Politička represija je najgora kada vlada rasprostranjeno uvjerenje da represije nema, ili kada vlada mišljenje da je društvo stiglo do vrhunca slobode. Klasična cenzura, koja je postojala u komunizmu, na Zapadu funkcionira putem demokratske samocenzure.

Prednost jugoslavenskog komunizma bila je njegova fizička, jezična i grafička prepoznatljivost koja se vidjela u političkoj represiji i skromnom životnom standardu. No, upravo zahvaljujući vidljivoj političkoj represiji u bivšoj Jugoslaviji građanin Hrvatske mogao je lagano spoznati pravu sliku komunizma. Premda nisu svi udbaši u Zagrebu nosili poslovične Šimecki cipele, njihov komunistički govor tijela, kao i hiperbolični jezik režimskih novinara, najbolje je odavao nadrealnu sliku jugokomunizma.

Mi smo doista čudno društvo!

Mi smo država poput kaputa koji je obučen izvrnut naopačke. Brojni principi našeg življenja su izokrenuti naopačke. Dobro je ono što nije dobro, ono što nije dobro je vijest, ta vijest ide na sve TV ekrane, ona se nalazi na naslovnicama brojnih tiskovina, od onih dnevnih pa sve do onih revijalnog karaktera. Negativna vijest je vrlo agresivna, ona se nameće i dominira našim elektronskim i tiskovnim medijima. Negativna vijest sama po sebi nije agresivna, ali je mediji agresivno guraju u javnost. Što znači da se negativna vijest zloupotrebljava u kvazipolitičke svrhe.

U vijestima naših TV ekrana i tiskovinim medijima vrlo mnoge se prostora daje kriminalnim osobama, slobodno bi se moglo reći da to ponekad i dominira kao udarna vijest. U tome ništa ne bi bilo loše da se gotovo uvijek u tim vijestima mikrofon ne daje kriminalcima da iznose svoje stvove, koji ponekad imaju i politički karakter. Sjetimo se samo jednog optuženog i osuđenog Ive Sanadera čija svaka javno izgovorena riječ dobiva multiplikaciju u brojnim medijima.

Potpuno je jasno i logično zašto se Srbija boji istine, zašto se boji hrvatske tužbe protiv Srbije za učinjeni genocid, jer je svjesna da bi se u procesu doznala istina, da bi bilo činjenicama utvrđeno i još jedanput potvrđeno da je Srbija vodila osvajački rat protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine, da je učinila genocid te da bi potpuno propala velikosrpska strategija koju i danas, kao i u prošlosti, pomažu Velika Britanija i Rusija i njihovi saveznici u tužilaštvu Haaškog suda i u Haaškom sudu.

Međutim, potpuno je neobjašnjivo zašto se hrvatsko državno vodstvo boji istine, zašto je spremno odustati od tužbe, zašto je spremno i nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču na pomirbu sa Srbijom bez utvrđivanja istine o prošlosti, zašto postupno prihvaća velikosrpsku koncepciju, zašto ne brani hrvatske nacionalne interese. To je bilo vidljivo još jedanput i prilikom službenog posjeta predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića Srbiji. Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić javno je ukorio u Beogradu u službenoj posjeti Josipovića Srbiji hrvatskog predsjednika ljutito postavivši pitanje zašto se u hrvatskim udžbenicima povijesti o Srbima piše kao o okupatorima i četnicima.

Karv, ta slana, kmetska stubičanska karv,
ta čarna, čerlena, vonjhava, gosta karv,
zakaj curi, ta gluha, masna, slepa,
strahotno mlačna karv?

(Miroslav Krleža)

Pod izlikom depolitizacije hrvatskog pravosuđa, hrvatskoj vlasti je ono posljednjih 14 godina služilo za političke obračune!

Preduga je povijest korištenja pravosuđa kao političke batine. Sjetimo se suđenja za ratne zločine u slučaju Lora i one beskrajne potrage za sucima koji će donijeti osuđujuću presudu, zatim karikaturalnog suđenja generalu Zagorcu za tobože ukradene dijamante koje nitko nije vidio ni procijenio, a u tu sramotnu antologiju spadaju suđenja Branimiru Glavašu, zatim generalu Mirku Norcu u slučaju Medački džep...

