Želimo lijepu nedjelju

Uživajmo dok još možemo, prije nego postanemo indijanci!

Pakao to ste vi!

Nije to moja misao iako sam ju parafrazirala. Rekao je to slavni francuski egzistencijalistički filozof, koji je zagovarao ljevičarenje, a živio kao Knez okružen poslugom, novcem i slavom u izobilju. On je rekao: pakao to su drugi. Koliko god je bio licemjer u životu i prikrivao jaz između riječi i djela, toliko je pogodio srž samoga komunizma, kao i drugih krvoločnih režima i ideologija, a to je vidljivo iz svake geste i izgovorene riječi dragih nam drugova komunista koja se prelijeva preko izmučene i pomalo umorne zemlje Hrvatske.

Udruga "Bastion Vukovar" održala je konferenciju za novinare unutar natkrivenog prostora ispred glavnog ulaza u Hrvatsko Narodno Kazalište. Razlog za održavanje na ovoj neobičnoj lokaciji jest odbijanje rektorata Zagrebačkog sveučilišta, zamolbe Udruge da se taj događaj održi u vijećnici rektorata. Tiskovna konferencija nakon spriječenog održavanja u rektoratu Sveučilišta predviđena kod Meštrovićevog "Zdenca života", zbog jake kiše održana je neposredno uz vrata kazališta.

Ne zato što bi to stvarno bio, već zato što tako hoće i zapovijedaju Hrvatskoj Srbi i Beograd

U Večernjem listu od 22. veljače 2016. godine pročitah mali članak pod naslovom: "Marić prebačen u zatvorsku bolnicu" i nadnaslovom: "Narušeno zdravlje", te podnaslovom: "Hrvatskom branitelju osuđenom zbog ratnoga zločina otkazuju bubrezi".

Organizirana mladosrpska banda koja terorizira vukovarske Hrvate

Ne znam kako vi, poštovane čitateljice i čitatelji, ali ja u prošlom tjednu i danima prije uopće nisam vidio Sunce i počeo sam sumnjati postoji li još ili je nekamo odlutalo. Zvao sam Zvjezdarnicu, ali rekoše da sam neozbiljan. Onda ja pitam astronome je li ipak moguće, jer čitam da se u našem sustavu oko Sunca vrti još jedan planet koji do sada nisu uspjeli otkriti, i to neki podeblji planet, a ne mršava plutonska hrid. Pa ako im je to nekako promaknulo, zašto ne bi i nestanak Sunca. Vele da je to s planetom tako kako jest, da planet postoji, ali je nevidljiv.

U emisiji Bujica emitirana je snimka sa sastanka u Ministarstvu branitelja održanog 22. listopada 2014. g. na kojemu se ti "važni" ljudi na visokim državnim pozicijama rugaju žrtvama ubijenim po završetku 2. svjetskog rata.

I to kakvim rječnikom! Prostačkim, pravim uličarskim. To su bili ljudi u vrhu hrvatske politike! SRAMOTA!

Za rubriku FUJ!

Hajka crvenih fašista na novog ministra

Pravo je pitanje radi li se uistinu o prosvjedu protiv čovjeka, ministra i njegova različitog svjetonazora, ili zapravo o grčevitu refleksu jedne oktroirane i samoproklamirane manjine zbog straha da ne ostane bez svojih povlastica, sinekura i financijskih dotacija

Kultura kao jedinstveno, slobodno, nacionalno i univerzalno blago ne pripada nijednoj ideologiji, ni desnoj ni lijevoj opciji. Ako je kvalitetna, ona je vrijednost po sebi, dinamična, u neprestanu rađanju i postajanju. Ako je nekvalitetna, ona je potrošačka, statična, instrumentalizirana klijentelistička poluga za ostvarivanje partikularnih interesa.

Je li Milanović doista ozlijeđen na skijanju ili mu je "šljivu" nacrtala supruga?

Na obilježavanju 25. godišnjice osnivanja SDP-a Varaždinske županije, Milanović se pojavio s modricama i ogrebotinama na licu, koje je pojasnio kao posljedicu pada na skijanju.

Milanović je uistinu osebujan skijaš, jer je takav slučaj u skijaškom svijetu nepoznat.

Ne pada snijeg da pokrije brijeg nego da neki od Mirjane Rakić, Milorada Pupovca, Vesne Pusić preko šefa HND-a, pokažu kamo spadaju! Naime, još se nikada u prvih 25 dana jedne Vlade nije iskazala ovakva agresija i ovakva histerija prožeta otvorenom mržnjom i gotovo fizičkim otporom promjenama!

