Od ponedjeljka do subote izbivao sam iz Lijeve naše. Što znači bez uobičajene privilegije listanja, čitanja i križanja pročitanog. U tih pet ožujskih dana toliko se toga dogodilo, puno bola i dramatike u svijetu, ali i u glavama ljubimaca Lava Trockog. Dramatični suicid poremećenog kopilota koji je povukao u smrt 149 nevinih ljudi. U sferi tzv. istraživačkog novinarstva zablistali su punim sjajem Jutarnji i Večernji.

Subotni Jutarnji na naslovnoj strani donosi vijest koja pomalo ledi krv u žilama. Dva sjajna i iznimno hrabra novinara Robert Bajruši zvani mali Puki i Tomislav Kukec zvan Kuki došli su do ekskluzive i to kakve. "Gdje spava Đuro Glogoški dok traje prosvjed u šatoru".

Tragedija je generacije crno-bijelog svijeta u tome što unatoč buntovničkom imidžu ona nikada nije bila u srži antisistemska, niti je zbog ideološkog konformizma preuzela odgovornost te izrasla u čimbenik promjena u Jugoslaviji

Istražujući mehanizme koji omogućuju održavanje i opstanak totalitarnih sustava, povjesničar Eric Hobsbawm govori o "enigmi nedorečenosti" i šutnji kao obliku psihološkog pokoravanja, što omogućava funkcioniranje totalitarnih režima. Poznato je kako su "tvrdi" totalitarni režimi u razdoblju moderne - sovjetski komunizam i njemački nacizam - počivali na represiji i sili, dok se, prema Josephu Nyeu, suvremene demokracije temelje na iznuđivanju pasivnog pristanka putem "meke moći", medijskog uvjetovanja i anestezije. Michel Heller i François Furet opisali su ih kao "ideokratske režime", koji u sebi sadrže dogmatsku strukturu, službeni logocentrizam i mesijansko očekivanje neke nove ere ili zlatnog doba, što je vidljivo u prosvjetiteljskim liberalnim i neomarksističkim ideologijama - sve one u sebi sadrže elemente sekulariziranih monoteizama. Zapravo, i nakon raspada Sovjetskog Saveza komunizam kao mentalni relikt nastavio je djelovati u kolektivnoj psihologiji postkomunističkih elita, i to podsvjesnom snagom mobilizatorske utopije koja se nataložila unutar novostvorenih demokratskih kulturnih i medijskih struktura.

Doista, ovih dana se pitamo gdje i kako spava Fred Matić, kako spava ministar branitelja koji vrijeđa i ponižava svoje branitelje, svoje invalide? Kako spava ministar kojemu je važnija fotelja od života branitelja?

Kako spava ministar čija je invalidnost po osnovi PTSP-a dvostruko veća nego što to zakonske regulative propisuju?

Saborski zastupnik Miroslav Tuđman u zastupničkom je pitanju prije određenog vremene upozorio na brošuru autora Gordana Bosanca (Centar za mirovne studije) koja se dijelila za vrijeme Okruglog stola o deset godina civilnoga sudjelovanja Republike Hrvatske u međunarodnim mirovnim misijama i operacijama, koje je u Saboru organiziralo Pusićkino MVEP.

"Ovakvi stavovi bliski su pogledima na Domovinski rat što ih zastupaju politički krugovi u Srbiji", upozorio je Miroslav Tuđman u zastupničkom pitanju.

Stare ljubavi još žive: Pusić i Carl Bildt ponovno se udružuju protiv Hrvatske

Pusić želi okupiti moćne antihrvatske snage - Nekad su Vesna Pusić i Carl Bildt bili kao prst i nokat. Vesna Pusić je uoči Oluje rušila Tuđmana iznutra a to isto je radio Carl Bildt izvana. Udružila ih je mržnja protiv Franje Tuđmana i želja da ga diskreditiraju i pretvore u ratnog zločinca. Ta njihova stara veza ovih se dana obnavlja što pokazuje da stare ljubavi vječno žive.

Vesna Pusić napravila je vrlo detaljan plan za ostvarivanje svoje bolesne ambicije, postati Glavni tajnik Ujedinjenih naroda. Taj plan treba razobličavati i pokazivati njegovu bit jer je ne treba podcijeniti jer ona želi okupiti moćne antihrvatske snage koje su i dosada nanosile Hrvatskoj veliku štetu. Jedan od temelja tog plana je savezništvo sa Srbijom koje Vesna Pusić izgrađuje žrtvujući nacionalne interese Hrvatske.

Treba li bistu Josipa Broza Tita izmijestiti iz Ureda Predsjednika ili ne, postalo je jedno od pitanja svih pitanja hrvatske današnjice!

U nekom drugom vremenu, i u nekoj drugoj zemlji, to bi pitanje odavno bilo riješeno, i ne bi se uopće postavljalo kao relevantno i od veće nacionalne važnosti. Ali Hrvatska je puna apsurda, pa i takvoga da se 2015. godine moramo baviti nekom Titovom bistom, a ne ozbiljnim problemima hrvatskog društva i države.

