Uz centralnu proslavu u Kninu, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 18. obljetnica vojnoredarstvene operacije 'Oluje' obilježili su se diljem Hrvatske. A kako je to bilo u Zagrebu? Mediji su događaj pratili, no izvješća su bila nedovoljna.

Hrvatski branitelji, vojni veterani, već se godinama u Zagrebu trude na Dan domovinske zahvalnosti odati dostojno poštovanje kako to događaji poput 5. kolovoza 1995. i zaslužuju. Svečana proslava "Domovini u čast" započela je polaganjem vijenaca na zagrebačkom groblju Mirogoj ispred spomenika Glas hrvatske žrtve - Zid boli, kod središnjeg križa preminulih branitelja te na grobu prvog Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.

Zamislite da nam je Josipović, ovako nevjerojatno koncilijantan prema Beogradu i njegovoj četničkoj vlasti, da nam je on predsjednik u ratu!

Pogledajte kako uz svu pozitivnu Tuđmanovu baštinu ljevica vlada Hrvatskom i kako se sa njom ponaša, pogledajte tu patološku, upravo narkomansku ovisnost o regiji i iznad svega Beogradu i sad si zamislite da uopće nije bilo Oluje, da je ostala tzv. Krajina, da je plan Z4 realiziran! Jer cijeli taj politički spektar koji smo na djelu vidjeli nakon Tuđmanove smrti nedvosmisleno govori da nikada niti jedan politički lider osim Tuđmana ne bi hrvatskoj vojsci dao zapovijed za Oluju. Pa od Tuđmanove smrti niti jedna vlast nije vratila niti Svetu geru!

Dragi Hrvati i Hrvatice, prijatelji Hrvatske, čestitamo vam

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti

i Dan hrvatskih branitelja

koje ne smijemo nikada zaboraviti, nego im vječno biti zahvalni za slobodnu nam Hrvatsku.

I dok je srca, biti će i Hrvatske!

Zartvorili kafić u Zadru jer su inspektori pronašli 128 kn viška u blagajni

A što su drugo trebali učiniti? Ne držati se zakona kao pijani plota (kako je to mudro rekao drug nam Tito), pustiti da vlasnice kafića omaste brk s tolikom lovom? A samo neplaćeni PDV na 128 kn, doprinosi, prirezi i zarezi?

Nekon tipu na Pelješcu našli 10 kn viška u blagajni. Da ga se pustilo da potkrada na takav način državu, tip bi sigurno već za godinu dana kupio smartphone. Propisi se moraju poštivati! Osim možda kod predstečajnih nagodbi. Nekad su ptice umirale pjevajući, a danas vlasnici kafića i prodavači na tržnicama umiru čekajući da ih posjete Linićevi momci.

Konačno je i to završilo. Hrvatska je nakon velikih muka i problema konačno postala punopravna članica Europske unije. Tim činom, može se reći velikim događajem u povijesti hrvatskog naroda, bez obzira na sve proturječnosti završava jedno herojsko razdoblje u povijesti hrvatskog naroda, iako mnogi povijesni procesi nisu završeni, iako ulaskom Hrvatske u Europsku uniju nije do kraja riješeno hrvatsko nacionalno pitanje.

Čak bi se moglo reći da nisu otklonjene neke povijesne opasnosti i ugroze koje mogu dovesti u pitanje ne samo budućnost nego i opstojnost hrvatskog naroda u narednih stotinu godina. Dakle, iako je jedno burno razdoblje je završeno nije vrijeme za slavlje jer mnogi otvoreni problemi sudbinskog značenja za hrvatski narod nisu riješeni.

I zadnji dani pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju protekli su u mučnim političkim borbama i ideološkim sukobima i podjelama unutar hrvatskog naroda, a usudim se reći i katastrofalnim pogreškama hrvatskog državnog vodstva.

Povjesnici nas uče da su Hrvati od sredine sedmog do početka devetog stoljeća primili kršćansku vjeru

Oni na temelju toga zaključuju da su Hrvati kao zajednica već prije trinaest stoljeća pripadali krugu europskih kršćanskih naroda. Jedan od najvažnijih događaja u povijesti hrvatskoga naroda zbio se 7. lipnja 879. Toga dana papa Ivan VIII. u pismu knezu Branimiru pozdravlja hrvatskoga kneza i kao vladar Europe priznaje mu vlast nad Hrvatskom. Tim činom - kažu povjesnici - Hrvatska je međunarodno priznata.