Prvi detonator je aktivirala Mirjana Rakić, taj iznimno važan kotačić velikog medijskog ljevičarskog motora, zabranom rada Z1. Fascinira njeno uvjerenje da ćemo mi povjerovati da je to napravila isključivo na crti zakona. Zar gospođa Rakić uistinu misli da sastav Vijeća kojem je na čelu reprezentira ukupnu profesionalnu hrvatsku medijsku scenu?

Zovem se majka.

Zovem se samohrana majka, udovica hrvatskog branitelja.

Zovem se majka, braniteljica.

Ja sam Vukovarka, ponosna, prkosna, časna hrvatska žena.

Gospodo, prošlo je već i previše vremena, u kojem ste imali mogućnost, ako ništa ono barem moralnu, očitovati se na zastrašujuće događaje u Vukovaru,koji na svu sreću nisu završili sa smrtnim ishodom.

Bojanov sadistički smijeh nad mrtvim hrvatskim braniteljima

Audiosnimke sa sastanaka najužega tima Ministarstva branitelja, dok ga je vodio Predrag Matić, koje su objavljene prošloga tjedna u emisiji Bujica Osječke televizije izazivaju konsternaciju u svakoga čovjeka koji ima makar i minimum savjesti. Čak i kad uvažimo činjenicu da akteri na takvim internim sastancima, vjerujući da se ništa ne snima i da sve ostaje među najbližim suradnicima, razgovaraju opušteno o ozbiljnim stvarima, rabeći vulgarizme i psovke i da se istrgnuti dijelovi toga razgovora mogu zlorabiti, čini se da ovo što smo čuli u Bujici otkriva pravu narav bivšega ministra branitelja Predraga Matića, njegova pomoćnika Bojana Glavaševića te još nekih drugih sudionika čiji su se glasovi čuli.

Jelena Lovrić je još jednom potvrdila da se kao bivša komunistkinja i ateistkinja ne da krstiti argumentima

Ono što Lovrićku trajno čini "živčanom" je revizionizam tvrdoglavog Ministra. Ministar naime tvrdi da je Hrvatska jedino iz Domovinskoga rata izašla kao pobjednik. Što brat-bratu misli otprilike 80 % Hrvata. Na preostalih 20 % još je davno ukazao pok. predsjednik Tuđman. To je činjenica koju nikakvi pseudo-istoričari tipa Jakovine, Klasića, Markovine i Perice ne mogu dovesti u pitanje svojim filo-jugoslavenskim argumentima.

Užasnuti količinom otrova u izjavama opozicije i govorom mržnje njihovih pristaša, Hrvatska kulturna zajednica odlučila je dati punu podršku ministru prof. dr. Zlatku Hasanbegoviću.

Konačno treba napraviti reda u svim ministarstvima, posebice u Ministarstvu kulture. Ako neprijatelji Hrvatske žele pisati i raditi protiv nacionalnih interesa, neka si sami financiraju svoje uratke.

Tekst pisma u nastavku.

Mišić predao predsjednici dokumentaciju da vidi tko su Pupovac, Stanimirović i Ajduković

Predrag Mišić, vukovarski branitelj, bivši zatočenik srpskih koncentracijskih logora, inače Srbin po nacionalnosti, početkom godine obratio se otvorenim pismom predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Nakon što je Predsjednica sredinom siječnja boravila u Vukovaru, gdje je na nekoliko dana izmjestila svoj ured, dogovoren je sastanak između nje i Predraga Mišića.

U General Levalle u Argentini postoji vjerojatno najneobičnija šuma na svijetu

Kada je mladi farmer Pedro Martin Ureta sa svojih 28 godina upoznao 17-godišnju Gracielu Yraizoz zaljubio se u nju i život mu se okrenuo naglavačke. Oženili su se, nastanili se na farmi i dobili četvero djece. Graciela je željela posaditi šumu u obliku gitare, ali ju je Pedro stalno tješio time da će to napraviti kada bude imao vremena.

Graciela je u dobi od 25 godina čekala njihovo peto dijete, kada je iznenada preminula od aneurizme molzga. 1977. godine Pedro je počeo ostvarivati želju svoje pokojne supruge.

"Koji je to razlog, državni ili stranački, koji bi mogao opravdavati ponovno proizvođenje neprijateljstva, netolerancije, mržnje i sasvim mogućeg nasilja u našim životnim sredinama i našoj zemlji uopće?" - pita Pupovac.

Razlog ste Vi, gospodine Pupovac. Vi i nova opozicija! Vi trujete društvenu klimu u Hrvatskoj. Kada bi bilo Ustaša ne biste se usudili ni pisnuti, a kamoli lagati i provocirati. Hrvatska Predsjednica odgovorila Vam je pristojnije nego što ste zaslužili.

U nastavku prenosimo cjelovito pismo-odgovor Predsjednice RH.

