo obrazloženje tih dvaju zastupničkih pitanja u kojem se iznose pojedinosti o skrivanju arhivske građe, kao i stavovi o stvarnim namjerama vladajuće koalicije glede Lex-a Perković, promjeni Ustava i odnosu prema komunističkim zločinima. (mm)

Prilozi za jezičnu arheologiju

"Lugari i seljaci-lovci posjeli uz nas, a kopovi su bili tako utruđeni da ne poiskaše hlada"

Kad god mi zazvoni neka stara riječ, posegnem za dragom obiteljskom akvizicijom, a to je Rječnik slovinsko-talijanski Dragutina Parčića. Čitanje s razumijevanjem potaknuto jezičnom arheologijom beskrajno je zanimljivo.

Davanje važnosti očuvanju modela jugoprošlosti, općenito kriza hrvatskoga društva te politička, ideologijska i svjetonazorska polarizacija, koja je sve bliža mržnji s mogućim katastrofalnim posljedicama ne samo za postojeći stupanj demokracije nego i za prosperitet hrvatskoga društva i unutar Europske Unije povod su ovom razgovoru s Ivom Bancem.

Gospodine Banac, u svibnju 2009. u razgovoru za Vijenac tvrdili ste da je Hrvatska natopljena mržnjom. Ima li danas mržnje više ili manje?

Što više neuspjeha, nemira, sukoba i straha, posebno straha, to više mržnje. Danas je kod nas sve u mnogo gorem stanju nego prije četiri godine, premda ni onda nisu cvjetale ruže. Živimo u verbalnom građanskom ratu. Posebno me plaši kako razni sijači mržnje, a mediji su ih puni, ne shvaćaju da riječi imaju posljedice, da pretjerana samouvjerenost nije znak znanja ili snage, da neumjerenost izaziva neumjerenost.

Ako Stožer za hrvatski Vukovar, Crkva katolička, građanska udruga ''U ime obitelji", generalski zbor HV-a i HVO-a (svi su u srijedu nazočili osnivanju SHZ) daju potporu Savezu za Hrvatsku tj. okreću leđa Karamarku, tko je onda istinska desnica?

Poznato je još iz biblijske mudrosti, da je jedinstvo naroda najvažnija pretpostavka za njegov opstanak i njegov prosperitet.

Narod koji je jedinstven, on je u pravilu nepobjediv, pa makar na njega udarila i velika sila. Glavni razlog našeg neimanja vlastite države dugih 888 godina je bilo nejedinstvo naroda, bolje kazano nejedinstvo političkih elita kroz povijest. Od vremena osnutka Republike Hrvatske kao nezavisne države, to jedinstvo je bilo koliko toliko prisutno za vrijeme Domovinskog obrambenog rata. A odlaskom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana s političke scene došlo je do pravog političkog, ideološkog, stranačkog i svakog drugog nejedinstva i raskola u hrvatskom nacionalnom korpusu. Taj raskol je otišao sve dotle da su u dva navrata na vlast došle strukture bivšeg komunističkog režima izrazito ili gotovo neprijateljski nastrojene prema opstojnosti i same države.

"Borba protiv deficita je besmislena ako se ne poveća proizvodnja i zapošljavanje. Vlada više neće tolerirati uprave javnih poduzeća koje ne znaju, ne mogu i neće",

izjavio je - kako su prenijeli mediji - predsjednik Vlade na konferenciji o temi >Poslovanje, restrukturiranje i ulaganja javnih poduzeća u 2014. godini< održanoj u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture u Zagrebu u srijedu 29. siječnja. Citirane riječi iznimno su znakovite pa zaslužuju makar djelomičnu analizu i osvrt.

Poznato je da su javna poduzeća tvrtke u državnom vlasništvu ili pod državnom kontrolom, što znači da su to poduzeća kojima upravlja politika i to ista ona politika koju provode u pojedinom mandatu stranke ili koalicija na vlasti.

MUKA NA DESNICI

Hrvatska je neuspjela priča, jedna tužna priča, jer to nije zemlja napretka, solidarnosti, pravde, pravednosti i humanosti. Sve to nije, jer nije zemlja slobode. Vrijednosti su izdane, a očekivanja iznevjerena.
Borbom za slobodu cilj nije postignut i time borba ne smije stati, prestati. S njom treba nastaviti dok se cilj ne ostvari. Primarni cilj danas jest rušenje nasađene diktature i uspostava istinske demokracije.

Denis Lattin:

Donosim eksluzivni pregled mjesečnih plaća EPH-ovih urednika i novinara:

Socijaldemokracija u politici bi trebala spojiti socijalnu pravednost s demokracijom. No gdje je ona danas u Hrvatskoj? Tko se predstavlja kao socijaldemokrat? Partija (SDP), proizašla iz totalitarizma u kojem je nastala i koja baštini većinu te ideologije, samo govori o demokraciji, a njihovu socijalnu pravdu narod svakim danom sve više osjeća na svojim leđima. Kako bi u konačnici mogla završiti partijska socijaldemokracija?

Razvidno je da su lažni socijaldemokrati (SDP) došli na vlast koristeći se politikom kojom su prevarili i obmanuli narod. Govorili su o nužnosti promjena. No što su promijenili? Očito su mislili na sebe i svoje oligarhe, a ne na narod i državu. Kako oni prakticiraju socijaldemokraciju, ovo ljeto nam je najbolje demonstrirao prvi čovjek socijaldemokratske partije Zoran Milanović kupajući se u ladanjskoj vili svoga prijatelja oligarha.

Odvjetnik Josipa Šimunića Davor Prtenjača dobio je pismeno obrazloženje Disciplinske komisije FIFE, koje je upućeno i na adresu hrvatskog reprezetantivca Josipa Šimunića.

Na čak 16 stranica obrazloženja pisanog na engleskom jeziku, kojeg ekskluzivno objavljujemo na stranicama Fenixa, Fifina komisija obrazlaže svoju odluku o visokoj kazni Josipu Šimuniću. U njoj između ostalog stoji da je Šimunić "uvrijedio dignitet grupe osoba kroz diskriminacijske riječi u odnosu na inter alia, rasu, vjeru ili podrijetlo" na utakmici između Hrvatske i Islanda.

Kada predsjednik Josipović i drugi obnašatelji najvažnijih državnih funkcija zajapureno govore o pojavi neoustaštva u današnjoj Hrvatskoj, u čemu idu toliko daleko da i u inozemstvu podanički podilaze historijskim manipulatorima govoreći o "ustaškoj zmiji" koja gmiže našom Domovinom (Josipović, u obraćanju zastupnicima izraelskog Kneseta, ili prilikom svoje službene posjete Londonu), sami sebe nastoje prikazati istinskim, a u stvari lažnim antifašistima, koji se gnušaju hrvatske nacionalne povijesti, osim one internacionalne-komunističke.

Tako će naši dužnosnici i tvorca moderne hrvatske države, dr. Franju Tuđmana, olako i nekritički rado svrstati u red hrvatskih nacionalista i obnovitelja NDH, čime stigmatiziraju i samu državu koju u inozemstvu predstavljaju. Tragedija je što ti odnarođeni hrvatski vlastodršci ne znaju da taj isti politički svijet još uvijek zadržava već desetljećima kreirano mišljenje o Hrvatima isključivo kao fašistima, nacističkim slugama i zločincima, bez bilo kakvog znanja ili spominjanja njihovoga antifašizma.