Podsjetit ću, Saša Kosanović je onaj lik koji se u travnju 2011. na vlastitom Facebook profilu pohvalio da nije "završio ništa, al' je odlučio raditi na HTV-u" pa je zahvalio "didi i 9. udarnoj dalmatinskoj brigadi (!)" što je u tome uspio.

Zaista, veliki pozitivac i krasan primjer pozitivne selekcije. S vremenom, kako to često biva, čovjek kojemu diploma nije bila potrebna za radno mjesto, koji nema ni potrebno znanje i stručnost za ono što radi, ne samo da nema obraza ostaviti se posla koji ne zna raditi, nego bez kompleksa želi kadrovirati, čak i po znanstvenim ustanovama, pa traži smjenu onih koji se ne slažu s njegovim stavovima, nakon što ih izmišljenim pričama, zamjenom teza i poluinformacijama pokušava diskreditirati.

Četvrtu godinu za redom branitelji okupljeni oko "Hrvatskih ratnih veterana" na tržište će plasirati svoje proizvode, znanje i usluge putem sajmova koji nisu organizirani samo za braniteljsku populaciju

Nakon rezervacije prostora osmog paviljona 21. jesenskog sajma u Gudovcu započela je animacija članova okupljenih oko projekta "Ratnici u miru - Warriors at peace".

Josip Broz Tito nije bio hrvatskog, odnosno jugoslavenskog porijekla, navedeno je u dokumentu CIA-a o fonetskoj analizi jezika kojim je govorio,

koji je nedavno deklasificiran i objavljen na internetskim stranicama te američke agencije, prenosi u ponedjeljak beogradski list Politika. CIA je analizirala jedan Titov govor iz 1977. godine i ustvrdila da on govori "srpskohrvatskim" jezikom, ali sa stranim naglaskom. Problem je, kaže CIA, u Titovom izgovoru samoglasnika "i" nakon suglasnika koji je zvučao puno bliže ruskom ili poljskom jeziku nego što bi to bilo na njegovom "navodnom materinskom jeziku".Autori dokumenta kažu kako bi bilo logično pretpostaviti da je Tito zapravo Rus ili Poljak, ali i naglašavaju da je to samo pretpostavka. (poslovni.hr)

U srpskim dokumentima, među razlozima pada zapadne Slavonije, navodi se dugo i pomno planiranje i pripremanje hrvatskog napada. Posebno se ističe detaljno prikupljanje podataka o srpskim položajima, pri čemu su "korišteni diverzanti HV-a, ali i pripadnici UNPROFOR-a, lokalno stanovništvo i šverceri".

Među njima su i dokumenti "Republike Srpske Krajine" ("RSK") koji govore o razlozima "pada zapadne Slavonije". Na temelju tih dokumenata povjesničar Ivan Brigović objavio je znanstveni rad, čije djelove koristim u ovoj kolumni.

Podsjetit ću, stupanjem na snagu Sarajevskog primirja, 3. siječnja 1992., sukobi na području zapadne Slavonije su zaustavljeni, čime je oko 600 km2 njenog teritorija ostalo pod srpskom okupacijom. Prema svojem "Statutu", proglašenom 18. travnja 1992. u Okučanima, "Srpska oblast Zapadna Slavonija" bila je teritorijalna jedinica u "Republici Srpskoj Krajini".

Kako je izigrana hrvatska težnja za slobodom i držvom u drugom svjetskom ratu?

Prije nekoliko mjeseci nakladnička kuća 'Despot Infinitus d.o.o.' objavila je knjigu 'Borba Hrvata protiv Trećeg Reicha - hrvatski protuosovinski otpor i dinamika vojno-političkih strategija na hrvatskom ratištu u Drugom svjetskom ratu'. Autorica Neva Mihalić navela je da ju je napisala u ime slobode hrvatske nacije. Nakon čitanja ove knjige, shvatimo zapravo koliko mi Hrvati malo znamo o Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, a i ono što znamo, uglavnom je pogrešno. U predgovoru knjizi, novinar i publicist Zvonimir Despot istaknuo je da je riječ o knjizi kakve još nije bilo u Hrvatskoj te da bi ova knjiga trebala postati nezaobilazan hrvatski udžbenik za Drugi svjetski rat u nas. Bolji povod za ovaj veliki intervju s autoricom nije moguće ni zamisliti ni poželjeti.

U svakoj formi memorije postoji ono što nazivamo pozitivni i negativni naboj. Ti su naboji spremni proizvesti reakcije koje u najdubljoj formi diraju stanje duha, psihologiju ljudskog bića i osobnost jednog naroda. Pišući o memoriji, filozof Montaigne kaže u svom eseju De la Présomption da je 'memorija jedan zadivljujući alat i usluga, bez koje bi prosudbe imale najveće poteškoće postojati i služiti svojoj svrsi'.

Kultura, za koju mnogi kažu da u svojoj epidermi ne služi ničemu, unatoč ogromnim količinama akumuliranih i zaboravljenih sjećanja, ostaje važnim čimbenikom onoga što je ostatak nakon svih zaborava.