MIRJANA JURIČIĆ ROĐENA DUJMOVIĆ

- HKZ: Među Hrvatima u Švicarskoj, posebno u Zürich-u, Vaše ime nije nepoznato. No ipak, našim čitateljima će biti sigurno zanimljivo pročitati Vaše osobno predstavljanje.

Mirjana Juričić: Iskreno rečeno, ne osjećam se poznatom, ne spadam u kategoriju danas poznatih ili poželjnih osoba na javnoj sceni. Možda mogu biti poznata samo onima koji su od 1989. pa do 2000. god. dolazili na sv. mise u Zürich. U tom sam vremenu bila aktivna na nedjeljnim misama i u Misiji, jer sam od 1994. do 2000. službeno radila u Misiji Zürich. Po tom radu i aktivnostima koje je naša Misija imala, bila sam više izložena našoj hrvatskoj vjerskoj javnosti nego poslije 2000. pa do danas. Dobro, danas susrećem Hrvate, ali manji broj, jer djelujem u Hagio-centru Zürich, pružam jedan vid duhovne pomoći metodom Hagioterapije.

Cjelokupna povijest čovječanstva je uglavnom priča o povijesnim ličnostima: carevima, kraljevima, predsjednicima, osvajačima, diktatorima, tiranima i sl.

Pri tom su neki svojim životom i svojim djelovanjem zauzeli u svjetskoj historiografiji vrlo visoko mjesto poput Aleksandra Velikog, Julija Cesara, Karla Velikog, Sulejmana Veličanstvenog, Napolenona, Hitlera, Lenjina, Staljina, Mao Ce Tunga i brojni drugi na toj ljestvici, sve do onih kakvih je najviše, i koje povijest jedva da i pamti. Kod mnogih koji su duboko ušli u povijest prevladavala je njihova negativna strana. Ali zbog njihove snažne karizmatičnosti i dugotrajne legende, njihova negativna strana se zamračuje i stvara lažna slika o njima.

OTVORENO PISMO HRVATSKE VLADE

Premijer Milanović je lijepo upozoravao da više ne će akceptirati nikakve referendume, a zločesti narod je usprkos tome sakupio dovoljno potpisa protiv ćirilice u Vukovaru. E, pa tako više ne može!

Račun je stigao u Otvorenom pismu hrvatskom narodu:

Nova strategija: Tuđmana titoizirati, a Tita tuđmanizirat

Već više od dvadeset godina lovrićke, butkovići, kuljiši, matvejevići, puhovski, teršeličke, pusići i pusićke, pupovci i mnogi drugi sustavno, krivotvorinama i lažima, optužuju Franju Tuđmana da je nastavio ustašku politiku, da je Tuđmanova Hrvatska nastavak Pavelićeve NDH, da je Tuđman ratni zločinac koji je bio na čelu etničkoga čišćenja Srba koji je izvršio agresiju na Bosnu i Hercegovinu te da je samo zato što je na vrijeme umro izbjegao presudu u Haagu.

Ah tako, sada je sve puno jasnije!

Satirični portal Sprdex, poznat po humorističnom osvrtu na hrvatsku stvarnost, napravio je vodič kroz fraze hrvatskih političara koje će vam zasigurno olakšati snalaženje kroz šumu demagoških izjava vladajućih i oporbe.