Titova izmišljotina ili proizvod povijesne evolucije

Tito kao krojač bosanskih granica jedna je od najučestalijih tema velikosrpske propagande. Na sreću, povijesne su činjenice potpuno jasne. Bosna, posljednja velika srednjovjekovna država među Južnim Slavenima, naglo se proširila pod banovima i kraljevima dinastije Kotromanića (1254.-1463.), koji su ispočetka pod svojom vlašću držali tek središnji dio Bosne, oko izvora i gornjeg toka rijeke Bosne - današnju sarajevsku regiju.

Ban Stipan II Kotromanić (na vlasti od 1318. do 1353.) vladao je većim dijelom današnje Bosne i Hercegovine, s izuzetkom unskog bazena na sjeveroistoku, koji je pripadao Hrvatskoj, te trebinjskog područja (najistočniji dio današnje Hercegovine) i gornjeg toka Drine, koji su pripadali Srbiji. Njegova država uključivala je čitavu dalmatinsku obalu od Omiša do Stona. Stipanov nećak Tvrtko I (vladao od 1353. do 1391.) upravljao je većim dijelom Dalmacije, od Novigradskog mora do Boke, a isto tako i zapadnom Srbijom.

U najstarijem ugostiteljskom objektu Švicarske, Gasthof Sternen u Wettingenu, 22.02. o.g. članovi Hrvatske kulturne zajednice proslavili su izbor prve predsjednice Republike Hrvatske.

Prof. Ivan Matarić, HKZ predsjednik, pozdravio je prisutne i zahvalio se na dolasku, a tokom večeri zabavio nas je klavirskom izvedbom hrvatskih pjesama.

Dopredsjednica, gđa. Milica Krakan, rekla je kako joj je velika čast zaželjiti svima dobrodošlicu povodom svečanosti i proslave izbora naše Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Naglasila je da će 15. veljače 2015. godine ostati zlatnim slovima upisan u povijest hrvatskog naroda.

Bila je Vesna Pusić sva zelena od bijesa neposredno nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović izabrana za predsjednicu Republike

Ne bijaše joj to po volji, izgubio je njezin intimus Ivo Josipović, njezini planovi došli su u pitanje. Dvije žene različitih ideologija, a ni ženska zavist nije bez određenog značenja. Odmah u toj fatalnoj noći zamjerila je Kolindi "nacionalističku retoriku", a dan nakon, još misleći kako je ona glavna, u stilu stroge učiteljice priprijetila je predsjednici kako će joj još neko vrijeme tolerirati gafove, ali samo neko vrijeme. Trebalo joj je neko vrijeme da shvati tko je tko, kako je ona ipak samo ministrica vanjskih poslova, doduše i prva potpredsjednica Vlade, što je titula koju je preuzela od sada mrskog političkog protivnika Radimira Čačića dok je ovaj još bio u zatvoru, a da je ipak Kolinda Grabar-Kitarović šefica države i što se tu može.

Samo netko tko ne pozna hrvatsko društvo i sve traume koje je ono prošlo u zadnjih stotinu godina mogao bi se začuditi nad moralnim snebivanjem javnosti zbog preseljenja famozne Titove biste iz Ureda predsjednice. Samo ako ne shvaćamo razmjere moralnog i društvenog pustošenja koje sa sobom nosi život pod totalitarnim režimom, mogli bismo na takve reakcije odmahnuti nikom.

Jer, uz fizičko uništenje ljudi, kao i destrukciju političkog prostora i ekonomskih disfunkcionalnostl, totalitarni režimi se odlikuju i po nesagledivim razmjerima uništenja moralne savjesti, koja nam priječi mogućnost ikakve normalne moralne refleksije o počinjenom zlu. Dapaće, glavna odlika totalitarnih sustava njihova je uspješnost u brisanju razlike između dobra i zla - oni su, nićeanski rečeno, onkraj dobra i zla.

... pa i Milanovićevim mudrostima i kukuriku koaliciji!

Želimo lijepu nedjelju!

Uz obljetnicu izlaska Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika

Dana 17. ožujka 1967. godine u zagrebačkom Telegramu tiskana je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, kojom je upozoreno na neravnopravan položaj hrvatskoga jezika kroz odluke Novosadskoga dogovora, te je zatražena ravnopravnost svih jezika naroda, uključujući upravo HRVATSKI, a ne bilo koji drugi. Deklaracija je trajna pouka Hrvatima kao odgovor na političko nasilje nad hrvatskim jezikom.

''I Tito i Tuđman su najbolje što smo mi u datim razdobljima svoje povijesti imali, i to ako kao Hrvat ne razumiješ, onda ne razumiješ hrvatsku povijest."

Pomahnitale riječi ishlapljelog povjesničara, koje nitko razuman u zemlji i svijetu neće shvaćati ozbiljno, ipak ukazuju na nešto puno strašnije. Njega ozbiljno shvaća ni manje ni više nego naš premijer. Naime, Slavko Goldstein je specijalni savjetnik predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića.

Gospođo Predsjednice, moja iskrena čestitka!