Može nas zabrinjavati činjenica što na javnoj sceni nema naše mladeži

Više puta u hrvatskoj povijesti ona je predvođena studentima mladenački buntovno i glasno ustala u obranu egzistencijalnih nacionalnih i ljudskih vrijednosti.

Životna stvarnost nas svakodnevno upo zorava i uči da je istina temeljna odrednica i smisao ljudskog života. O tome nas je Isus jednostavno poučio rekavši: "Ja sam put, istina i život". Mogli bismo slikovito reči da čovjek, čim se rodi, kreče na put koji vodi do kraja života, odnosno do smrti. Taj put koji zovemo životom nije uzaludan, odnosno ima smisao i svrhu ako nas u našem djelovanju vodi i usmjerava istina, odnosno ako je istina naš pogled na život, naš svjetonazor.

Izlaganje na skupu "Što poslije haaških presuda bosanskohercegovačkim Hrvatima?" u HKZ-Hrvatskom slovu, 13. lipnja 2013.

Nepravomoćne haške presude hercegbosanskim Hrvatima - Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, generalima Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću te Valentinu Ćoriću, ali i već odavno zatočenom Dariju Kordiću nedvojbeno su presude političkoga karaktera. Odluka sudskoga vijeća Haaškoga suda u slučaju Prlić i drugi, da zbog obrane vlastite slobode i svoga teritorija proglasi političko vodstvo Republike Hrvatske i Hrvata u BiH zajedničkim zločinačkim pothvatom, a hrvatski narod s obje strane granice praktično zločinačkim narodom, sramotna je odluka, koja pokazuje da ne može postojati objektivan međunarodni sud za ratne zločine, jer se u odlukama suda odčitavaju isključivo utjecaji kolonijalističke politike velikih sila. Hrvatski narod zato ne može prihvatiti kriminalne odluke sudskoga vijeća Haaškog suda.

Ivo Josipović, uvjerljivo najpopularniji političar u zemlji, opet je dao intervju. Ovaj put za Deutsche Welle. Takav je predsjednički posao u Hrvatskoj, uglavnom se svodi na davanje izjava o svemu i svačemu.

Prošli put je Josipović dao intervju Richardu Questu kojega je policija svojedobno uhitila u njujorškom Central Parku s jednim krajem gajtana oko vrata i drugim krajem oko onog užeg vrata, smještenog niže. Te drogom u cipeli.

Ne znamo kojemu je novinaru ovaj put Josipović dao intervju, ali znamo što je rekao. Neke izjave iz tog intervjua krajnje su neobične za predsjednika države. Kao da je, ne daj Bože, ovaj put njemu gajtan bio oko vrata.

DA NE BUDE ZABUNE

Davnih godina, u moje studentsko vrijeme i vrijeme Nikite Hruščova, Večernji list je donio izvještaj o posjeti sovjetskog vođe jednoj svinjskoj farmi. Uz fotografiju je stajo tekst: "Nikita Hruščov na svinjskoj farmi - stoji desno uz ogradu" (smisaono po sječanju). Ništa ne bi bilo neobično, da je na slici bio još netko iz pratnje, ali, osim Hruščova, na fotografiji su bile još samo svinje!

Na fakultetu je ta priča još dugo bila izvor zabave. Rugali smo se novinaru, pitajući se ipak je li to bilo slučajno ili namjerno.

Više sam puta pisao o Srijemu, a osobito njegovim povijesno-političkim granicama, vjerujući kako će se o Srijemu konačno početi točnije govoriti i pisati u hrvatskim medijima, osobito na radiju i televiziji.

Ali nažalost, to se dosad nije dogodilo! Zato sam odlučio o tome progovoriti i u Hrvatskome slovu sa željom da ukratko odredim Scim pojam i upozorim na poneke netočnosti.

Svaki čovjek se osjeća dobro kad privede kraju neki posao, pogotovu onaj u koji uloži puno znanja i truda. Ovih dana iz tiska izlazi naša šesta knjiga o povijesti Bijelih Hrvata.