Poziv na predstavljanje 10-e jubilarne knjige poezije - Luč Hrvata - Ante Nadomir Tadić ŠŠutra

subota, 13.09.2014./19.00 sati,

Waldmannhalle, Sonnackerstr., 6340 Baar, na humanitarnoj večeri HKM Zug za Svetiššte Kondžilo - Komuššina (ulaznica 25 CHF)

nedjelja, 14.09.2014./16.00 sati,

Dom HNK Zrinski, St. Karlistr. 6, 6004 Luzern, ulaz slobodan (dobrovoljni prilog za pokriće troškova)

Ako našu Hrvatsku usporedimo s ljudskim tijelom i prodajom njegovih organa, tada ćemo lako doći do spoznaje da su joj prodani i bubrezi, jetra, dio mozga, jedno krilo pluća, desna ruka, i još ponešto, samo zato da bi gazde koji sebe nazivaju "narodnom" vladom (opijeni vlašću sa svojim doglavnicima) imali dobar džeparac da ugodno prožive ostatak mandata - lako ćemo konstatirati da je Hrvatska postala teški invalid, i da još jedno vrijeme može preživjeti samo na aparatima u polukomi.

Ona je postala teški invalid privatizacijom i rasprodajom njenih najvitalnijih gospodarskih i prirodnih vrijednosti, krađom, pljačkom i otimačinom nekoliko garnitura političara koji su mahom niknuli iz komunističko-udbaških korijena bez obzira kojoj su stranačkoj opciji pripadali.

Josipović i Milanović krivo su shvatili svoje mandate

To jest bila ružna zvučna kulisa kninske proslave jednog od najznačajnijih datuma u hrvatskoj povijesti, jer bi toga dana svi Hrvati trebalim disati kao jedan, ali zvižduci premijeru Milanoviću i predsjedniku Josipoviću posljedica su njihove politike.

Netko je jednom rekao kako bismo svi već nakon jednoga dana osjetili posljedice kada na posao ne bi došla čistačica, a kada ne bi dolazio predsjednik države, nitko ništa ne bi zapazio. To se vjerojatno najbolje oslikava u slučaju hrvatskoga predsjednika Ive Josipovića. Osim njegovih najbližih suradnika, nitko se u državi ne bi pitao gdje je, što je s njim, kad se ne bi pojavio ne samo jedan nego tri, pet ili više dana. U Hrvatskoj teško da ima besmislenijega radnog mjesta od ovoga predsjedničkog na način na koji ga obnaša Josipović.

Tko bi rekao da će najprodorniji zvižduk u Lijepoj Našoj biti zvižduk koji se - nije zbio!?

Pitanje je, blago rečeno, čudno. Više konstatacija i čuđenje nego pitanje. A krasi ga i onto-logički zapetljaj: zvižduk kojega nije bilo! Da je komu prije petnaestak dana takvo što palo na pamet, taj se ne bi bio od srama usudio nikomu priopćiti takvu budalaštinu. Onto-logički je naime nemoguće da se takvo što zbude. A politički? Eh, politički je ono čega nema "na ovim prostorima" tradicionalno najtvrđa zbilja.

Hodočasnik

Stazama djedova mojih
noćas ću Dinaru proći,
bljesak najljepših zvijezda,
sanjive nosit će oči.

Pojam "govor mržnje" izmislila je ljevica. Pogledajte kako to izgleda kada oni "miroljubivo" nastupaju.

Želimo vam lijepu nedjelju!

Novo geostrateško preslagivanje na području Europe u hrvatskoj se politici i javnosti gotovo i ne osjeća

Sve snažnije islamističke prijetnje, koje u hrvatskom okruženju postaju svakodnevica, ne vidi predsjednik države Ivo Josipović, a njegova ministrica vanjskih poslova izolirana je od susjednih tenzija. Ministrica Pusić vjerojatno se bavi stranačkim uhljebljenjem svojih poslušnika, a sve i kad bi pokušala gledati na manje-više izgledne prijetnje iz hrvatskoga susjedstva, jugoslavenska optika, kojom gleda na političke događaje mogla bi ju usredotočiti samo na unutarhrvatske tenzije, koje se rubno manifestiraju, samo zato što režim nema odgovara na ključna politička i geostrateška pitanja sadašnjeg trenutka.