Kako opravdati režimsko uhićenje prosvjednika zviždača u Kninu

koji, ispostavilo se, nije čak ni zviždao jer ne zna, nego je hukao i ponešto dobacivao premijeru Milanoviću za vrijeme njegova govora na proslavi obljetnice Oluje u Kninu? U režimskim, lijevo orijentiranim medijima, vidjeli smo dvije vrste reakcija. Jedni čak i opravdavaju uhićenje pozivajući se na Zakon o prekršaju protiv javnog reda i mira. Oni bi sutra opravdavali s jednakim fanatizmom i ubijanje, kao što su to radili u vrijeme komunizma.

Drugi, pak, ponešto su skeptičniji prema odluci policije da pritvori prosvjednika s obzirom da se to u 21. stoljeću kosi sa svim demokratskim standardima u demokratskom i uljuđenom svijetu, ali su zato i uhićenog prosvjednika i sve ostale koji su u Kninu zviždali premijeru praktički proglasili divljacima, građanima drugog reda, kao nekoga tko uopće ne pripada u kategoriju ljudi. U sotonizaciji je, dakako, prednjačio Jutarnji list iz sustava EPH u vlasništvu Ninoslava Pavića.

Eva Kirchmayer Bilić opisije kako je doživila ovogodišnju proslavu u Čavoglavama u tekstu Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja A.D. 2013. Hrsvijet, pa kaže:

Potom se onaj isti usklik i poziv "Za dom!", poznat iz završnog zbora iz opere "Nikola Šubić Zrinjski" Ivana pl. Zajca iz 19. stoljeća, zaorio u 21. stoljeću i iz Markovoga grla, do stotinu tisuća odgovora: "Spremni!".

Nema dana da se bar jedna cigla te jedva sazdane države Hrvatske ne sruši, nema tjedna da bar jednom ne brišemo pljuvačku s lica hrvatske države i njezinih osnivača, nema faktički niti jednog društvenog ili političkog događaja u kojemu ne čujemo stari jugoslavenski lavež!

Glavna greška Haaga

"Ako dižeš optužnicu protiv Srba, moraš i protiv Hrvata i Muslimana, radi ravnoteže i pomirenja"

Payam Akhavan, jedan od trojice branitelja generala Ante Gotovine na haaškom suđenju, gostovao je u ponedjeljak u političkoj TV emisiji BBC-a "Hard talk". Akhavan je fascinantna osoba, kao mladić s obitelji bježi 1991. iz rodnog Teherana jer je nakon Islamske revolucije pripadništvo monoteističkoj religiji Bahai, koju islamisti drže neprijateljskom sektom, bilo smrtno opasno.

Poštovani/a

prof. Ivan Matarić, predsjednik
Dunja Gaupp, dopredsjednica

Kao hrvatski čovjek, neću reći branitelj, jer nas branitelje naši političari u Hrvatskoj smatraju kao zadnju rupu na svirali, naše dostojanstvo je ugroženo baš od strane onih koji su na čelu HRVATSKE, a većina u vrijeme trajanja Domovinskog rata nisu ostali braniti svoj dom već su otišli kuda koji, a danas nas branitelje smatraju nižim staležom.

Dragi članovi Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj,

posredstvom sam primio vaše otvoreno pismo Državnom uredu. Moram priznati da ste pogodili u bit problema.

Nitko od silnih hrvatskih udruga izvan Domovine nije javno zauzeo takav stav. Svi gledaju kako da Hrvatsku iscrpe do kraja i totalno je unište.

Nebrigu države Hrvatske za one koji su je stvorili - više ne možemo podnijeti

Najoštrije osuđujemo dodjelu financijske pomoći udrugama Hrvata u inozemstvu, tako dugo dok naši branitelji i njihove obitelji ne znaju kako preživjeti sutrašnji dan

Kap koja je prelila čašu gorčine i natjerala nas na to da se javno oglasimo, pismo je gospodina Mladena Pavkovića koje smo primili prije nekoliko dana (link u nastavku teksta).

Nakon svega što je prošao u Domovinskom ratu, Čulina prodaje sve, pa i svoj život da preživi njegova četveročlana obitelj!

Što se to događa s istinskim hrvatskim braniteljima? Kad se kaže ili objavi da su ne mali broj prisiljeni kopati po kantama za smeće, da nemaju od čega živjeti, da su bačeni na dno dna (na koljena), onda se to ne uzima za ozbiljno, baš kao ni mnogobrojna samoubojstva ljudi koji su bili prvi kad je trebalo.

Eto, opet nam se javio istinski hrvatski branitelj dragovoljac Domovinskog rata Zvonko Čulina iz Nove Gradiške (Prvča 38, gdje živi sa svojom četveročlanom obitelji kao podstanar). Bio je hrvatski policajac, trenutno obnaša dužnost predsjednika Udruge HBDRP BPŽ i dopredsjedika Zajednice Udruga HBDRP RH, već je štrajkao glađu, ponudio je na prodaju i svoj vlastiti bubreg, jer njegova obitelj i on stjerani su u kut, u mišju rupu.