Dok se oni na kojima je najveći teret odgovornosti za zaštitu i čuvanje nacionalnih interesa, bave lamentiranjima o ideologijama prošlih vremena koje unose jedino nove podjele u ovo već podijeljeno društvo, Hrvatska stvarno propada unatoč plaćenim objavama i osobnim uvjeravanjima Zorana Milanovića i jataka mu kako eto Hrvatska raste.

Hrvatska propada, ekonomski, gospodarski, demografski, moralno. Hrvatska propada, ništa se ne pokreće kako bi se to zaustavilo.

Gdje su Hasanbegovićevi 'suborci'?

Ako Hasanbegović padne bit će to poraz hrvatske hrabrosti. Bit će to loša poruka svima koji žele nešto promijeniti

Nešto je trulo u državi Hrvatskoj..! Narod pobjednika prihvaća osjećaj krivnje, ulogu okrivljenoga koji se brani, pravda, objašnjava i pristaje na ulogu poraženog. Domaća intelektualna elita u strahu za vlastitu egzistenciju šuti i kukavički pristaje na laži. Anacionalna i bučna intelektualna aristokracija cijelim je svojim bićem predana razaranju ideje hrvatske države i to uspješno čini.

Potaknuta spomenom moga komentara (Hina, 7. veljače 2016.) u kontekstu tribine koja je prošle nedjelje održana u Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović na kojoj je gostovao ugledni francuski intelektualac, pisac i filozof Pascal Bruckner, odlučila sam javno reagirati.

Na tribinu sam došla u uvjerenju da ću slušati europskog intelektualca, autora bogatog opusa kojega izuzetno cijenim još iz razdoblja kad se tijekom agresije na Hrvatsku angažirao da istina o tom zločinu stigne u svijet. Uostalom, to je svakome autentičnom intelektualcu moralni imperativ da zastupa istinu, slobodu i dostojanstvo čovjeka.

Vrijeme u Hrvatskoj solidno. Zima prolazi, premda bi još mogla pokazati očnjake. Prve znakove proljeća ne prepoznajem po mimozama, nego po resicama na lješnjaku - kada požute, proljeće je blizu. Do sada je zima bila blaga i dobroćudna. Jedini koji ne priznaje blagu zimu jest HEP koji šalje paprene račune domaćinstvima, a ljudi se čude što su navodno potrošili toliko struje kao da je već nastupilo ledeno doba i mamuti im se šeću po dvorištu. Nešto tu nije u redu.

Ne zaboravimo da je bivša, protunarodna vlast odmah nakon stupanja na scenu bez ikakva opravdanja povisila cijenu struje za trideset posto. Pa bi sada i na to trebalo podsjetiti i vidjeti može li se cijena struje vratiti na staro, a možda i niže, ili nema povratka na staro - u Milanovićevu stilu.

Živimo u čudna vremena, čudnih ljudi, čudnih kriterija i sustava vrijednosti. Podsjećaju me to na onu Isusovu: "Brvna u svom oku ne vidiš, ali zato vidiš u bratovu trun".

Godinama prorežimska politika zajašila je i upregnula hrvatski narod, mjenjajući jedino veličinu naočnjaka sukladno političkim potrebama. Tako je bilo, tako je danas, a hoće li biti i sutra isključivo ovisi o upregnutima.

Ponekad pomislim kako sam u Srednjem vijeku, u doba Inkvizicije gdje je bilo dovoljno da nekome smeta boja kose ili veličina cipele pa da ga osude i pogube javnim linčom. O pravu na govor nije bilo niti zbora, glava je padala odmah. Mi ne živimo u tom vremenu, iako su metode koje se primjenjuju danas u potpunosti iste.

Mesić putuje svijetom i sprda se s hrvatskom državom i hrvatskim narodom

Troškovi Ureda bivšega hrvatskoga predsjednika Stipe Mesića iznose minimalno 800.000,00 kn godišnje. Ovo podrazumijeva prosječne mjesečne rashode minimalno 66,666 kuna, a uza sve to Mesić ostvaruje i mjesečnu mirovinu u iznosu od 20.000,00 kn. Također, bivši predsjednik Mesić ima pravo na trajno korištenje službenoga vozila, tu su i dva zaposlena službenika i to bez javnoga natječaja te osiguranje i zaštitu od 0-24 sata. U svome petogodišnjem mandatu Mesić je odradio više od 63 putovanja na trošak poreznih obveznika. Samo u jednoj godini hrvatski su porezni obveznici snosili troškove 39 putovanja na kojima je Mesić proveo 101 dan. Sva njegova domaća putovanja promocija su ideologije koju je Europa jasno označila totalitarnom.