Službenoj srbijanskoj politici stota godišnjica ubojstva austrijskoga prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije i početka Prvoga svjetskog rata nije poslužila samo za obilježavanje jednoga od svojih mitova, koji je građen na području bivše Jugoslavije čitavo prošlo stoljeće, nego da bi dali do znanja kako u konačnici nisu odustali od projekta velike Srbije. Jer ni mala djeca ne mogu povjerovati da se radi tek o različitim pogledima na povijest.

Ni jedna dosadašnja garnitura na čelu države nije tako pretenciozno i samodopadno stupila na vlast, puna trijumfalizma i "vizija", sijući lažne nade i šuplji demagoški optimizam

Isto tako ni jedna se dosadašnja vladajuća garnitura nije tako brzo potrošila i otkrila svu ispraznost priča o navodnom boljitku koji ili nas čeka ili je već tu, samo mi toga nismo svjesni.

Ni jedna dosadašnja vlast nije tako brzo izlizala matricu vlastitog dnevno-političkog djelovanja kao vlada prigodničarskog frazera Zorana Milanovića. Njegove javne istupe gotovo nitko više ne doživljava ozbiljno. Iza njegovih bujnih i usiljenih metafora svi već vide nesposobnog i umišljenog foliranta. Ljuštenjem pokosta s njegovih pseudopolitičkih konfabulacija, njegova se operativna doktrina ukazuje kao ogoljela laž. Iza te "doktrine" sve više izranja ideološka utopija njegovih duhovnih mentora iz propalog totalitarnog sustava.

Josipović misli da je Tito pozitivna povijesna osoba, a ja da je zločinac koji je ubio stotine tisuća

Sudac Ivan Turudić prava je pravosudna zvijezda. Osudio je Hrvoja Petrača i Ivu Sanadera na dugogodišnje robije, a nedavno i izručio Njemačkoj udbaša Josipa Perkovića. Ugodan je sugovornik. Nije od onih pravnika koji će vas udaviti paragrafima i neinventivnim fiškalskim dosjetkama. Iz njegovih opreznih izjava o vlastitim političkim ambicijama ipak sam zaključio da bi mogao postati ministar pravosuđa u vladi Tomislava Karamarka. Naravno, ako HDZ pobijedi na izborima. Razgovarali smo u opuštenoj atmosferi u malom turističkom mjestu Benići nedaleko od Zadra.

(skraćeni sadržaj intervjua u Večernjem listu)

Odvjetnik Zvonimir Hodak:

Etno biznismeni kao što je Pupovac, neprekidno 'pire vatru' i traže nešto što imaju pravo tražiti, ali po mom dubokom uvjerenju nemaju pravo dobiti

"Stav predstavnika SDSS-a je legitiman jer kao predstavnici nacionalne manjine Srba u Hrvatskoj imaju pravo iznositi svoje stavove. Međutim, to pravo ne smiju negirati Hrvatima", istaknuo je odvjetnik Zvonimir Hodak komentirajući jučerašnju izjavu SDSS-a da ćirilicu žele u cijelom Vukovaru. "Prije svega, više od pola milijuna osoba je potpisalo zahtjev za referendum o tzv. ćirilici i SDSS je bio žestoko protiv toga. Ono što oni sami traže, prava za sebe kao manjina, oni negiraju većini - naravno, u okviru zaštite manjinskih interesa i ustavnog Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina", pojasnio je Hodak.

Nakon II. svjetskog rata, Josip Broz Tito u Hrvatskoj je otvorio najstrašnije logore u Europi

U njima su zatvarani, mučeni i ubijani oni koji se nisu slagali s njegovom politikom, koji su ostali vjerni Staljinu, njegovom velikom prijatelju i savezniku, a s kojim se ovaj najveći jugoslavenski zločinac razišao 1948. Sve do tog vremena, partizani, koji sebe danas nazivaju antifašistima, i koji nikada nisu priznali ni jedan svoj zločin, a koji nas iz godine u godinu kontinuirano podsjećaju na navodne "milijunske" zločine u drugim logorima, poput Jasenovca, koji su podignuti u vrijeme II. svjetskog rata, i u kojima je, prije svega od ustaša, stradao veliki broj nevinih ljudi.