Sve do prije dvadesetak godina nije se smjelo ni zucnuti o perzijskoj pokrajini Haruatiji iz koje potječe hrvatski narod. O Hrvatima se je u udžbenicima i pisalo samo da potječu iz krajeva tamo negdje iza Karpata. U objema Jugoslavijama nije bilo mudro čačkati po još starijoj povijesti. Čak su i zagrebački odljevci dviju tanaiskih ploča maknuti da ne bi netko pročitao na njima ime Horoathos i zaključio da je hrvatski narod stariji od srpskoga. Podatci od bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta o osamdeset tisuća bjelohrvatskih konjanika koji su kod Đakova 626. god. do nogu potukli Avare smatrani su nevjerodostojnima.

* 28.01.1923. Garešnica kraj Bjelovara
† 09.03.2000. Rijeka, pokopan na zagrebačkom Mirogoju

PJEVAČ S INTERNACIONALNOM KARIJEROM

Nakon srednje škole, Ivo Robić dolazi u Zagreb, upisuje studij prava i istovremeno počima svirati u zagrebačkom Grill Room baru (današnja Gradska kavana) i kod Tucmana na plesnim večerima. Ivo Robić je izučeni glazbenik, on pjeva, svira klavir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas, a sa skladanjem je započeo još 1950-ih u Državnoj muzičkoj školi u Gundulićevoj ulici u Zagrebu.

Godine 1789. započela je građanska revolucija u Francuskoj. Kao i svaka revolucija, s izuzetkom seksualne, odmah je počela jesti svoju djecu. Po mogućnosti nenaoružanu. Hrabri revolucionari stavili su odmah u početku svoje živote na kocku kako bi zauzeli zloglasnu i naizgled neosvojivu Bastillu.

Taj herojski pothvat napredne slobodarske misli danas se slavi kao nacionalni praznik svih Francuza. Francusko oduševljenje za taj herojski čin nije mogla pomutiti ni činjenica da je u Bastilli, u času herojskog proboja revolucionara, bilo 7 zatvorenika i nekolicina čuvara. Maximillian Robespierre, jedan od vođa Revolucije, navodno je izjavio da bi oni osvojili Bastillu čak i da je u njoj bilo duplo više čuvara. Bez obzira na sve, 14. srpnja 1789. g., slavi se kao pad Bastille i simbol nove Francuske.

Europska unija zabrinuta za život beba

Jeste li ikada čuli da je neka beba umrla zato što ju je zadavila vrpca na kojoj je bila pričvršćena duda? Naravno da niste.

Niti Europska komisija nije čula za bilo što slično, priznali su to sami, ali se ipak više od 10 godina bavila tim "prevažnim" pitanjem. I donešena je uredba kojom se regulira sve oko dude!

Zašto bi bilo komu smetalo da se u Ustav RH uvrsti odredba o nezastarijevanju politički motiviranih zločina?

Da je bilo više senzibiliteta za politički puls hrvatskoga naroda, ta je odredba odavno trebala biti u Ustavu. Aktualno odbijanje oporbenih političkih stranaka da podrže taj SDP-ov prijedlog sasvim sigurno nije nedostatak osjetljivosti za to pitanje, nego odgovor na loše skrivene namjere SDP-a da izmjenom Ustava potisnu skandalozne političke, moralne i druge posljedice nedavno izglasovanog 'lex Perković'.

ZAHTJEV

S obzirom na jedinstveni slučaj i način na koji se progoni Karolinu Vidović Krišto, a koji je najbolja slika ideologizacije koja se od postojanja Hrvatske države i Hrvatske radiotelevizije, pogotovo u zadnje vrijeme, provodi na HRT-u, zahtijevamo:

- neopozivu ostavku Glavnog ravnatelja Gorana Radmana.

- neopozivu ostavku svih rukovoditelja i urednika na HRT-u.

- neopozivu ostavku predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Zdenka Duke te svih predstavnika HND-a kako na HRT-u, tako i u ostalim medijima.

Zašto Otvoreno pismo? Odgovor je jednostavan - česta praksa ogluhe administracije u RH prisiljava nas da joj se obraćamo putem raspoloživih medija kao jedinog garanta da će poruke stići na adrese onih kojima su upućene.

Unaprijed zahvaljujem na iskazima vaše potpore ovom prijedlogu koje možete uputiti na gore navedeni poveznik gradonačelnika Obersnela (gradonacelnik@rijeka.hr) s kopijom na moju e-adresu (tarletuga@gmail.com).

Što više potpore ovome prijedlogu, to veća vjerojatnost da će ideja o iseljeničkom muzeju u Rijeci naći put do onih koji odlučuju.