Prije mjesec dana napisao sam komentar u kojem sam postavio pitanje nije li predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pogriješila kad je u svojem prvom TV razgovoru izjavila da joj Titovo poprsje na Pantovčaku "nije najveći prioritet"? Poučen dosadašnjim neispunjavanjem obećanja hrvatskih političara, osjetio sam potrebu da to komentiram kao slobodan čovjek, ali i kao putokaz našoj Predsjednici što mi pojedini građani i glasači mislimo o tom pitanju.

Poštovani,

u privitku šaljemo priopćenje vezano uz ukidanje emisije "Oluja" Ozane Bašić na "Mreža TV" koje supotpisujemo, te dajemo podršku novinarki Ozani Bašić. Molimo objavu.

S poštovanjem,
Đuro Glogoški, predsjednik Udruge 100%-tnih HRVI I. skupine

Komičari iz Occupy Croatia mogu proizvesti samo sažalni osmijeh na licima Hrvata.

Uličari s Trga Republike najavili su "krik slobode" i raskrinkavanje ultradesničara pod šatorom u Savskoj 66. Uvjereni da je Savska dobila ime po Savi Kovačeviću, odlučili su još jednom pokazati svoje neznanje. "Zaboravili" su prijaviti svoj ljevičarski veliki obračun sa 100-postotnim invalidima i dragovoljcima Domovinskoga rata te tako, u zadnji čas, spašiše bod. K'o Dinamo na Poljudu! Ovako im je ostao jedino pajac Zoran Erceg koji se tobože pokušao probiti do branitelja. Šteta što ga je policija spriječila. Još jedan jeftini pokušaj plagijata Monty Pythona fotografa kojeg je tako cijenio Ratko Mladić.

"Plačem jer su moja djeca gladna. Zbog njihove gladi pokušao sam se objesiti"

Nesretnom Jakovu preostao je samo narod. Institucije do danas nisu prepoznale njegov teretan život koji je zbog tuge za djecom odlučio okončati. Branitelj koji nikada ništa nije tražio, a niti dobio. Nemojmo to dopustiti...

Tužna priča dolazi iz vukovarske, braniteljske obitelji koja već godinama traži izlaz. Na stolu tanjur, na tanjuru tjestenina... bez ičega. Iako je Jakov Krijanović pobjegao iz JNA i kao hrvatski branitelj prošao sito i rešeto, nikada ništa nije tražio, a niti dobio. Od konca rata, Jakov radi sve što može i nema tog posla koji je odbio.

Trojica kineskih slikara nacrtali su sliku na kojoj je 100 poznatih ljudi cijelog čovječanstva (zajedno s njima trojicom - na balkonu gore desno).

Kada pređite mišem preko bilo koje osobe na slici pokaže se njeno ime, a klik na tu osobu, otvara stranicu iz WIKIPEDIJE sa biografijom osobe.

Zagreb, 13.3.2015, na "Occupy Croatia"

Poštovani,

Vama smetaju hrvatski branitelji u šatoru Savska 66.

Vama ne smeta svakodnevno sve veći broj djece koja doslovce gladna idu u školu.

Već duže vremena razmišljam o potrebi da se to pitanje javno postavi. Na pokretanje javne rasprave odlučio sam se nakon medijskih napisa u zadnjih nekoliko dana kako je, navodno, Hrvatska seljačka stranka, koja je koalicijski partner Hrvatske demokratske zajednice, zatražila 15 % udjela u vlasti, ako HDZ i njegovi koalicijski partneri dobiju slijedeće parlamentarne izbore. Kao dugogodišnji član HSS u emigraciji, i jedno vrijeme u Hrvatskoj nakon 1990. godine, nisam uopće iznenađen tim tužnim zahtjevom sadašnjih vođa te nekada stožerne hrvatske demokratske političke stranke, posebno od 1918. do 1941. godine, a danas najpoznatije klijentelističke i trgovačke stranke u Hrvatskoj, koja nema nikakvu poveznicu s izvornom i povijesnom Hrvatskom seljačkom strankom te njezinim osnivačima braćom Antunom i Stjepanom Radićem.

U organizaciji Grada Vukovara i Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara, Dan hrvatskih branitelja Vukovara po prvi puta obilježen je 10. ožujka u spomen na povijesno postrojavanje nenaoružanih odreda za bivšu općinu Vukovar, održano u Bogdanovcima, što je bilo i prvo takvo postrojavanje u Republici Hrvatskoj. Počast poginulima, ubijenim i nestalim hrvatskim braniteljima odana je polaganjem vijenaca na mjestu masovne grobnice na Ovčari i ispred spomen-obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata.

Plakao sam i snimao oca kad je na Dinari pronašao mrtvog sina

Ratni snimatelj Petar Malbaša proveo je 1800 dana u Hrvatskoj vojsci, kako piše u Registru hrvatskih branitelja, a oružje nije ni zadužio. Umjesto s puškom, na prve crte brojnih ratišta i oslobodilačkih akcija odlazio je s kamerom na ramenu.