Mi hoćemo i mi to možemo

kada smo mogli u Domovinskom ratu preskočiti veće i izazovnije prepreke, možemo to i u miru

tako je, zapravo, tekao razgovor na sastanku koordinacijskog odbora za veliku humanitarnu akciju pod nazivom "Kamen po kamen", koju su osmislili predstavnici braniteljskih udruga iz Imotske krajine.

Poštovana gospodo,

nisam član i zato ne znam hoćete li htjeti objaviti moje pismo. Ustvari pokušao sam nešto upisati u knjigu gostiju na vašoj stranici, koja je nažalost zatvorena. Zato sam vam poslao e-mail. Primio sam doduše potvrdu da ste ga primili, no do danas nisam dobio odgovora a ne vidim niti da ste što poduzeli.

U povijesti hrvatskog naroda ostat će posebno upisana oslobodilačka Operacija Oluja, provedena 4. do 7. kolovoza 1995. godine, kad su u Domovinskom ratu hrvatski branitelji oslobodili Republiku Hrvatsku od srbočetničkog agresora.

Drugi, isto tako važan povijesni dan, je 1. srpanj 2013. godine, kada je Republika Hrvatska primljena u članstvo Europske unije, kao 28. punopravna članica te civilizirane i demokratske Europe. Tog dana sve je bilo svečano i veselo, posebno su se veselili hrvatski rodoljubi misleći da smo se definitivno oslobodili stoljetnog kolonizatora i balkanske močvare.

Gradonačelnik Vukovara, istaknuti član SDP-a, Željko Sabo, uhvaćen je u pokušaju kupovanja podrške u Gradskom vijeću Vukovara, što su danas prenijeli svi hrvatski mediji. Namjera je bila osigurati većinu koaliciji SDP-a i SDSS-a u Gradskom vijeću potkupljivanjem Marije Budimir, članice tog vijeća iz redova HDZ-a.

Iako konačni pravorijek tek treba donijeti hrvatsko pravosuđe, ako se poslušaju snimke razgovora gradonačelnika Saba i njegove nesuđene "akvizicije", ne ostaje mjesta za sumnju u nezakonit i nečastan pokušaj Saba da u potpunosti zavlada Vukovarom.

Policija je zbog zvižduka tijekom govora Zorana Milanovića na obilježavanju Dana pobjede u Kninu privela jednu osobu.

"Na Trgu Ante Starčevića oko 11.30 sati zabilježeno je narušavanje javnog reda i mira od više osoba koje su za vrijeme govora visokih državnih dužnosnika zvižducima i vikom i galamom remetili javni red i mir. U svezi s time u Policijsku postaju Knin dovedena je jedna osoba protiv koje slijedi optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Kninu, dok se kriminalističko istraživanje radi utvrđivanja drugih počinitelja nastavlja", izvijestila je Šibensko-kninska policija. Piše jedan dnevni list.

Prije nego pročitah zadnju rečenenicu pomislih da je ovo vijest iz Sjeverne Koreje. Ali gle čuda ovo je vijest iz slobodne Hrvatske??...

Ovo je muškarac koji je priveden zbog vrijeđanja Milanovića u Kninu - Luku Kozinu (61) policija je oko 21 sat 5. kolovoza, odnosno desetak sati nakon središnje proslave akcije Oluja, na kninskom trgu privela zbog vrijeđanja visokog dužnosnika - premijera Zorana Milanovića i narušavanja javnog reda i mira.

"Milanovića ja ne volim i otprije, i ne odgovara mi nikako. Ja sam iz Velića kod Sinja, a to je samo desetak kilometara od Milanovićeva sela i mi tamo znamo da nitko od njegovih nije kršten, ni pričešćen ni krizman već stoljećima. Pa ni cila Vlada nije krštena. Kako znam da Milanovićevi nisu stoljećima kršteni? Pa i ćaća i dida mu nisu bili kršteni. Sada u Kninu sam mu vika da ga more bit sram što ljetuje s obitelji na Hvaru za 50 kuna, a osigurava ga 20 ljudi. Vika sam da ga more bit sram što nas on košta deset milijuna dnevno, a ljudi kopaju po kontejnerima. E i Josipoviću sam vika jer se ljubija tri puta s Nikolićem... "

Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tom bijednom narodu ikada pomći? Čovjek gotovo da zdvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko nišštarija i propalica, toliko ima lopovšštine... Pošštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas potpuno suviššni pojmovi.

Ne, prevarili ste se, gornji citat nije napisan ovih dana, iako vrlo dobro oslikava današšnju situaciju u Hrvatskoj. To je zapisao u svoj dnevnik 31. prosinca 1880. g. August ŠŠenoa, jedan od najznačajnijih hrvatskih pisaca, zagrebački purger i veliki Hrvat, o čemu svjedoči i ovaj privatni zapis iz kojeg proizlazi koliko mu je na srcu bila sudbina hrvatskog naroda i hrvatske domovine.

Na taj ŠŠenoin zapis spotaknuo sam se čitajući prilog u ovim DO (str. 3) o tom velikanu hrvatske knjižževnosti povodom 175-te godiššnjice njegovog rođenja. Prije svega zapanjila me je podudarnost povijesnih događaja.