(Na slici: Vojko Obersnel)

Da je Hrvatska policijska zemlja, te da su pojedini ministri izvan zakona, svjedoči situacija u kojoj se na dan proslave ulaska Hrvatske u Europsku Uniju našao Vid Guštin (na slici), hrvatski iseljenik koji već 44 godine živi izvan Hrvatske, u dalekoj Kanadi.

Guštin, inače podrijetlom iz Karlovačke županije tijekom ljeta zaje-dno s obitelji boravi u Tumju pokraj Zadra. Te nedjelje, 30. lipnja bio je u Zagrebu, u posjetu sestri Ani kamo je doputovao vlakom iz Karlovca zajedno sa suprugom Maricom. U nedjeljnim jutarnjim satima uputio se do trga kako bi na kiosku kupio novine.

Lex Perković ili Lex talionis?; "Oko za oko, zub za zub"

Hrvatskoj vladajućoj klasi odgovara takozvani Lex Perković, jer bi ishitreno izručenje Josipa Perkovića lagano moglo dovesti do usvajanja opasnog "lex talionis". Rečeno pučkim hrvatskim rječnikom, moguće izručenje Perkovića pravosudnim vlastima Njemačke, dovelo bi do nepredvidivog razvoja događaja u Hrvatskoj i do zakonske lavine "oko za oko, zub za zub."

Ne treba biti naivan. Perković je samo jedan od brojnih kotača u bivšem represivnom jugoslavenskom aparatu.

U povodu mrežne objave Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a

Hrvatska kulturna i znanstvena javnost godinu je dana posredovanjem javnih općila pripremana na hrvatsko pravopisno čudo: nov, moderan, sveobuhvatan, pomirben i jedinstven hrvatski pravopis, koji će na najvišoj znanstvenoj razini riješiti naše dugotrajne pravopisne prijepore i zauvijek zatvoriti stranicu pravopisnoga razdora. Jamstvo za to trebala je biti skupina jezikoslovaca u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) u Zagrebu, predvođena novim ravnateljem, dr. se. Željkom Jozićem. Bolji poznavatelji naše pravopisne problematike i rasporeda kroatističkih snaga u zemlji nisu mnogo polagali na bučnu najavu novoga pravopisa niti su vjerovali da će filolozi iz Instituta riješiti tzv. pravopisne dvojbe, jer one nisu izišle iz struke nego iz politike, pa ih po naravi struka ne može ni riješiti. Kad bi uistinu pravopisni problemi bili strukovni, teško je povjerovati da se do Jozića i institutovaca ne bi bilo našlo u hrvatskoj filologiji ljudi koji ne bi znali riješiti strukovne probleme i o tom se dogovoriti.

ZABLUDE ŠVICARACA I ZABLUDE O ŠVICARSKOJ

Švicarci su izmislili Chalet (drvena planinska kuća), kreirali fondue i oduvijek živjeli na otoku mira! Pogrešno! Ništa nije kako izgleda ili se priča.
Iz knjige "Švicarski leksikon popularnih zabluda" (autorica: Franciska Schlaepfer) saznajem da Barry, pas Bernardiac nikada nije stvarno nosio bačvicu oko vrata, a da u Švicarskoj popularna kartaška igra "Jassen", nije izmišljena u Švicarkoj, već je vjerojatno došla iz Indokine. Zvukove slične jodlanju od pamtivjeka prakticiraju afrička pastirska plemena.

Treba nam

"Dan aktivnog sjećanja na žrtve jugokomunističke strahovlade"

Ponedjeljak, 17. lipnja

Vozim, kao i svako jutro, oko 35 km na posao i usput slušam vijesti. Bavarski radio (Bayem 5) ali i sve druge postaje donose vijest dana. Danas je 17. lipanj, do ujedinjenja slavljen kao Dan njemačkoga jedinstva, a nakon ujedinjenja je to"dan aktivnoga sjećanja" na ustanak 1953. u Istočnom Berlinu protivu komunističke strahovlade. Oko milijun ljudi je sudjelovalo u ustanku koji bijaše skršen sovjetskim tenkovima i trupama Ministarstva za državnu sigurnost.

Vraćajući se s predavanja opet slušam radio, a navečer i na televiziji gledam: žrtvama 17. lipnja se poklanjaju - zajedno stavljajući vijence na njihov grob - predsjednik Gauck, kancelarka Merkel i predsjednik Bundestaga Lammert. Svi se prisjećaju žrtava komunizma koji su tražili najprije slobodu, a potom i njemačko jedinstvo.